Brojni velikani na frizerskoj stolici Srebreničanina Muhameda Bajrića

Neki od legendi koje su se našle na njegovoj frizerskoj stolici bili su Tito, Alija Izetbegović, Branko Mikulić, Safet Isović, Davorin Popović, Mirza Delibašić.

Bajrić je davne 1960. godine stekao zanatsku diplomu, godinu prije redovnog roka te u petnaestoj godini života zasluženo dobio titulu najmlađeg kvalifikovanog radnika u bivšoj Jugoslaviji. Te godine napustio je rodni grad i preselio u Sarajevo.

Prisjeća se razgovora s Titom kojeg je šišao 1969. godine, a koji ga je u kratkom razgovoru upitao odakle je i kako je postigao uspjeh u svom zanatu.

"Rekao sam da sam iz Srebrenice i da sam 1960. godine došao u Sarajevo. Kazao mi je da se tri puta spremao da ode u Srebrenicu u lovište i nije mu se dalo. 'Izgleda da ću umrijeti, a neću obići tvoju Srebrenicu'", prisjeća se Bajrić Titovih riječi u razgovoru za Fenu.

Ovaj sedamdeset petogodišnjak bio je i lični frizer Jusufa Juke Prazine, a u okviru radne obaveze koju je dobio za vrijeme rata šišao je i vojsku i civile. Navodi da je pisao imenom i prezimenom klijente koje je šišao, a ošišao je, kaže, oko osam hiljada vojnika.

Bajrić je učestovao na različitim takmičenjima i osvajao nagrade. Na takmičenju za najboljeg frizera Jugoslavije u Beogradu pokazao je svoje umijeće i osvojio prvo mjesto. Poslije toga je nizao uspjeh za uspjehom, prvo na Evropskom prvenstvu frizera u Milanu gdje osvaja zlatnu medalju, a kao evropski prvak nastupa i na Svjetskom prvenstvu u Parizu.

Nakon uspjeha koji je ostvario u Parizu, trebalo je da putuje za Tokio, ali je nažalost zbog rata spriječen i kaže da žali za tim.

Vratio se 2005. godine u Srebrenicu, za koju kaže da je najmirniji grad u BiH.

"Ovdje je lijepa sredina, ali ipak nedostaje naroda. U ovom gradu najviše mi se dopada odnos kod mladih fudbalera koji ne gledaju na naciju, nego se ponašaju kao braća", ističe Bajrić.

U penzionerskim danima ljeto provodi u Srebrenici, a zimu u Sarajevu. Frizerski zanat prenio je na više od 400 svojih učenika.