Intervju | Vedran Đekić: "Esencijalna ljepota glumačke igre je da uči, ali i liječi"

Njegova gluma, posebno u predstavama u Narodnom pozorištu Sarajevo, rijetko koga ostavlja ravnodušnim jer talenat i posvećenost koji poklanja publici izdvajaju ga kao izuzetnog glumca. 

Glumu je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (2008) ulogom u predstavi "Nigdje nikog nemam" Edwarda Bonda, pod mentorstvom Admira Glamočaka.

Glumio i u televizijskim serijama i dugometražnim filmova. Učestvovao je u nekoliko radionica na temu klovnova i maski.

Glumac Vedran Đekić je govorio za portal Radiosarajevo.ba o glumi, pozorištu, ali i projektima koje bi volio raditi.

Radiosarajevo.ba: Niste glumac u "kalupu". Publika Vas je imala priliku vidjeti u raznim predstavama, filmovima, te televizijskim projektima, pa i onim humorističnog karaktera. Da li imate strast prema određenom žanru koji Vam posebno paše ili volite raditi sa različitim projektima?

Đekić: Preferiram rad na provjerenim tekstovima, onima sa dubljom porukom, klasicima. Onima koji nude izazovan spoj misli i riječi. 

Naročito me raduje rad na komediji, koja je žanrovski nepravedno zapostavljena i jednako zahtjevna i izazovna za rad, kao i sve prethodno pomenuto.

Foto: N.G / Radiosarajevo: Vedran Đekić

Radiosarajevo.ba: Kako izgleda jedna Vaša priprema za lik, tipa Oresta u drami "Orestija" koja se ponovno nalazi na repertoaru ili Davora u "Konačarima"? Da li imate omiljenu tehniku koju koristite?

Đekić: Baza za pripremu svakog lika je školska. Svaki proces karakteriše rađanje novog lika paralelno sa otkrivanjem novog mene. Angažman na kreiranju određenih likova iziskuje temeljitiji rad na sebi, otkrivanje nekih slojeva sebe koje nisam osvijestio, privikavanje na takvog sebe u funkciji lika kojeg igram.

Radiosarajevo.ba: Koji Vas je projekt ili čin najviše motivisao da se bavite teatarskom glumom? Kako je izgledao Vaš put do profesionalnog glumca, te da li imate savjet koji bi podijelili sa mladim umjetnicima i umjetnicama, koji svoje karijere tek počinju ili žele da se bave glumom?

Đekić: Motivaciju sam nalazio u igri starijih kolega, koje sam posmatrao sa dječačkim zanosom i divljenjem. Kroz školovanje sam osjetio magiju scene i želju da joj se što češće prepuštam. Savjet novim generacijama bi bio da njeguju vaspitanje, odgovornost, poštovanje, ljubav prema poslu. Ljepota glumačke igre, njeno otkrivanje je privilegija i uvijek stvar uzajamnosti, a nikako samodopadnosti i egocentričnosti.

Radiosarajevo.ba: Kako je teatar konkurentan drugim medijima i treba li on to biti? Koja je Vaša vizija za budućnost?

Đekić: U odnosu na pozorište, ostali formati su masovniji te imaju efekat većeg i bržeg publiciteta. Rekao bih da budućnost nijedne nije upitna, te da će svaka, opravdano, zadržati svoje mjesto u poretku opšte zastupljenosti.

Radiosarajevo.ba: Poruke djela i likova koje utjelovljujete na sceni su često i danas aktualna pitanja u društvu. Koliki je uticaj teatra u oblikovanju i preispitivanju društva, posebno sa djelima domaćih tekstova kao što su "Konačari"?

Đekić: Ako se referišemo na konkretnu predstavu, tekst "Konačara" se odnosi na jedno konkretno i vremenski ograničeno poglavlje bh društva. Pozorište jeste i u funkciji buđenja društvene svijesti i tihi apel na promišljanje o temama od društvenog značaja.

S druge strane, ne mogu se oteti utisku da se olako odričemo provjereno dobrih domaćih autora i tekstova, koji nas vrlo lako suočavaju sa vlastitim istinama, od čega rekao bih najviše i strahujemo.

Radiosarajevo.ba: O kojoj ulozi ili adaptaciji maštate? Da li ima djelo koje bi posebno voljeli obraditi zbog tema, likova ili važnosti, te lične inspiracije?

Đekić: Volio bih se ostvariti u ulogama Dimitrije/Mitja iz djela 'Braća Karamazovi', Porfirij Petrović 'Zločin i kazna', Don Žuan 'Don Juan', Dr. Bernard 'Kuga', Ahmed Nurudin 'Derviš i smrt', Leone 'Gospoda Glembajevi'.

Pored brilijantnih tekstova i autora, inspirišu me likovi koji, u procesu stvaranja, mire zaigranost i lepršavost sa mračnim stranama mene. I ovdje dolazimo do te esencijalne ljepote glumačke igre, da uči ali i liječi, istovremeno.