Šeki Radončić uoči premijere na SFF-u: San o „velikoj Srbiji“ je odsanjan

U četvrtak, 20. augusta na Sarajevo Film Festivalu (SFF) bit će održana svjetska premijera filma „Zavjera“ uglednog crnogorskog novinara i publiciste Šekija Radončića, autora zapaženih dokumentarnih filmova.

Piše: Faruk Vele

„Zavjera“ govori o tome kako se na putu male Crne Gore u NATO ispriječila „velika Rusija“ i kako su moskovski agenti pokušali da organiziraju državni udar u toj državi na dan parlamentarnih izbora, prije četiri godine.

O filmu, koji je izazvao burne reakcije i prije nego je prikazan, SFF-u, utjecaju Rusije i oživljenim velikosrpskim idejama, politici Srbije prema regionu, dijalogu Beograda i Prištine Šeki Radončić govori za Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Iako je bilo mnogo sumnji, Sarajevo Film Festival (SFF) je otvoren i, evo, već plijeni svojim sadržajima, potvrđujući i u teškim okolnostima pandemije COVID-19 zašto je jedan od najboljih festivala u ovom dijelu Evrope. Kako Vi, kao neko ko je po četvrti put u zvaničnom prigramu SFF-a, komantarišete tu činjenicu?

RADONČIĆ: Prvo bih želio čestitati organizatorima SFF-a i njihovim saradnicima, te iskazati čak i dozu divljenja, što su u ovako vanrednoj situaciji u kojoj se nalazi čitav svijet uspjeli organizovati, i to bez greške, ovako ozbiljan i veliki fimski festival. Tako su ostvarili svoje geslo: “Ako smo SFF mogli održati pod snajperima, zašto ne bismo mogli održati i pod koronom“. To je velika stvar, i velika investicija u budućnost, ne samo za SFF, Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, već i za čitav filmski svijet.

Radiosarajevo.ba: Zanimljivo je da je Vaš film izazvao reakcije i prije nego je prikazan. Kako to komentirate? Odakle reakcije dolaze?

RADONČIĆ: Odmah nakon objave da je „Zavjera“ uvrštena u takmičarski program SFF-a neki beogradski tabloidi su okarakterisali još neprikazani film kao veliku opasnost po mir u regionu i miješanje Bosne i Hercegovine u unutrašnje stvari Crne Gore i Srbije. Što naravno nema blage veze sa istinom.

Film čak i ne tretira unutrašnje stvari tih država. U svakom slučaju želim podvući da „Zavjera“ nije niti antisrpski, niti antiruski, već film koji pokazuje šta se u Crnoj Gori planiralo i desilo 16. oktobra 2016. godine na dan parlamentarnih izbora.

Radiosarajevo.ba: Inače, film je prošao oštru selekciju i uvršten u program festivala od, kako je već objavljeno, čak ukupno 220 filmova iz 20 zemalja. Koliko ste zadovoljni ovim činjenicama?

RADONČIĆ: Naravno da sam zadovoljan zbog toga, posebno sa konstatacijom koju sam dobio uz obavijest da je moj film uvršten u takmičarski program, a to je da se radi o „izvrsno urađenom i značajnom filmu“, te o „sjajnom filmskom istraživanju“. Dakle, film je ustartu dobio relevantnu ocjenu da se radi o kreativnom dokumentarnom, a ne propagandnom filmu, jer takvi filmovi ne mogu nikada proći selekciju SFF-a.

Radiosarajevo.ba: Da li film nastavlja svoj festivalski život po svijetu?

RADONČIĆ: Sarajevski filmski festival je, bar tako govori moje iskustvo, sjajna odskočna daska za dobre filmove. A, znate i sami, ovo je četvrti put da se pojavljujem u zvaničnom programu SFF-a.

Sa prva dva filma kao scenarist, a sa druga dva kao scenarist i režiser.

Prethodna tri filma su nakon Sarajeva dobila brojna priznanja širom svijeta.

Meni su prije dva dana iz najvećeg festivala dokumentarnog filma u svijetu IDFA Amsterdam uputili poziv da prijavim film za taj festival koji počinje krajem novembra. Dakle, i „Zavjera“ počinje put po svijetu prvim korakom iz Sarajeva.

Radiosarajevo.ba: Vratimo se na centralnu temu filma. Koliko je važno danas govoriti o ruskom utjecaju u regionu i koliko je on stvarno izvor destabilizacije Zapadnog Balkana?

RADONČIĆ: O svakoj opasnosti, pa i o ruskom destruktivnom djelovanju u regionu treba govoriti otvoreno, bez straha i samocenzure. I, što je veoma važno, istinito.To je najbolji put ka zapadnim civilizacijskim vrijednostima, uz maksimalno uvažavanje Rusije, ruskog naroda i njene sjajne umjetnosti.

Radiosarajevo.ba: Da li će se, po Vama, nastaviti pokušaji destabilizacije Crne Gore? Vidimo i ovih dana nova „spontana okupljanja građana“. Do koje granice to može ići?

RADONČIĆ: Protiv Crne Gore se, nažalost, i dalje vodi hibridni rat iz Rusije, koja je pod svoje okrilje stavila velikosrpske nacionaliste i Srpsku pravoslavnu crkvu. I da Crna Gora nije pod kišobranom NATO odavno bi na nju krenuli dobro naoružani dobrovoljci iz okruženja kao i „psi rata“ iz Rusije. Ali to je sada prošlost i Crna Gora će i nakon ovih izbora izaći jača i stabilnija.

Radiosarajevo.ba: Očito je, a na to nas upozoravaju i beogradski intelektualci, da velikosrpske ideje i dalje žive unutar intelektualnih, crkvenih, pa i zvaničnih krugova u Srbiji. Ovih dana o tome govori predsjednik Matice srpske Dragan Stanić, tvrdeći da se "Evropa mijenja" i "da "dolazi vrijeme povoljnije za nas", odnosno takve koncepte, uključujući i velikosrpski. Kako to komentirate?

RADONČIĆ: Snila baba, što joj milo bilo. San o fašističkoj Velikoj Srbiji je odsanjan onog trenutka kada je Crna Gora stekla nezavisnost, ali zaslijepljeni velikosrbi ne žele da se probude i suoče se sa realnošću. Izgubili su, u međuvremenu i „kolijevku srpstva“ Kosovo, pa sada bulazne da dolazi povoljnije vrijeme za njih.

Radiosarajevo.ba: Na koji način se, po Vama, obnovljeni dijalog Prištine i Beograda može odraziti na region i kako vidite otvaranje Pandorine kutije promjene granica tj. razmjene teritorija? Da li će Srbija pokušati da naplati Kosovo preko Bosne, pa i Crne Gore?

RADONČIĆ: Zvanična Srbija će učiniti sve da od svojih desničara prikrije činjenicu da je Kosovo samostalna država u kojoj se Beograd pita koliko i ja u Bangladešu.

Kosovo, da se razumijemo, nije izgubio Vučić, već Milošević kada je sa svojom hordom počinio masakre na Kosovu i zločine protiv čovječnosti. Taj bumerang se samo vratio u Vučićeve ruke. U međuvremenu su se Kosovo i Albanci emancipovali, ostavili istoriju iza sebe i okrenuli zapadu i zapadnim vrijednostima i standardima, a Srbija je, nažalost, ostala i dalje talac Miloševićevog šovinizma i zločina. Dakle, Kosovo ima mnogo jaču poziciju i na kraju će Srbija ostati „cela iz jednog dela“.