Čovjek koji je osvojio Everest: Ljudima je ograničenje samo mašta

Mesarić je jedan od učesnika ekspedicije na najviši vrh na svijetu Mont Everest 1979. godine, a predvodio je ekspedicije i popeo se na neke od najviših vrhova na svijetu.

Mesarić je boravio u Zenici kako bi održao jedno od svojih brojnih edukativnih predavanja, a s ekipom Anadolu Agency (AA) je razgovarao o nekim od svojih pothvata te svom bogatom aplinističkom životu.

Prvi Jugosloveni na vrhu svijeta

Mesarić je počeo je svoje prve uspone već s 15 godina. Postao je članom Planinarskog društva "Željezničar" iz Zagreba, nakon čega je počeo s alpinističkom karijerom, te je kasnije postao i član Gorske službe spašavanja stanica Zagreb, gdje je instruktor i gorski vodič.

"Učestvovao sam u nekih 25 ekspedicija, od kojih je najupečatljivija ova ekspedicija na najviši vrh svijeta. To je Mont Everest 1979. godine, što je bila prva jugoslovenska ekspedicija na taj vrh. Popeli smo se novim putem, zapadnim grebenom. Do tada tim putem niko nije išao, jer je izuzetno težak i logistički i fizički jako zahtijevan. Takav uspon je dugo vremena ostao jedini takav pokušaj, a nešto kasnije su ga ponovili jedino bugarski alpinisti, doduše u nešto lakšem obliku", rekao je Mesarić.

Sada se najviše bavi edukacijom aplinista i planinara te organizovanjem skijaških tura izvan uređenih staza, odnosno, takozvanim "turnim skijanjem". Jedna od tih neobičnih tura je i skijanje sa jednog od vrhova Himalaja, visokog oko 7.000 metara.

Sjećanje na najviši vrh SSSR-a

Mesarić kaže kako ekspedicija u visoke planine ima nešto manje te da se one organizuju u manjim timovima od dvije do četiri osobe, za razliku od prijašnjih, mnogo većih eskpedicija.

"Danas se ekspedicije u velika brda rade u brojevima od dvije do četiri osobe, maksimalno šest, nešto su jednostavnije, a to nosi i dodatne opasnosti. Svi moraju biti izuzetno pripremljeni, a ako se neko razboli, cijeli tim može biti doveden u opasnost, recimo zbog zaliha. Proširuju se i područja gdje se odvijaju ovakve aktivnosti, jer su neka područja iz političkih razloga bila zatvorena, kao što je slučaj između Rusije i Kine. Danas su otvoreni novi vrhovi i pristupnost je lakša. Usponi se rade sada i zimi, umjesto u najpovoljnijem dijelu godine. Oprema je dosta bolja danas, lakša je i kvalitetnija, posebno za aktivnosti zimi. Neki usponi u 'suhoj stijeni', dakle bez uslova snijega i leda, su dosta naporni, ali mogućnosti idu dalje i dalje", rekao je Mesarić.

Mesarić je u razgovoru za AA izdvojio i dvije najdraže ekspedicije. Nakon učešća u ekspediciji na Mont Everest 1979. godine, vratio se na Himalaje gdje je sa prijateljima izveo spust na skijama sa visine od oko 7.000 metara. Druga ekspedicija bila je na najviši vrh bivšeg Sovjetskog Saveza.

"Dvije ekspedicije su mi jako drage. Nakon što smo sudjelovali u ekspediciji na Everest 1979. godine sam naučio kako se to zapravo radi na Himalajima. Tada sam se također bavio turnim skijanjem i s prijateljima iz GSS stanica Zagreb smo odlučili da odemo na Himalaje. Na vrhu od 7.000 metara smo htjeli da se skijamo i to smo i napravili. Nakon toga su i drugi aplinisti uradili i sa viših vrhova. Druga ekspedicija je s prijateljima iz Slovenije na najviši vrh bivšeg Sovjetskog Saveza, to je u današnjem Tadžikistanu, na visinu od 7.500 metara. Tada se zvao Pik Komunizma koji se sada zove Ismoil Somoni. Popeo sam taj vrh sa dvojicom prijatelja i to je bilo jako uspješno, bez ikakvih problema", rekao je Mesarić.

Iako rođen 1949. godine Mesarić je još uvijek je aktivan u alpinizmu i turnom skijanju. Kondiciju održava stalnim penjanjem.

"I dalje se penjem, ocjene tih uspona nisu toliko visoke, ali ako se penjem, penjem lakše smjerove koje su primjereni mom zdravstvenom stanju i kondiciji, ali se i dalje neprestano penjem. U zimskoj sezoni se bavim skijanjem izvan uređenih staza, a kondiciju održavam stalno na neki način. Svaki vikend sam negdje u brdima, na ovaj ili na onaj način", dodao je Mesarić.

Najdraži Velebit

Mesarić je obišao i vrhove u bivšoj Jugoslaviji. Od zahtjevnijih izdvojio je vrhove Triglava u Sloveniji, ali kao najdražu planinu za penjanje ipak je izdvojio Velebit u Hrvatskoj.

"Bio sam na Triglavu, Prenju te brojnim drugim planinama u Jugoslaviji, ali mi je najdraža planina Velebit. Najbolje je kada neko želi da krene da se učlani u planinarsko društvo u kojem takvi odsjeci postoje. Mi smo to zvali aplinistički odsjek, ali postoje i penjački klubovi. Kroz ta društva treba napraviti penjačku ili alpinističku školu, pa zatim naprimjer zimska alpinistička škola. To se može obogatiti edukacijom za vodičku službu i to je neki pravi put. Mladima bih poručio, a to je nešto što ponavljam svima koji vole ići u planine. Svi su puno bolji nego što znaju i samo trebaju da krenu. Mogućnosti su veće nego što su bile ranije, a ljudima je ograničenje samo mašta. Svi smo bolji nego što znamo, a čim to shvatimo nikad se više nećemo vratiti na ono prethodno", zaključio je Mesarić.