Kako sam postao Kemal Monteno

Kemal Monteno, velika nada zabavne muzike (1967): Izabrao pravi hobi!

Na radiju su svirali Silence Is Golden od Tremeloesa, Dedicated To The One I Love od The Mamas & Papas, i dalje je bila popularna Lutka na koncu Sandie Shaw, a Amerika je bila zaluđena novim duetom Franka i Nancy Sinatre - Somethin' Stupid. Sve to u junu 1967, kada su čitaoci otvarali novi broj časopisa Plavi vjesnik i već na 5. stranici ugledali jednog 18-godišnjeg sarajevskog gimnazijalca pred kojim je bila blistava karijera. Godinu dana kasnije, Kemala su "spojili" s Melitom Poljanec, pa je tako ostao i zapis o upoznavanju dvoje mladih, perspektivnih pjevača...  

Kako sam postao: Kemal Monteno

Već nekoliko sezona zaredom grad na Miljacki poklanja neko novo pjevačko ime na širokom nebu zabavne muzike. Kvalitetniji interpretatori su se zadržali duže, neki su nestali iste godine, da bi se ponovo vratili u anonimnost.

Najprije se pojavio Boško Orobović, za njim Sabahudin Kurt, malo nakon toga došla su dvojica — Vedo Hamšić i Dragan Stojnić... Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za Pjesmu Evrope u Copenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na Opatiji 65. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.

Da li je na pomolu novo ime naše vedre muzike, koje bi trebalo da zamijeni Orobovića, Kurta, Hamšića, Stojnića...?

Mladić se zove Kemal Monteno, učenik je završnog razreda jedne sarajevske gimnazije i odlikuje se izvanrednim glasom.

Mnogi koji prate zbivanja u našoj zabavnoj muzici i imali su priliku da slušaju tog mladića oniska rasta i "krivih nogometaških nogu", tvrde da ga očekuje blistava karijera. Rijetko je koji interpretator za tako kratko vrijeme i na samom početku svoje karijere zabilježio toliko uspjeha kao taj mladić pomalo neobična prezimena. U Sarajevu, to se može bez pretjerivanja već sada istaći, Kemal Monteno je pjevač broj 1. Naravno, u vedroj muzici.

Upoznali smo ga na festivalu zabavne muzike u Subotici Omladina 67. Djeluje vrlo skromno i povučeno, pristupačan i uvijek spreman na šalu.

''Zaista namjeravate pisati o meni? Da nije to neka šala? Ovdje u Subotici smo se toliko međusobno šalili, da sam pomislio da me netko želi zadirkivati. Za vrijeme ovog festivala najpopularnija krilatica je bila da se nekom pjevaču kaže 'da nema veze’. To je počelo prve večeri kad je netko s galerije dvadesetak puta zaredom vikao kako ’Mišo Kovač nema veze'. Poslije su i mene, kao i ostale kolege, zadirkivali na taj način!

Ovo drugo sigurno nemam, a ono prvo ocijenite vi. Nego, mi se zapričasmo o drugim stvarima ... Da vam ispričam kako sam počeo nastupati. Prvi javni nastup imao sam na stadionu. Publike je bilo dosta, nekoliko tisuća. Jeste li ikad bili na stadionu Koševo? Znate kako se tamo navija i kako je publika izbirljiva. Na leđima sam nosio broj 8. Što? Ne, nisam nastupao pred mikrofonom. Jurili smo za loptom. O nogometu je riječ.

Počeo sam kao i mnogi moji vršnjaci juriti za loptom. Tako sam došao i u podmladak 'Sarajeva'. Maštao sam da jednog dana u bordo-bijelom dresu sarajevskog prvoligaša zamijenim Asima Ferhatovića, Ibru Biogradlića, Svetozara Vujovića, Šaliha Šehovića i ostale igrače. Trenirao sam u podmlatku među starijima, koji su se danas već afirmirali kao izvrsni igrači, kao Fahro Prljača, Aca Ristić i drugi...

Dva hobija

Istodobno sam se počeo baviti i pjevanjem. Nastupao sam povremeno na priredbama u školi. To me sve više privlačilo i oduzimalo mi podosta vremena. Uz školu imati dva hobija, kojima se treba ozbiljno posvetiti ako se želi postići uspjeh, zaista je previše. I tako sam ostavio nogomet, zauvijek. Da li sam dobro učinio? U svakom slučaju, ako ne uspijem u zabavnoj muzici, mogu se tješiti da sam izabrao krivi hobi, zar ne?

Dosad sam u zabavnoj muzici imao prilično uspjeha. Nastupio sam na pet festivala zabavne muzike. Istina, to nisu naši najbolji festivali, ali se ipak mogu pohvaliti, ako bih se smio pohvaliti, da sam osvojio šest nagrada. Za mladog pjevača veliki stimulans za daljnje nastupe.

Prvi javni nastup imao sam s 15 godina. Bilo je to 1963. godine u Sarajevu na Festivalu amatera pjevača. Osvojio sam dvije nagrade, naredne godine ponovio sam uspjeh. To je bio samo početak.

Prošle godine pozvali su me u Suboticu na omladinski festival. Izvodio sam u finalu kompoziciju kojoj je dao prvo mjesto stručni žiri.

Ova godina donijela mi je najviše uspjeha. Ako se ovako nastavi do kraja godine, bit ću presretan. Počelo je s nastupom na koncertu što je odlučivao koja pjesma će nas zastupati na natjecanjima Intervizije. Najbolji je bio Vice Vukov. To je zasad jedino natjecanje na kojem sam nastupao, a da nisam dobio nagradu.

Snimci za Radio Sarajevo

Međutim, ubrzo se stvar 'ispravila'. U Sarajevu se svake godine održava mini-festival pod naslovom Vaš šlager sezone. Na natjecanje sam konkurirao s vlastitom kompozicijom Lidija. Nastupili su najbolji sarajevski pjevači. U toj konkurenciji osvojio sam dvije najvrednije nagrade. Kompozicija Lidija je osvojila prvo mjesto, a ja sam proglašen za najboljeg interpretatora.

Poslije toga slijedio je poziv, drugi zaredom za subotički festival. Ne bi se moglo reći da nisam očekivao nagradu...

Ako već tako kažete, onda bi tome trebalo dodati i 'veze' na Radiostanici Sarajevo, gdje već imam sedam ili osam snimaka i u produkciji gramofonskih ploča RTB, gdje mi uskoro izlazi prva samostalna ploča. Na njoj je i jedna moja kompozicija Iz spomenara za Ubavku.

Osim toga snimio sam i dvije kompozicije za naredni opatijski festival. Nadam se da će makar jedna ući u konačan izbor. To bi bio moj najveći uspjeh. Nadam se da će mi se to ostvariti, šansu onda neću ispustiti. Da nastavim s onim kad kažete 'Kemal Monteno ima veze', zar ne?"

Nasmijao se vedro, mladenački. Osamnaestogodišnjeg gimnazijalca iz Sarajeva pozvali su da izvede kompoziciju Bila si daleko. Publika ga je nagradila aplauzom.

Yugopapir