Inela Nogić: Ne želim biti simbol, nego istina iza titule Miss opkoljenog Sarajeva

Postoje priče koje ne stare, ali s vremenom mijenjaju glas. Dolaze tiho, s dubinom iskustva i hrabrošću da se izgovore bez uljepšavanja.

Priča Inele Nogić, Miss Sarajeva 1993. godine, jedna je od onih koje svijet pamti kroz sliku, a Sarajevo kroz osjećaj. Tada, u gradu pod opsadom, na bini Bosanskog kulturnog centra, grupa djevojaka podigla je transparent s porukom koja je obišla planetu i zauvijek promijenila način na koji se gleda rat, hrabrost i dostojanstvo. "Don't let them kill us" (Ne dajte im da nas ubiju).

Danas, više od tri decenije kasnije, Inela Nogić govori iz prostora zrelosti i unutrašnjeg mira. Ne kao simbol, nego kao žena koja je naučila gdje završava slika, a počinje istina. Povodom dokumentarnog filma Miss Sarajevo Returns koji je nedavno sniman i završetka knjige, Nogić je govorila za portal Radiosarajevo.ba o simbolici, historiji, sazrijevanju, tišini Sarajeva i hrabrosti koja ne prestaje onda kada se reflektori ugase. 

Nogić odavno živi i radi u Nizozemskoj, Amsterdamu.

Otkriva da je dokumentarac Miss Sarajevo Returns još u produkcijskom procesu i planiran je za međunarodni festivalski put.

"Postoji i mogućnost da se premijera filma vremenski poklopi s promocijom moje knjige, s obzirom na to da se te dvije priče prirodno nadopunjuju. Film režira Albie Swingler, britanski autor s dugogodišnjim iskustvom u dokumentarnom i igranom filmu, koji je radio s institucijama poput BBC-ja, Channel 4, Netflixa i BFI Doc Society. Kameru potpisuje Samir Ljuma, višestruko nagrađivani bh. snimatelj i dobitnik Sundance nagrade za najbolju fotografiju, koji je bio direktor fotografije na dokumentarcu Honeyland, dvostruko nominovanom za Oscara. Tačan datum premijere zavisi od završnih faza rada i festivalske selekcije", kazala je Nogić.

A kako je uopće došlo do toga da se snima film o njoj, iako nije prvi, i kako je reagirala na ovu ideju, Nogić ističe da je prvi kontakt došao u februaru 2022. godine.

Istina - sa svim njenim slojevima

"Iskreno, tada nisam bila posebno zainteresovana. Iza sebe sam već imala mnogo intervjua i razgovora i imala sam osjećaj da se često govori o naslovu, a rijetko o čovjeku. Ekipa je bila uporna, ali nenametljiva, i ono što je na kraju presudilo bila je njihova jasna namjera da ispričaju priču bez cenzure i uljepšavanja. Za razliku od mnogih drugih, nisu tražili pojednostavljenu verziju ili simbol koji se lako konzumira, nego istinu, sa svim njenim slojevima. To je bio trenutak kada sam odlučila da pristupim projektu", iskreno je rekla Nogić.

Kroz objektiv kamere prepoznala je iznova sebe.

"A kako se ne bih prepoznala. Svoju bazu, tu unutrašnju srž, nosim cijeli život i ona se nije mijenjala. Ako se nešto promijenilo, to je način na koji danas stojim u toj priči. Ne vjerujem u 'novu verziju sebe'. Više vjerujem u sazrijevanje. U to da te život nadogradi iskustvom, oguli iluzije i nauči te da sama sa sobom budeš iskrena. Tokom snimanja nisam imala emotivno teške momente. Imala sam emotivne trenutke koje sam, i kroz suze, mogla izgovoriti jasno i bez zadrške. To nije bilo ponovno otvaranje rana, nego njihovo imenovanje", kazala je Nogić za portal Radiosarajevo.ba.

Dodala je da Miss Sarajevo Returns nije ni njeno lično zatvaranje jednog poglavlja niti je ponovno otvaranje.

"Više osjećam da je ovo pokušaj da se jedno važno životno iskustvo smjesti na pravo mjesto. Da prestane biti teret, ali i da ne bude potisnuto. Neka poglavlja ne nestaju, ali mogu prestati boljeti. Za mene je ovaj film prije svega čin odgovornosti prema vlastitoj priči, da je ispričam jednom, iskreno i bez uljepšavanja, i da dalje živim oslobođena potrebe da je stalno ponavljam", iskreno je rekla Nogić.

Na naše pitanje postoji li trenutak iz 1993. godine koji nikada nije javno ispričala, jer ga je čuvala samo za sebe, Nogić je odgovorila:

"Postoje trenuci koji nisu tajna, nego iskustva koja se dugo nose u sebi. Ne zato što su neizreciva, nego zato što su tražila vrijeme da budu shvaćena. Neke uspomene nisu glasne, ali ostanu duboko urezane i oblikuju te više nego što se vidi spolja. Upravo zbog takvih slojeva odlučila sam se da napišem knjigu jer postoje dijelovi ratnog iskustva koji se ne mogu ispričati u par rečenica, niti bez distance i odgovornosti prema sebi."

Nije ni prvi dokumentarac ako uzmemo u obzir Miss Sarajevo Billa Cartera, koji je kasnije bio idejni tvorac, zajedno s Nenadom Čičinom-Šainom, film Kiss the Future, koji su producirali Matt Damon i Ben Afleck. Pisao je scenarij za ovo ostvarenje u kojem je prikazana ratna fotografija Nogić s natpisom "Don't let them kill us". Slavni U2 i Bono Vox, uz Briana Enoa i Luciana Pavarottija, napisali su i otpjevali numeru Miss Sarajevo.

A, Nogić priznaje da bi njen život vjerovatno bio tiši da do izbora za Miss Sarajevo nije došlo 1993. godine. I da nije pobijedila na njemu.

"Možda i jednostavniji. Ali, nisam sigurna da bi bio moj. Taj izbor nije bio ambicija ni plan, nego odgovor na vrijeme u kojem smo živjeli", istaknula je.

Nikada, dodala je, nije imala potrebu da "skine" titulu Miss Sarajevo sa sebe. 

"Umor ne dolazi od titule same, nego od stalnog vraćanja na jedno poglavlje mog života, važno, ali ne i jedino, i to često na površan način. Simboli uopšte nisu površna stvar; ljudima su važni jer služe kao most između onoga što se vidi i onoga što se ne vidi. Oni pomažu da se složena iskustva pretoče u nešto prepoznatljivo. Problem nastaje tek kada se zadržimo na simbolu kao na etiketi, a ne krenemo dalje, prema onome što on zapravo nosi u sebi", kazala je Nogić za portal Radiosarajevo.ba.

Pitali smo Inelu misli li da svijet danas uopće može razumjeti šta je Miss Sarajevo 1993. zaista značilo ili je ta priča ostala zarobljena u simbolici.

"Svijet uglavnom razumije simbol, ali rijetko puni kontekst. Bez tog konteksta, priča se lako pojednostavi. Zato mi je važno da se fokus stalno vraća ljudima, svakodnevici, strahu i hrabrosti tog vremena, a ne samo slici koja je obišla svijet", naglasila je Nogić.

Ta djevojka je imala hrabrost da stane pred svijet

A koliko je Inela Nogić danas udaljena od djevojke koja je stajala na bini Bosanskog kulturnog centra s natpisom "Don't let them kill us"...

"Udaljena sam u godinama, iskustvu i miru. Ali s tom djevojkom nisam u sukobu. Ona je imala hrabrost da stane pred svijet. Ja danas imam potrebu da tu hrabrost razumijem i zaštitim. I da prema toj djevojci budem blaga, jer je nosila više nego što je tada bilo pravedno", vrlo emotivno je poručila.

Tokom razgovora u više navrata Nogić je spomenula knjigu na kojoj već dugo radi. Bilo je strah, priznala je, da ne bude površna prema sebi u toj knjizi.

"Ova knjiga nije nastajala da bi se nekome svidjela, nego da bi bila istinita. Knjiga Miss Sarajevo nalazi se u završnoj fazi i izlazi naredne godine, a prva promocija planirana je u Sarajevu, kao posveta rodnom gradu i jednoj mladosti. Nastaje u saradnji s izdavačkom kućom Hena com. To je knjiga suočavanja - pomirenje i oprost dolaze tek poslije iskrenosti", poručila je Nogić za portal Radiosarajevo.ba.

U svoje rodno Sarajevo često dolazi. Šta Amsterdam nikada neće moći razumjeti u vezi s njom, a šta Sarajevo zna bez riječi?

"Amsterdam mi je dao strukturu i mir. Sarajevo mi je dalo nerv, intuiciju i tišinu koja govori. Sarajevo ne traži objašnjenja. Ono pamti", kratko, ali jasno je odgovorila Nogić.

[facebook_video]https://www.facebook.com/677828756/videos/pcb.10162724275098757/1158510299753768[/facebook_video]

Na kraju smo je pitali za njenu djecu i jesu li svjesni šta njihova mama znači Sarajevu i za Sarajevo.

"Znaju onoliko koliko smatram da je zdravo da znaju. Učim ih da je važnije kakav si čovjek nego kakav simbol predstavljaš. Ako ikada osjete ponos, neka to bude zbog vrijednosti koje živimo, ne zbog titule", zaključila je Nogić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.