Andrea Štaka, autorica nagrađenog filma Mare: Svi i dalje igramo nametnute uloge

Iako sa svojim mužem i troje djece tinejdžerskog uzrasta živi kraj aerodroma, Mare nikada nije letjela avionom. Voli svoju porodicu i brine o njima, ali ponekad se osjeća kao stranac u vlastitoj kući. Ko su ti ljudi s kojima živi? Ponekad zuri u avione koji joj prolijeću iznad glave i sanja da promijeni svoj život i otkrije nepoznata mjesta. Mare će svoj život staviti na kušnju kada se u kuću kraj njene useli jedan mladić.

Ovako glasi plot filma Mare koji je na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojio dvije nagrade  - CICAE nagradu mreže nezavisnih kina, te Srce Sarajeva za najbolju glumicu koje je otišlo u ruke sjajnoj Mariji Škaričić. 

Redateljica Andrea Štaka poznata je bh. publici po svojim prethodnim uspješnim dugometražnim ostvarenjima Gospođica i Cure, a svako od njih, uključujući i Mare, na snažan autorski način govori o ulogama koje su društvo i tradicija namijenili ženi. U svom drugom intervjuu za Radiosarajevo.ba, redateljica pojašnjava šta je željela poručiti filmom Mare: 

"Htjela sam napraviti film o jednoj ženi – zovem je samo žena, jer ne želim reći ni obična, a ni posebna. Film je i o čaru svakodnevnice koji ta žena živi. Ne kažem da li je žena sretna ili nesretna, ne sudim da li je svakodnevnica posebna ili dosadna. U filmu ne osuđujem nikoga. Samo prikazujem jednu atmosferu, koja može biti slika našeg društva, i ženu u njoj. 

Lik Mare ima svoju vanjsku i unutrašnju priču, očeglednu i manje očiglednu. Na prvi pogled vidimo ženu koja živi u manjoj sredini, nije imala neke velike mogućnosti u svom životu i sve što radi, radi instinktivno. Tek kada se pojavi stranac čini joj se da joj se otvara novi svijet. Sve se doima vrlo neobično u jednoj maloj sredini kakvi su Konavli (kraj Dubrovnika).  Ali s druge strane, mislim da i danas, puno nas žena, majki, koje ne živimo samo u kontekstu Konavala, malih sredina, nego i u velikim urbanim centrima, i dalje nismo toliko slobodne koliko bi htjele da budemo. I nije riječ samo o ženskoj senzualnosti ili seksualnosti, nego mnogo šire. Uloga žene još je uvijek konzervativna.

Mogu navesti i svoj primjer - redateljica sam, odrasla i živim u Švicarskoj, živjela sam sedam godina u New Yorku, ali i dan danas, kada moj sin dođe iz škole, ja ga pitam da li je gladan, umjesto kako mu je bilo (smijeh...) I tada čujem svoju majku, tetku, svoju nonu iz Konavala... Ne vjerujem da je to u nama ženama genetski, nego je usađeno, ukorijenjeno. Trebat će dvije hiljade godina da se oslobodimo toga. 

Zato Mare ne možemo posmatrati kao ženu izvan modernog konteksta. To je film i o meni, o nama. O tome kako svi ulazimo u uloge. Jer i Đuro kao otac igra svoju ulogu. Svi mi živimo uloge koje su ukorijenjene u društvo i tradiciju", zaključuje Andrea Štaka, redateljica i scenaristica filma Mare. 

Film Mare tretira i pojam bračne prevare, a o tome autorica kaže: 

"Ne osuđujem, ne radim s moralom. Tabu u ovom filmu nije to da je ona prevarila muža već šti Mare, kao majka i supruga, ima neki drugo ja, neke druge potrebe. Mene ne zanima tabu prevare, to je ličan izbor, nego želim otvoreno pričati o tome što je brak i što je familija. Brak je fluidna stvar koja se mijenja kako prolazi vrijeme. Može li biti kao i prvog dana? Možda zvuči banalno, ali toliko nam svima treba da nas partner pogleda u oči i pita  kako si. U takvoj konstelaciji, senzualnost i seksualost su takođe jedna vrsta komunikacije. Meni je najbitnije da ovaj film nije moralistička priča, već prikazuje stvari kakve jesu. Voliš svoju familiju, ali i hoćeš nešto da promijeniš. Osjećaš se skučeno u svom životu. To nam se svima prije ili kasnije desi u našim životima".

Iako se film dešava u kontekstu Dubrovnika i Konavala, mnogi njegovi kadrovi razgolićuju, odnosno demistificiraju predodžbe o ovom području - umjesto cvrčaka čujemo buku avionskih motora, vidimo aerodromsku ogradu, nedovršene sklepane kućice u predgrađu, cestu kojom jure automobili, nered u kući. 

"Željela sam prikazati život. Ima nešto i lijepo i brutalno i kruto i magično u tim konavlima, ali ne u smislu razglednice. Ja stvarno obožavam Konavle, sa snimateljem Erolom Zubčevićem sam sedmice provodila tamo na probama. Bilo nam je jasno da ćemo pokazati dio konavoske ljepote, ali prvenstveno kroz ljude. Zanima me što je to za te ljude koji tamo živo, a ne za turiste koji se šetaju tamo".

Na 26. Sarajevo Film Festivalu, fim Mare je dobio dvije nagrade. Andrea Štaka očekuje da će nagrada CICAE pomoći u distribuciji ovog ilma u kontekstu COVID-a: 

"Nakon Berlina film je počeo s prikazivanjem u Švicarskoj i tada se desio lockdown. Kina su se zatvorila. Tada sam primijetila koliko je za jedan film važna publika. Svi mi koji se bavimo filmom razmišljamo kako će korona utjecati na kina, programe i gledaoce. Zato me dirnula nagrada CICAE, jer ona ponaže distribuciji filma u teškim vremenima".

A kada je u pitanju nagrada za najbolju glumicu, o Mariji Škaričić koja je sjajno odigrala lik Mare, njena dugogodišnja prijateljica i naša sugovornica kaže:

"Marija je fantastična glumica. Napisala sam ovu ulogu za nju, a ona joj je dala puno sebe. Intuitivna je i zahtjevna, ali to sam i ja. Jako sam sretna", zaključuje Andrea Štaka, redateljica i scenaristica filma Mare, u razgovoru za Radiosarajevo.ba.