Intervju | Belma Šarančić: Svaki koncert je malo vajarsko djelo, a u njemu umjetnik daje svoju dušu

Ekipa portala Radiosarajevo.ba je pred svečano otvorenje treće koncertne sezone Sarajevskog gradskog orkestra imala intervju sa profesoricom Belmom Šaranović, koja u četvrtak, 12. septembra, nastupa na koncertu za harmoniku i gudačke kvartete.

Belma Šarančić je završila je studije na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (teoretsko pedagoški smijer) i Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu gdje je diplomirala u klasi prof. Danijele Gazdić i magistrirala u klasi prof.Radomira Tomića iz oblasti harmonika – koncertni izvođač.

Specijalističke studije je završila u klasi prof.Claudia Jaccomucija na Scuola Superiore di fisarmonica u Urbinu, Italija, a doktorirala je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi prof. Geir Draugsvolla. Učestvovala je i pobjeđivala na mnogobrojnim takmičenjima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. 

Radiosarajevo.ba: Za početak, predstavite se našim čitateljima i čitateljicama? Šta bi istakli u svojoj karijeri?

Šarančić: Ja sam Belma Šarančić, profesorica harmonike u Muzičkoj akademiji Sarajevo. Rad pedagoga umjetnika je dvojak, radimo na dva fronta, naš posao je ulaganje znanja u mlade naraštaje i to je ono što radimo svakodnevno. Naša misija je da kroz muziku komuniciramo i dijelimo je sa publikom. Svaki dan smo prezadovoljni kada nekoga nečemu naučimo, kada neko to zna prezentovati, te kada to sami prezentujemo.

Ne mogu izdvojiti neki poseban momenat jer, tipa upravo je ovaj momenat poseban jer svaki naš koncert je pod nekim drugim okolnostima i pritiscima u životnom okruženju okoline koji svaki koncert oblikuje kao malo vajarsko djelo. Zato je nama umjetnicima svaki koncert tako jedinstven i tako poseban.

Radiosarajevo.ba: Šta je zapravo Sarajevski gradski orkestar, kako je nastao, te koja je njegova primarna misija?

Šarančić: Sarajevski gradski orkestar je inicijativa mladih umjetnika i umjetnica Sarajeva, nastala 2019. godine, koji sa ponosom otvara svoju treću koncertnu sezonu.

Moram Vam priznati da je impozantno za naš grad i državu da imamo orkestar koji je aktivan treću sezonu što je finansijski i programski, moram priznati, izazov održavati.

Na poziv direktora orkestra i dirigenta Fuada Šetića, publika je imala priliku čuti orkestarsku balkansku premijeru koncerta za klasičnu harmoniku i gudački orkestar češkog kompozitora Jiri Laburde.

Na poziv šefa dirigenta Šetića, bila mi je čast i zadovoljstvo da prezentujemo klasičnu harmoniku u orkestarskom svjetlu. Naime, klasična harmonika na sceni je veoma mlad instrument, te se mi na muzičkim akademijama širom svijeta borimo da harmoniku postavimo na klasičnu scenu.

Ta naša borba jeste u vidu prezentacije solističkih djela za harmoniku i kamerne muzike. Rijetko dobijamo priliku da harmonika učestvuje kao orkestarski solistički instrument.

Zbog toga nam je koncert od izuzetnog značaja, primarno jer otvaramo novu sezonu Sarajevskog gradskog orkestra, a onda i zbog toga što harmonika ima priliku da nastupa na klasičnoj sceni uz orkestarsku pratnju. 

Radiosarajevo.ba: Harmonika je jedan od instrumenata koji je tradicionalno zastupljen u muzici Bosne i Hercegovine, posebno sa etnološke perspektive. Kako harmoniku integrišemo u kontekstu klasične muzike?

Šarančić: Harmonika je u tradiciji svih naroda i kultura zastupljena kao instrument. I naša misija u Bosni i Hercegovini jeste da očuvamo njenu tradicionalnu vrijednost. 

Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu imamo i odsjek za harmoniku. Međutim, klasična harmonika je relativno mlad instrument u svijetu, datira nekih 50-ak godina na sceni, kakvu danas znamo.

Zbog svojih tonskih mogućnosti, klasična harmonika služi kao mali orkestar u jednom instrumentu. Mnogim kompozitorima 21. stoljeća ona predstavlja izazov, te se mnogi odlučuju integrisati je u svoja epohalna djela današnjice.

Naša misija jeste da izborom posebne literature koja će našoj publici biti prikladna njihovom uhu, približavamo klasičnu muziku, korak po korak, uvijek zastupajući sve stilove koje klasična harmonika može prezentovati našoj publici i time joj davajući pažnju i stvarajući afinitet publike prema klasičnoj harmonici. 

Radiosarajevo.ba: Zašto baš djela tri kompozitora Jiri Laburde, Dimitrija Šoštakovića i Yasushi Akutagawa? Da li postoje bh. kompozitori koja svoja djela razvijaju za klasičnu harmoniku?

Šarančić: Dirigent koji je birao večerašnji repertoar, vodio se programskom idejom minimalizma muzičkog jezika. Nažalost, sa jedne strane, mi nismo u mogućnosti izvoditi toliko domaća djela, jer klasična harmonika u BiH privlači jako malu pažnju, na čemu iskreno radimo podstičući naše kompozitore da razvijaju svoja djela u stilu klasične harmonike, da ih mi izvodimo. 

Trenutno imamo jedan koncert za klasičnu harmoniku i gudački orkestar, pokojnog akademika Ivana Čavlovića, koji smo izvodili godinu dana prije njegove smrti. 

Dok ne napravimo novu bh. savremenu akordističku literaturu, prilagođavamo se uslovima onoga što publika od nas traži i mogućnostima izvedbe trenutno na sceni. Maestro Fuad Šetić je za četvrtak navečer, 12. septembra, izabrao odlično jedan minimalistički jezik kojim će prikazati tri potpuno različita kompozitora sa tri različita dijela svijeta gdje su stvarali, jezika kojim su stvarali, ali imaju jednu zajedničku notu koju će publika moći prepoznati.

Radiosarajevo.ba: Koliki je interes publike za ovaj vid umjetnosti, da li imate podsticaje u finansijskom kontekstu? Koliko je važna podrška bosanskohercegovačkoj umjetnosti?

Šarančić: Kada bi se globalno posmatralo, muzika bi trebala biti osnovna hrana svakoj duši, trebala bi da bude identitet i jezik jednog naroda i kao takva, trebala bi da bude na pijedestalu naših potreba i ulaganja. Realnost je potpuno drugačija od toga, svi se vodimo onim od čega imamo materijalnu korist. U muzici, kao i ostalim granama umjetnosti, svjesni smo da se pridaje mizerna pažnja i podrška kao takva. 

Mislim da bh. društvo i njegova muzika počivaju na entuzijastima, koji u haosu današnjice, iz entuzijazma se odlučuju praviti ovakve projekte, ovakva udruženja, pokretati nove inicijative. A onda očekivati barem da budu na pozitivnoj materijalnoj nuli, u smislu da se ispuni njihova duša muzikom, da publici pruže dušu, a zauzvrat takvi entuzijasti očekuju samo dolazak na koncert. 

I ništa više. 

Zato što mislim da zahvaljujući njima ćemo uspjeti da stvorimo bh. muzički jezik i da stvorimo publiku koja će budućim generacijama pružiti bolje šanse, prilike i izbor da bira i da stvara.

Radiosarajevo.ba: Poruka za publiku?

Šarančić: Moja poruka publici je da što više svojim angažmanima i dolascima, ako išta, likeovima na društvenim mrežama i portalima, prati naše mlade umjetnike i umjetnice iz svih sfera umjetnosti, jer svaki taj like, svaki dolazak publike itekako znači muzičarima, glumcima, poetama koji su uložili svoj cijeli život u umjetnost i čija je misija na ovom svijetu da to daje drugima. 

Svaki like, dolazak i podstrek znači, a time može svaki pojedinac doprinjeti i jednom umjetniku, a i cijeloj bh. umjetničkoj zajednici.