Anis Kosovac: Ja sam samo ostao normalan čovjek...

Piše: Faruk Vele

Ovaj zločin je istinska sramota koju su nam nanijeli oni koji su stajali u redovima branitelja Bosne i Hercegovine, a činili su ono što se ne može nazvati nikako drugačije nego najgori zločin, zločin prema ovoj zemlji, svim njezinim ljudima, prema čovjeku...

Na molbu da nam da komentar na ovaj istinski ljudski čin, Kosovac nam je kazao:

„Ja sam samo ostao normalan čovjek, šta ću, takav sam“.

Inače, priča o porodici Golubović jedna je od najpotresnijih priča iz perioda rata u Konjicu.

Naime, jula 1992. godine šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic odveli su tri člana ove porodice iz stana i strijeljala. Đuro, konjički profesor, Vlasta i petogodišnji Pavle na mjestu su bili mrtvi. Sedmogodišnji Petar je preživio prvo strijeljanje. Drugo ne...

"Drugo dijete je uspjelo da se izvuče, da na neki način pobjegne, da dođe do punkta. Ono je tražilo pomoć, međutim ljudi koji su bili na punktu iz, za ljudski razum nerazumljivih razloga, su to dijete predali ovim zločincima jer stvarno kako drugačije nazvati nekog ko dijete od pet, šest godina - kad je shvatilo da ga nije ubilo jednom - sad ga ponovo ubija", ispričao je ranije za N1 Konjičanin Luka Ivanišević, koji je poznavao porodicu.

O porodici Goluboić je, podsjetimo, u kolumni pisao i Dragan Bursać.

"Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ", napisao je Bursać u tekstu za koji je dobio evropsku novinarsku nagradu.

Za ubistvo porodice Golubović pred Kantonalnim sudom u Mostaru osuđen je Miralem Macić na 12 godina zatvora. Istog dana kada je izdržao zatvorsku kaznu, uhapšen je po novoj optužnici za ratni zločin, ubistvo trojice civila srpske nacionalnosti na području Konjica.

Kraj ovog suđenja nije dočekao. Preminuo je 25. januara 2012. godine, samo dan prije nego što se trebao razmatrati njegov sporazum o priznanju krivice koji je sklopio s Tužilaštvom BiH.

Grobno mjesto i spomenik u obliku srca jedino je što je ostalo od ove porodice. Sve do 18. augusta kada je u ime Konjičana Anis Kosovac podigao spomenik ovim nevinim žrtvama.

Ovo je, uistinu, čin Čovjeka! Sanjamo dan kada će diljem Bosne i Hercegovine biti podignuti spomenici svojo ubijenoj djeci, bez obzira na ime i porojeklo. To će biti znak da smo jedni drugima spremni kazati, oprosti, izvini...

Anis će, na kraju, samo reći: Volio bih da sam rođen u Švedskoj...