Ambasadorica Christiane Hohmann, svjedokinja pada Berlinskoga zida

Berlinski zid bio je fizička barijera koja je odvajala Zapadni Berlin i kompletan zapadni svijet od istočne njemačke, tadašnjeg DDR-a i Istočnog Berlina. Uslijed napetih političkih odnosa između istočnog i zapadnog bloka, građanima DDR-a bilo je zabranjeno da prelaze u Zapadni Berlin i komuniciraju s ostatkom zapadnog svijeta. Tajna policija Stasi, vršila je tihi teror nad građanima, ograničavajući slobodu govora i mišljenja, podržavajući ideološko jednoumlje i državnu diktaturu. 

Mnogi su pokušali pobjeći iz DDR-a, ali u tome ih je sprečavao zid, čuvari koji bi pucali na svakog sumnjivog, bodljikava žica, minska polja, psi. U 28 godina postojanja zida, zabilježeno je više od 5.000 pokušaja bijega u Zapadni Berlin.

Berlinski zid je konačno je pao 9. novembra  1989. Dugogodišnji predsjednik Istočne Njemačke Erich Honecker je, u svjetlu slabljenja utjecaja SSSR-a u svijetu, još u oktobru 1989 podnio ostavku. Uslijedili su sve brojniji protesti građana i zbunjenost vlasti, vojske i policije. Konačno, u večernjim satima tog 9. novembra je predstavnik Politbiroa Günter Schabowski na televiziji prenio odluku novog predsjednika Krenza da će se dopustiti emigriranje građana, te da odluka stupa na snagu odmah. Masa je krenula prema jednom graničnom prijelazu, a zbunjeni graničari dopustili su im da pređu liniju razdvajanja. 

To je bio početak procesa koji ne samo da je rezultirao rušenjem zida već je imao dalekosežan utjecaj na dešavanja u Evropi.

Jedna od onih koji se sjećaju tih dana u Istočnom Berlinu je i Christiane Hohmann, današnja ambasadorica Njemačke u Bosni i Hercegovini. U razgovoru za Radiosarajevo.ba, gospođa Hohmann prisjeća se kako je jutro nakon otvaranja granice bila oduševljena činjenicom da u samo dva-tri koraka može preći barijeru koja je odnijela tolike ljudske živote: 

"Toga dana imala sam predavanja cijeli dan i umorna sam došla kući, željna da se naspavam. Prespavala sam taj trenutak (smijeh) ali sljedeći dan kad sam se probudila, vidjela sam vijesti. Odmah sam otišla na mjesto gdje je prijelaz bio otvoren i, kao i mnogi drugi Berlinci, u nekoliko koraka prelazila s jedne na drugu stranu. Bila sam opčinjena", prisjeća se naša sugovornica. 

Ambasadorica posebno ističe važnost da se u Sarajevu govori o Berlinskom zidu: 

"To je promijenilo historiju. To je značilo kraj hladnog rata, kidanje tzv. željezne zavjese, ali i nešto neočekivano za obje strane. U tom trenutku nije se znalo kako će se stvar razvijati i niko nije imao pripremljena rješenja. Zato nam je važna ta poruka da otvorenost i hrabrost moraju biti prisutni i voditi nas u nešto novo i bolje. Možda ne uspije odmah, ali ljudi moraju biti ustrajni u tome i nastojati da mijenjaju stvari. Za rušenje Berlinskog zaslužna su nastojanja miliona ljudi. To je važno znati kada govorimo o Sarajevu i BiH".

Kako je tekao proces ujedinjenja između dva naroda koja su nekada bila jedno, ali su živjeli odvojeno četrdeset godina, pitamo ambasadoricu.

"To je proces koji još uvijek traje. Zato što s jedne strane imamo promjenu ekonomije, političkog sistema, izgradnju infrastrukture, ali s druge strane je ono najzahtjevnije - ujedinjenje ljudi. Četrdeset godina su dva društva živjela odvojene historije, kako ih spojiti? Ponekad i u Sarajevu vidim da promjena načina razmišljanja ili principa ide teže od otvaranja novih objekata", kaže gospođa Hohmann.

Za sve nas koji se sjećamo ovog dana, Berlinski zid ima značaj simbola. Ali, šta je s mladim generacijama, uče li one o ovome i kako gledaju na ovu temu? 

"Mlade generacije to nisu vidjele svojim očima ili živjele u to vrijeme. Zato mislim da je važno da im mi, koji smo bili svjedoci, koji smo prošli kroz sve to, podijelimo svoja sjećanja, ali i osjećaje nesigurnosti onda kada nismo tačno mogli predvidjeti šta nam donosi sutra. Danas je to dio naše historije i mnogi Berlinci, mladi i stari, kao i hiljade turista tuda svakodnevno prolaze. Čak i ja sam do nedavno. Zato nam je važno da u Berlinu ostanu makar tragovi zida kao simbolični podsjetnici - da se ne zaboravi i ne ponovi", zaključuje Christiane Hohmann, ambasadorica Njemačke u Bosni i Hercegovini.