Prijatelj Sarajeva Michelangelo Pistoletto prebolio COVID: Ovo je njegova poruka

Poznati italijanski umjentik Michelangelo Pistoletto, kreator planetarnog projekta Treći raj koji je bio predstavljen i u Sarajevu, jučer je izašao iz bolnice u kojoj se tri i pol sedmice liječio od infekcije COVID-19. 

Nakon što je prebolio opaku bolest, Pistoletto je dao intervju za Cittadelarte, u kojem govori o svojim iskustvima i načelima svoje umjetničke filozofije koja je u vrijeme pandemije potvrdila svoju važnost. U nastavku prenosimo intervju Michelangela Pistoletta koji potpisuje novinar Luca Deias, a na bosanski je prevela Amela Zec Filipović. 

UMJETNOST IMA ULOGU OSJEĆAJNOSTI U OVOJ PANDEMIJI

Možete li nam prepričati svoje vlastito iskustvo?

Pistoletto: Moje iskustvo se ne razlikuje od svih drugih iskustava. Onaj ko bude podvrgnut liječenju ima osjećaj potpune nepokretljivosti, osjećaj koga svi dijele, na ovaj ili onaj način. 

U ovoj mojoj izolaciji, imao sam mogućnost da mnogo razmišljam: pomislio sam da je ovo prilika da izađemo uz promjenu, iz ovog zastrašujućeg i svjetskog iskustva. Promjena na koju mislim je ona koju pripremamo već desetljećima, odnosno ona koja se odnosi na susret različitosti, zastupljen Trećim rajem.

Ukazala se potreba za prelaskom u treću fazu čovječanstva, onu koja će objediniti prirodu i artificij (*sve ono što čovjek stvara), upravo onako kako to komunicira simbol trinamike.  U Trećem raju, u dva vanjska kruga, postavljene su dualnosti, tenzije i anti-tenzije, suprotni i različiti elementi, koji se potom ujedinjuju u središnjem krugu kako bi stvorili jednu novu situaciju. Kreacija stoji u ujedinjavanju različitih elemenata na način da zaživi nešto novo.  

U svijetu postoje različite tenzije, međutim, najradikalnija i najstrahovitija među njima je moć koju je artificij priskrbio čovjeku, što se pokazalo nezamislivom propašću za prirodu.  Treći raj spaja upravo prirodu i artificij, dvije suprotnosti. Korijen riječi „artificio“ nadalje, je upravo „arte“ (umjetnost), spoj koji naglašava artificijalnost aktualnog svijeta ljudi.

S aspekta misli Trećeg raja i promišljanja koja ste davali svih ovih godina, kako se Korona- virus uvrštava u trinamički odnos i odnos između ljudskog bića i prirode, u odnos između zdravlja i okoliša? Korona-virus je alarm koga je uputila Zemlja koja nas suočava s našom odgovornosti ili pandemija može imati pozitivan efekat u smislu nivoa svijesti?

Pistoletto: Priroda radi za sebe, ima svoj algoritam kretanja, formira se, reformira i transformira; nadalje, ona živi zahvaljujući svojoj samostalnoj sposobnosti, ali mi ju načinjemo. Bolesti i zaraze nisu izum našeg doba, oduvijek postoje (i životinje nose zarazu), dovoljno je uzeti u obzir koliko epedemija je registrirano u proteklom stoljeću. Priroda živi za sebe, ali mi moramo upravljati našim naučnim odnosom prema njoj, stoga, pronaći ravnotežu koja će nam omogućiti prevazilaženje ove tako strahovite nedaće. I naša tehnologija, koja bi nam trebala pomoći u pronalaženju harmonije sa prirodom, danas nije dovoljna: moramo razviti našu naučnu i tehnološku sposobnost kako bismo omogućili uravnotežen odnos između čovjeka i prirode, a da ju pri tome ne okrnjimo ili oštetimo.

Sa svakodnevno intenzivnog života, alimentirajući ga društvenim susretima, događajima, putovanjima i projektima, prešli stre na samoću bolničkog kreveta usred jednog stanja nesreće. Šta vam je donijela ova nagla životna promjena? Postoje li anegdote koje prate ove dvije posljednje sedmice?

Pistoletto: Našao sam se pred realnošću praznine, postavljene u središnjem krugu trinamičke formule. Središnji krug je prazan, jer se očekuje da dva vanjska kruga – u kojima su postavljeni elementi koji se pripajaju središnjem – uvijek imaju treći element, između ta dva, koji predstavlja neprekidno stvaranje i razvoj. Ja, pred jednim bijelim zidom, u ovoj samoći, osjetio sam upravo tu središnju prazninu – u kojoj ne postoje ni lična duša ni ego – u kojoj se povezuju svi mogući i zamislivi elementi. Živimo u spoju svih ovih elemenata, svih raspoloživih elementa u svijetu koji nas okružuje, uključujući one koji čine svijet naše biologije. Znači, i osjećanja su rezultat susreta ovih različitih elemenata koji se kombiniraju u središnjoj praznini. Ne postoji trajno stanje ega, trajno stanje „ja“ ili koncept individualne duše, uistinu, mi smo neprestana veza različitih elementa. Oni kreiraju i kontinuirano proizvode  naše bivstvovanje. Ove veze, nadalje, mogu pronaći svoje mjesto i u jednom neobičnom kontekstu kao što je jedna bolnica: tako sam, upravo jučer, sreo doktoricu koja je trebala posjetiti „Cittadellarte“ kako bi razgovarala sa mnom u vezi s jednim njenim projektom. Znakovito je, da je sastanak bio zakazan upravo za prvi dan zatvaranja fondacije za javnost (prema jednoj ministarskoj uredbi o suzbijanju zaraze, na snazi od 8. marta). Naš susret je trebao biti odgođen za, ko zna koje vrijeme...  a ipak, jedna bolnička soba, dozvolila je da se ta razmjena mišljenja desi.

Sfera kulture je jedna od onih koja osjeća posljedice uredbi, usmjerenih na suzbijanje Covid-a 19?

Pistoletto: Sfera kulture ide ukorak s cjelokupnom proizvodno-ekonomskom dinamikom koja to osjeća snažno. Ako je sve zatvoreno, i ne radi se, ko, u ekonomskom smislu plaća ovu pandemiju? Vlade! I na nivou vlada, morat će se postići dogovori i ravnoteža kako bi bilo moguće, u slučajevima kao što je ovaj, imati spremnu saradnju na svjetskom planu.

Šta, po vašem mišljenju, može biti uloga umjetnosti u ovoj pandemiji?

Pistoletto: Uloga umjetnosti je uloga osjećajnosti, koja se nalazi i proizlazi iz sposobnosti da se uvijek aktivira i iznova propituje ono što je bila umjetnost – u smislu formi, etike i estetike – jučer. Jedan drugi faktor je sposobnost obnavljanja, uvijek uporednog koraka sa situacijom koja vodi ravno u katastrofu. Svojevremeno, dao sam izjavu o konceptu „uporedni korak“ ili „toreadorov korak“, u kome moć ide metaforički ravno, kao bik: umjetnik, koji je toreador, privlači bika crvenim ogrtačem i životinja ide ravno na njega. A šta radi umjetnik? Kao toreador, pravi uporedni korak, korak pored. Sistem, naprotiv, ide ravno, nije mu svojstvena osjećajnost, osjećaj kretnje, koju umjetnost može da ima.

Oduvijek radite na uspostavljanju harmonije između prirode i artificija, kao što  objašnjava simbol trinamike. Nikada prije, kao ovih sedmica, nije moglo biti od fundamentalne važnosti, raditi na društvenoj ravnoteži, između zdravstvenog sistema i privrede. Kako ju postići? Koji je, po vašem mišljenju, put kojim trebamo koračati prema Trećem raju?

Pistoletto: Potrebno je pronaći nove energije, u zamjenu za ove zagađujuće – kao što je nafta – koje podrivaju zdravlje naše planete. Znači, moramo učiniti napor, kako na planu zdravstva, tako i na planu istraživanja novih energija koje će biti rješenje za ekološke probleme. One bi mogle omogućiti da obnovimo sva postrojenja koje smo koristili do sada, vozila, aviona... sva druga!!! Radi se o procesu koji zahtijeva vrijeme, ali to je promjena koja bi mogla donijeti, dugoročno, stabilnost za mnoge ljude. Potrebno je, dakle, identificirati sisteme kako bi se zapošljavalo, budući da izostanak radnih mjesta predstavlja nesreću koja donosi bijedu. Veliki napor je, s jedne strane, obnoviti energiju, u praktičnom smislu, onu produktivnu, s druge strane, biti sposoban predvidjeti ono što bi mogao biti virus, i posljedično, biti sposoban stvarati vakcine. Vakcina, u ekonomskom društvu, stoji u pronalasku novih energija.

Kao što ga općenito predstavlja Rebirth Day, postoji li mogućnost preporoda i nakon Korona- virusa? Pandemija će donijeti sa sobom samo smrt ili će moći generirati jednu novu svijest u razdoblju antropocena?

Pistoletto: Radimo na tome da pronađemo novu svijest, ali bit će teško rasprostraniti ju do nivoa vlada.  Ako ne bude postojala nova energija koja će omogućiti njenu praktičnu primjenu, proizvodne i političke moći, vraćat će se uvijek iznova unatrag, koristeći stare sisteme.

U fazi vrhunca nesreće izazvane Korona-virusom, održivost mora ostati prioritetna tema na globalnom nivou?

Pistoletto: Potrebno je da ljudi preuzmu odgovornost za to kako se hrane, oblače, kreću, kako se susreću i šta čine zajedno. Važno je i da budu identificirana nova pravila i obrasci ponašanja koji će se moći razvijati bez čekanja na odgovor vlada. Počeli smo primijenjivati to putem  demoprakse, procesa, aktiviranog zajedno s onima koji već imaju mala, srednja ili velika poduzeća, oformljena opet, temeljem unutarnjeg organiziranja, i sva ta poduzeća, sama po sebi, jesu mini-vlade.

One se okupljaju na Rebirth forumima – koje održavamo diljem cijelog svijeta – na kojima  se razmjenjuju mišljenja o zajedničkim problematikama radi postizanja konkretnih ciljeva. Ne čeka se da promjena dođe s visine ili se desi na tom nivou: i u malim selima i mjestima, grupe operativnih ljudi se okupljaju i stvaraju zajedno male zajedničke zakone. Nije dovoljno  misliti da pojedinačno, osoba ili nekolicina njih, uistinu može promijeniti situaciju, ali to je moguće ako se svi, na personalnom nivou, budu uskladili prema jednom uravnoteženom modus vivendiju.

Na ovaj način, moguće je učiniti da 17 globalnih ciljeva održivog razvoja iz Agende 2030 ne pređu u drugi plan.

Pistoletto: Naravno! Moraju biti najznačajnija norma, počevši od najmanje dimenzije društva – kao što su općine ili pokrajine – u kojima će se zajedničkim snagama kreirati politička ravnoteža. Isto kao unutar jedne zgrade, shvaćene kao zajedničko vlasništvo.

U Mađarskoj je Parlament dao potpunu moć premijeru Orbanu kako bi se prevazišlo stanje nesreće, što je opozicija doživjela kao državni udar. Covid-19, čini se, pogodio je demokratiju, osim zdravlja. Koje je vaše  mišljenje u vezi s tim?

Pistoletto: Činjenica je da je, u jednoj takvoj okolnosti, bila potrebna neka odluka i da nije bilo moguće primijeniti demopraktičnu intervenciju. Ali, demopraksa mora dovesti do izbora subjekata koji uistinu prihvataju društveno zalaganje, i koji će kasnije postati ljudi iz vlade.   Odgovornost politička mora postojati, ali ne može se raditi o osobi koja odjedamput odlučuje o svemu: i ako je to bilo korisno u datom trenutku, neposredno prije i neposredno poslije, to bi postalo diktatura. I naravno, to nije dobro.

Michelangelo, šta nas očekuje u budućnosti? Šta mislite o ovom historijskom periodu bez presedana?

Pistoletto: Uzimajući u obzir da je postepenost odlučujući faktor, mislim da budućnosti neće dovesti odmah do promjena. Moramo imati cilj: mi, i ako krenemo od Bielle, s ovim univerzalnim simbolom kreiranja ravnoteže, moramo imati hrabrosti i postepeno nastojati raditi na susretanju drugih ljudi koji se, koračajući istovjetnim pravcem, zalažu za regeneraciju društva. Stigli smo do vrhunca jednog procesa homo sapiens sapiensa. Sada je, pomenuti,  potpuno apsorbovan tehnološkim sisteom  – i stoga, okončava svoj vlastiti put ili pronalazi ravnotežu između svog bivstvovanja i tehnologije. Sapiens ne znači samo „inteligencija“, već  znači i da postoji čovječanstvo sačinjeno od prirodne i životinjske dimenzije. Mi, uistinu, oduvijek smo životinje, ali sa znanjem: to mora uravnotežiti naše postojanje. Nije potrebno, nadalje, da homo sapiens sapiens napusti budućnost kako bi oslobodio mjesto za  hipotetičkog „homo tecno“, dovoljno bi bilo da prvi podesi ravonotežu s tehnologijom, koju je sam razvio.