Hazim Kukuruzović u devetoj deceniji života trči utrke i osvaja planinske vrhove
Hazim Kukuruzović iz Bosne i Hercegovine, koji je zakoračio u devetu deceniju, aktivnim i zdravim načinom života sigurno može biti inspiracija i motivacija mnogima - ljudima u poznim godinama, ali i mnogo mlađima.
Piše: Bedrudin Brljavac
Jedan je od najstarijih aktivnih trkača u Bosni i Hercegovini, a voli i planinariti i skijati. Do sada je istrčao blizu 60 zvaničnih utrka, prošao oko 30 skijaških veleslaloma, osvojio brojne planinske vrhove, a godišnje prepješači u prosjeku oko 2.000 kilometara.
BiH će večeras saznati potencijalne protivnike na SP-u: Žrijeb u direktnom TV prijenosu
Trči od ranog djetinjstva
Hazim, rođen u jesen 1941. godine, praktično trči cijeli svoj život, još od ranog djetinjstva, kada je iz rodne Mionice u Gradačcu često trčao do škole, u gimnaziji je igrao rukomet i učestvovao redovno na školskim takmičenjima u trčanju, a tokom studija u Beogradu priključio se tamošnjem atletskom klubu.
"Tokom osnovne škole razdaljinu od Kukuruza do Gradačca, koja iznosi oko pet kilometara, prelazio sam uvijek trčanjem. To mi je doprinijelo da u školskim takmičenjima u trčanju pobjeđujem. Te pobjede su me kasnije motivisale da u selu za vrijeme školskog raspusta treniram trčanje. Tako sam se zaljubio u sport i trčanje. Pored toga, u Gimnaziji sam igrao rukomet. U tom periodu moja ishrana sastojala se od seoskih jela. Hljeb je bila kukuruza, odnosno proha, masnoće su bile kravlje maslo, mnogo graha, krompira, mlijeka i mladog sira. U ljetnom periodu smo imali mnogo raznog voća i povrća iz porodičnih bašti. Crvenog mesa je bilo veoma rijetko, a pilećeg povremeno. U tom periodu, samo jednom sam posjetio doktora", kazao je ovaj 84-godišnji vitalni Bosanac u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Odlaskom na studije u Beograd, kako je rekao, mnogo se šta promijenilo u njegovom životu, a posebno hrana u studentskim menzama.
Bakir Musić, dragulj bh. atletike: Kada vidim našu zastavu kako se vijori, osjećam ponos i sreću
"Jedina hrana koja mi je odgovarala bio je grah. Menze i grah su me pratile i kasnije, u vojsci pa u fabrčkim menzama sve do penzionisanja. Prvih mjeseci studija nisam se bavio sportom, često sam bio deprimiran i potišten. Shvatio sam da mi nedostaje sportska aktivnost koju sam do tada aktivno upražnjavao. Najbliže mom stanu bile su prostorije folklornog ansambla. Tu sam trenirao nepunu godinu. Svaki trening je bio vrlo intenzivan što je ravno istrčanih pet kilometara. Tu mi je bilo divno ali mi je nedostajalo trčanje. Zato sam otišao u Atletski klub 'Železničar' i tamo trenirao sprinterske i skakačke discipline. Tu sam ostvario solidne rezultate, a za vrhunske rezultate bio sam prestar", istakao nam je ovaj bivši inženjer, koji već godinama živi u Sarajevu.
Prepješačio oko 40.000 kilometara
Godine 1963. osniva se rukometni klub u njegovom rodnom Gradačcu gdje je aktivno igrao više od dvije godine.
"A onda slijedi zaposlenje te brak i djeca. Ništa više nije bilo od aktivnog sporta izuzev skijanja. Povremeni vikend boravak na Vlašću ili Jahorini te zimski odmor na ovim planinama. I tako do penzionisanja. Odlazim u prijevremenu starosnu penziju sa željom i namjerom da nastavim sa sportskim aktivnostima iz mladosti. Tako sam i počeo aktivno da trčim, planinarim, rolam i hodam brzo sa štapovima. U trčanju sam učestvovao na oko 60 trka, u skijanju na 30 trka u veleslalomu, osvojio desetak vrhova oko 2.000 metara nadmorske visine na planinama u Bosni i Hercegovini, prepješačio sa štapovima oko 40.000 kilometara", kazao je.
Medalje sa brojnih takmičenja
Zidove njegove sobe krasi više od 40 medalja sa raznih takmičenja i turnira.
"Nastojim da se zdravo hranim. Odrastao sam na seoskoj hrani, kukuruzi, grahu, maslu, obilju povrća i voća, vrlo malo mesa, a kao student, vojnik, fabrički pregalac, na kuhanoj hrani. Kući su također bila kuhana jela. Zato vrlo poštujem izreku: 'svaka hrana je lijek, svaka hrana je otrov, zavisi od količine'", rekao je Hazim.
Na kraju ističe da radi prevencije, najmanje jednom godišnje ide na ljekarske kontrole, nema nikakvih autoimunih bolesti.
"Za dug i zdrav život preporučujem svakome: ako možeš da sjediš, nemoj ležati, ako možeš da stojiš nemoj sjediti, ako možeš da hodaš nemoj stojati, ako možeš da trčiš, nemoj hodati", kazao je Hazim koji je sigurno najbolji primjer da je u pokretu dobro zdavlje, a u ležanju i sjedilačkom načinu života bolest.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.