Doktorica Begović Hadžimuratović: O bolesti štitne žlijezde u današnjem vremenu

Luči hormone tiroxin i trijodtironin koji imaju značajnu ulogu u metabolizmu. Bolesti štitne žlijezde, uz šećernu bolest, po učestalosti čine najveći dio među endokrinološkim bolestima.

Specijalistica nuklearne medicine i šefica Odjela za terapiju sa radionuklidima na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju KCUS-a Sadžida Begović Hadžimuratović kaže u razgovoru za Fenu da funkcija nijedne endokrine žlijezde nije tako zavisna od neke supstance kao što je sekrecija štitne žlijezde zavisna od prisustva jodida čije su dnevne potrebe za normalnu sintezu hormona oko 150 do 300 mikrograma.

"Jod je bitan element za normalan rast i razvoj zbog čega njegov nedostatak može uzrokovati kompenzatorno povećanje štitnjače pa nastaje guša (lat.struma). Endemska gušavost postoji u području gdje uvećanje štitnjače ima više od deset posto stanovništva. U profilaksi nedostatka joda najčešće se primjenjuje jodiranje soli", kaže ona.

Bolesti štitnjače se, prema funkcionalnom stanju, mogu podijeliti na hipertireoidne (pojačana funkcija) i hipotireoidne (smanjena funkcija).

Begović Hadžimuratović pojašnjava da je pojačana funkcija štitne žlijezde (hipertireoza) najčešće uzrokovana stresom u bilo kojem obliku (fizički, psihički, druge bolesti), a važan faktor je i nasljedna komponenta.

Simptomi hipertireoze, kaže ona, obično nastaju postupno. Javlja se nervoza, razdražljivost, pojačano znojenje, umor, ubrzan rad srca, gubitak na težini uz pojačan apetit, te poremećaj menstrualnog ciklusa kod žena. Pacijenti imaju toplu i vlažnu kožu, fini tremor ruku, često i uvećanu štitnu žlijezdu kao i promjene na očima. Liječi se medikamentoznom terapijom, radioaktivnim jodom i hirurškim tretmanom ako je potrebno.

"Broj oboljelih od hipertireoze je, u periodu poslije rata, bio znatno povećan. Važno je na vrijeme prepoznati simptome bolesti da bi se moglo pristupiti liječenju. Često druga oboljenja mogu dati slične tegobe kao u hipertireozi (kao što su anksiozna stanja, šećerna bolest, mijeloproliferativne bolesti, ciroza jetre i upala štitne žlijezde) pa se na vrijeme ne dođe do dijagnoze", naglasila je.

Za hipotireozu kaže da je stanje smanjene količine hormona štitnjače u organizmu. Može biti primarna i sekundarna. Subjektivni simptomi su obično umor, letargija, osjetljivost na hladnoću, opstipacija. Vidljiv je gubitak kose, pucanje noktiju i izrazito suha koža. Dobiva se na tjelesnoj težini, glas postaje promukao, a nastaju i perorbitalni i periferni edemi.

" Najčešći oblik je primarna idiopatska hipotireoza i postablativna koja nastaje nakon hirurškog zahvata ili radiojodne terapije ",naglasila je.

Kaže da je mogućnost prevencije kod bolesti štitnjače, osobito hipertireoze, u današnjem tempu života teško postići. Koliko je moguće potrebno je izbjegavati stresne situacije, a zdrava ishrana i boravak u prirodi mogu donekle pomoći u preveniranju bolesti.

Begović Hadžimuratović kaže da pacijenti na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju mogu dobiti potpun dijagnostički i terapijski tretman oboljenja štitne žlijezde.

Klinika raspolaže laboratorijem gdje se prave analize kompletne palete hormona štitne žlijezde kao i druge popratne analize značajne za diajgnozu i terapiju ovih oboljenja.

"Laboratorij za određivanje koncentracije joda u urinu je internacionalno priznat kroz programe evaluacije i kao takav je jedini u FBiH. Dijagnostika (ultrazvuk, scintigrafija i ciljana punkcija štitne žlijezde) na raspolaganju je svim pacijentima koji su upućeni na našu kliniku, a pri klinici se održava multidisciplinarni konzilijarni pregled za benigna i maligna oboljenja štitne žlijezde", naglasila je.

Primarijus dr. Sadžida Begović Hadžimuratović podsjeća da je u sastavu Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju i Odjel za terapiju s radionuklidima. Raspolaže s hospitalnim djelom od osam kreveta. U njemu se provodi terapija benignih oboljenja štitne žlijezde (hipertireoze) s radioaktivnim jodom kao i terapija I-131 kod karcinoma štitne žlijezde.