Godišnjica smrti najvećeg bosanskog pripovjedača Isaka Samokovlije

Isak Samokovlija, jedan od najpoznatijih bh. književnika, umro je na današnji dan 1955. godine.

Živio je u nekoliko gradova u BiH: Fojnici, Sarajevu i Goraždu, gdje je i rođen.

Zanimljivo je da se njegova porodica doselila iz Samokova u Bugarskoj, te su tako i dobili prezime.

Isak je u Sarajevu završio Prvu gimnaziju, a kasnije medicinu u Beču, te je godinama u BiH radio kao ljekar.

Prvu pripovijetku objavljuje 1927. godine i zvala se "Rafina avlija", a dvije kasnije i prvu zbirku pripovijetki "Od proljeća do proljeća", u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Radio u sarajevskoj bolnici

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu, gdje je bio šef jednog od odjeljenja.

Nakon toga je dobio otkaz, te je bio prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje.

Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu.

U proljeće 1945. godine, uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata držao je razne pozicije u bh. i jugoslavenskim književnim krugovima.

Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951. godine, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".

Utjecaj Drine na njegova djela

Odrastanje uz prekrasnu rijeku Drinu je utjecalo mnogo na njegovo književno djelo.

U djelu "Sunce nad Drinom" tako piše:

"Drina je za me jedan od najdubljih doživljaja. Zanosila me je kao neko živo, božanstveno biće“.

Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala.

Neka od najpoznatijih njegovih djela su "Od proljeća do proljeća", "Nosač Samuel", „Solomunovo slovo“, "Hanka" ,"Plava Jevrejka", "On je lud", "Fuzija", "Tragom života", "Đerdan", i "Priča o radostima".