Jusuf Hadžifejzović, otac galerije Charlama

Živeći život za umjetnost i od umjetnosti, Hadžifejzović je i danas neumoran u borbi za bolje mjesto koje bi domaći autori trebali imati u društvu. 

Ovih dana je ponovno otvorena njegova galerija Charlama koja se nalazi u podzemnom gradu na Skenderiji. Izložba The Creators predstavila je djela preko 100 umjetnika, među kojima  je velik broj onih iz naše zemlje.

Zamišljena kao mjesto susreta i prostor za izlaganje najrecentnijih radova, Charlama najavljuje pet - šest ovakvih izložbi u toku godine, a Hadžifejzović za portal Radiosarajevo.ba kaže: 

"Izložba Kreatori napravljena je ad hoc povodom otvaranja Charlame. Željeli smo uhvatiti vrijeme oko sarajevskog Filmskog Festivala i pokazati da likovna scena BiH ima šta pokazati. Želimo napraviti iskorak na sceni Balkana i postoji ideja da se napravi Balkansko bijenale. U svakom slučaju, ovo je za mene velika prekretnica."

Hadžifejzović priznaje da je kolekciju prikupljao na najrazličitije načine: 

"Donosio sam umjetničke radove kolega iz inozemstva bez ATA karneta, na rizik. Neki radovi su iz moje sopstvene kolekcije, neke sam dobio razmjenom za moje radove ili sam ih kupio specijalno za ovu izložbu, a najveći dio kolekcije će ostati u Sarajevu".

Veliki posao koji predstoji podrazumijeva i mnogo aktivnosti koji nemaju baš mnogo veze s umjetnošću, o čemu naš sugovornik kaže:

"Sve sam morao sam napraviti, nemam ni sekretaricu koja bi mogla napisati neko pismo dok se ja bavim drugim stvarima. Mislim da će se morati pronaći novci za neku plaću kako bih mogao da funkcioniram kao kustos. Što se tiče moga življenja kao umjetnika i tu je vrlo teško, ali mogu da kucnem o drvo da mogu da preživljavam od svog rada. Kolekciju nadopunjavam tako što se ponekad mijenjam za radove".

Veza između Skenderije i Charlame datira još u 2009. godinu kada je umjetnik pokrenuo projekt Subdokumenta.

Tada je u ambijentu ruiniranog podzemnog grada Skenderija, među buticima švercovane robe, umjetnošću zaposjeo napuštene poslovne prostore. Kao pravi umjetnički guru, on je pozvao kolege da izlože svoje radove u oronulom tranzicijskom miljeu nekadašnje sarajevske ljepotice. 

"Kada smo to uradili, New York TImes napisao je tekst o tome, savjet za one koji dođu u Sarajevo. Tadašnji direktor mi je, u znak zahvalnosti za takvu promociju Skenderije, dao da koristim napušteni prodajni prostor od oko 500 kvadratnih metara u kojem je nastala Charlama. Tada nismo potpisali nikakav ugovor, pa kada se rukovodstvo smijenilo, sljedeći direktor je od toga napravio problem. Prvo su nam zavrnuli struju, a onda su nas izbacili. S ovom novom izložbom, s ovim novim rukovodstvom Skenderije i obećanjem ministra kulture da ćemo dobiti sredstva za rad, ovo bi moglo prerasti u jedan od najznačajnijih centara u ovom dijelu Evrope. Ja sam u to siguran, jer poznajem takve umjetnike koji bi rado došli i uvijek me pitaju za to".  

I danas se Charlama nalazi okružena salonima za nadogradnju noktiju, buticima  vjenčanica i sportske opreme, a hodnici podzemnog grada i dalje su tmurni kao što su bili i 2009. godine. No, Charlama se nalazi u neposrednom susjedstvu gradske galerije Collegium Artisticum, kao i Depoa Ars Aevi, što otvara nove mogućnosti predstavljanja bh. umjetnosti.

Da li je moguće razmišljati o  umrežavanju, o zajedničkoj, jedinstvenoj ponudi savremene umjetnosti koja je u Sarajevu, nesumnjivo, jaka i značajna, pitamo Jusufa Hadžifejzovića.  

"Bilo bi dobro da postoji ta vrsta pameti i želje za ujedinjenjem i zajedničkim djelovanjem.  Mi moramo pokazati svijetu da BiH ima sada najbolje umjetnike u svojoj povijesti. Ako mi to ne iskoristimo, to će biti greška ljudi koji se bave kulturom. Pogledajte kataloge svjetskih galerija i u njima ćete pronaći mnoga imena iz BiH. U neke galerije ne možete ući ako nemate kvaliteta, a trenutno u našoj zemlji postoji dvadesetak umjetnika koji su na evropskoj sceni". 

I na kraju, Hadžifejzović ima poruku za sve oni koji smatraju da ne razumiju savremenu umjetnost pa je iz tih razloga ne prepoznaju kao važnu:

"Kada je jedna gospođa rekla Picassu da ne razumije o čemu se radi na njegovim slikama, on joj je odgovorio da ni on, kada sluša pijev ptica, ne razumije o čemu one to pjevaju. Ipak, svi slušamo pijev ptica jer to volimo. Umjetnost možemo procjenjivati na dva načina - analitički i osjećajno. Bog nam je dao osjećaje, pa možemo osjetiti umjetnost, bez da je razumijemo", kaže Jusuf Hadžifejzović u rezgovoru za Radiosarajevo.ba.