Novo djelo Saše Džine čija će opaka brutalnost čitatelje proganjati noćima

Ovaj mladi pisac nakon zbirke kratkih priča Srce od plastike i Mrtvačke Mrlje objavio je svoj prvi roman i treću knjigu Šejtanov goblen.

“Šejtanov goblen je roman o jednom djetinjstvu u periodu kada su se djeca još igrala s klikerima, kada je u skoro svakom razredu postojao jedan žutoglavi Eminemov sljedbenik, kada su se nosile vunene bijele čarape i Bafalo tene s platformom, kada se umjesto konzole Nintendo igrala njegova jeftina kineska verzija Terminator sa svojom pikseliziranom grafikom koja nevjerovatno podsjeća na vez goblena. Jedne zlokobne jeseni, svijet oko dječaka počinje da se izobličava kao u zakrivljenom ogledalu. Razapet između jave i sna, sve više upada u jamu ludila u kojoj se kriju njegovi najveći strahovi”, govori na početku razgovora za Radiosarajevo.ba  Saša Džino.

Likovi djece na koricama romana su "izobličeni” čija ilustracija na simboličan način, kako kaže, priči daje određeni ton i ima za cilj da čitaocima oboji maštu bojama košmara.

“Nakon što pročitaju roman, lica čitalaca će se na isti način izobličiti kao i djeci na koricama knjige”, ističe naš sagovornik.

Pitali smo ga koji su to sve izvori iz kojih crpi inspiraciju.

“Na prvom mjestu su knjige i snovi, mada ponekad nisam siguran da li među njima postoji neka razlika. Nakon knjiga i snova dolazi sve ostalo: smrt, zlo, ludilo, priroda, tama, Lucifer, ljubav, ambis, seks, opscenosti i opskurnosti, perverzije i manijakalnosti”, pojašnjava Džino.

Iako je sam horor na marginama književnosti, njegova publika je ipak vatrena. Na pitanje šta očekuje od svojih čitalaca kad je roman Šejtanov goblen u pitanju, odgovara:

“Mislim da će rijetki biti oni koji će nakon pročitanog romana ostati čistog uma. Njegova opaka brutalnost proganjaće ih noćima, a ožiljak koji će ostaviti na njihovoj mašti bit će dubok i dugotrajan”, mišljenja je on.

Saša Džino je jedan od mladih pisaca koji se hrabro odlučio da roman izda samostalno. Mediji su prilikom promoviranja ovih mladih ljudi naročito akcentirali odvažnost da mladi i neafirmirani pisci svoje knjige izdaju samostalno i to iz čistog neznanja - mnogi veliki pisci svjetske književnosti upravo su sami izdavali svoje knjige, a ni danas to nije čudna pojava u svijetu afirmiranih pisaca. Zanimalo nas je i to koje su mane, a koje vrline samoizdavaštva.

“Mana je mnogo, a vrlina malo. Ovo je put koji izaziva i fizička i psihička oboljenja, ali mislim da je za mene trenutno i jedini. Finansiran je 'iz mog džepa za moj džep', što znači da je rizik veliki. Iskren da budem, za ovaj roman nikakvu pomoć nisam tražio. Zaradio sam novac od prethodnih knjiga, tako da mi takva vrsta pomoći nije ni trebala”, rekao je.

Na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba je želio posavjetovati buduće mlade pisce da ovaj put koji je on izabrao za izdavanje  svojih knjiga ipak zaobiđu. 

"Srce od plastike": Horor priče o onom najgorem iz savremenog bh. društva