Alena Gojak za Radiosarajevo.ba: "Mi nismo jadni, moramo da stvaramo generacije koje će biti uzori"

Izložba pod nazivom "Ti si ljubav", zakazana za četvrtak, 27. novembra u 19 sati, predstavlja značajan trenutak za bosanskohercegovačku umjetnicu Alenu Gojak jer je to prva izložba nakon četiri godine u Sarajevu i obilježava 20. godišnjicu njene prve samostalne izložbe.

Alena je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba podijelila kako je njena prva izložba nosila sličan naziv kao i ova pokazujući kontinuitet u njenoj umjetničkoj filozofiji fokusiranoj na ljubav kao suštinu života. Posebno je naglasila humanitarni aspekt nadolazeće izložbe, a govorila je i o svom životnom i profesionalnom putu, te kako su svi trenuci vodili do izložbe koja nas očekuje u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Izložba pod nazivom "Ti si ljubav" je Alenina prva izložba nakon četiri godine u Sarajevu, ali je također i godišnjica, odnosno uspomena na prvu samostalnu izložbu od prije 20 godina.

"Ono što mi je interesantno i što je jedna velika poveznica između te izložbe i ove izložbe je jako sličan naziv. Ta izložba se zvala "Želim ti ljubav". Baš neki dan kada sam listala i našla sam taj katalog iz 2005. godine i vidjela sam naziv izložbe "Želim ti ljubav". Interesantno mi je da sam ostala ista i da mi je ostala ista ta težnja prema ljubavi, da je ljubav suština i smisao života i da se čovjek može razvijati u svim oblastima i oblicima, ali ako suštinski ne osjeća ljubav prema sebi i prema drugima, neće ništa od toga imati smisla, jer će sve biti suhoparno", govori nam Alena.

Istakla je kako kroz svoje slike pokušava stalno to da promoviše i da joj je interesantno kako su joj slike od prije 20 godina bile slične ovim slikama danas.

"Ono što se promijenilo u međuvremenu jeste da sam dobila puno više iskustva u svakom aspektu svog života, imala i uspone i padove. I to sve čini čovjeka i čini život vrlo interesantnim i dinamičnim, jer ako je samo uspjeh, onda nema tog osjećaja kako je kad padneš. Tako da nema neke prevelike razlike. Jedino što sam primijetila jeste da više volim sebe i da se ne nerviram kao što sam se prije nervirala", rekla je Alena.

Iskustvo prve izložbe

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba se prisjetila jedne anegodote sa svoje prve samostalne izložbe koja joj je, kako kaže, mnogo pomogla u smislu odnosa prema poslu.

"Sjećam se na prvoj toj samostalnoj izložbi bila jedna slika koja mi užasno išla na živce. Dakle, ona je bila grozna, ja se s njom uopće nisam mogla povezati i na kraju sam je bacila u ćošak. Znači, nikad nisam bacila svoju sliku, tu sam bacila. I kada sam pripremila izložbu, moj suprug je izvadio tu sliku iz tog ćoška i rekao 'pa izložit ćemo i ovu, baš je lijepa'. I onda je stavio na zid i to je bila najtraženija slika. Svi su je najviše voljeli. U suštini, ta slika me je naučila da volim to što radim, da jednostavno pustim proces da se odvije, da svaka slika ima svoj smisao, da svaka slika ima svoju priču i svoj put. Ta prva me je izložba naučila da stvarno, istinski uživam u svemu tome", prisjetila se Alena.

Ona tvrdi da nije mislila da će se njena karijera odvijati u ovom pravcu jer, kako kaže, nije mnogo ambiciozna osoba. Ali ističe da je jako zahvalna na ovom daru, talentu i ovoj prilici u ovom životu da bude umjetnik, da stvari gleda na svoj način. Alena je dijete Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a njeno stvaralaštvo je odvelo u svaki kutak planete Zemlje. Ipak, ističe da je njeno porijeklo učinilo mnogo otvorenijom prema drugim ljudima.

"Rođena sam u Sarajevu, odrasla sam u Sarajevu, bila sam za vrijeme rata u Sarajevu i kada kao malo dijete prođeš jednu vrstu patnje koja je ljudima nezamisliva, ti kada kažeš jednom Amerikancu da si bio pod opsadom nekoliko godina i da nisi možda imao jesti i piti i kako si živio, njima je to naučna fantastika. To je mene sve učinilo jednom osobom koja prije svega ima veliko razumijevanje za druge", tvrdi Alena.

Alena ističe da joj je to iskustvo stvorilo jednu mentalnu širinu da može ljude da gleda bez prepreke da ih razumije. Ističe da sa takvim mentalnim sklopom nikada ne može svijet gledati isto kao jedan Amerikanac ili Nijemac, zato što oni nisu prošli tu patnju. S takvim iskustvom, tvrdi ona, među ostale umjetnike dolaziš prekaljen, potpuno drugačije doživljavaš svijet i tebe takav način čini dostupnim.

Jak identitet kao uzor budućim generacijama

Alena ističe svoju zahvalnost što je rođena u Sarajevu, pa i na patnji koju je donio rat, jer bez toga čovjek ne bi bio čvrst i snažan. Prisjetila se i jedne anegdote sa izložbe iz Rima, gdje je shvatila kako se umjetnici iz Bosne i Hercegovine moraju boriti za svoje mjesto u svijetu.

"Mi trebamo da prestanemo da šaljemo svijetu jednu sliku da smo jadni, da živimo još u ratu jer je rat prošao. Mi samo sada trebamo da stvaramo jak nacionalan identitet, jake generacije, jake ljude koji će se jasno i glasno dobro pozicionirati u ovom svijetu i rame uz rame, čak možda pokazati da mogu biti ispred tih ljudi koji su tamo jer oni ništa nisu ni bolji, ni spektakularniji. Oni samo nisu imali tu tragediju koju smo mi imali i zbog toga njihovo samopouzdanje nije narušeno, a mi imamo toliko dobrih ljudi i imamo snage da se jako i snažno izgradimo i da imamo svoj jak stav. To je taj nacionalni identitet i u Sarajevu ima jedna stvar koja se meni ne sviđa, a to je da ovdje niko nije u zvijezda u Sarajevu. To je glupost, nama trebaju zvijezde, nama trebaju jaki, moćni ljudi koji će nas predstavljati u svijetu iz svih oblasti. Zašto? Zato što će se sutra naša djeca ugledati na te ljude i željeti biti kao ti ljudi. Mi moramo stvarati i dobre muzičare i umjetnike, i naučnike, i sportiste, i praviti od njih jake ljude koji će biti naši predstavnici u svijetu da bi naša djeca sutra bila hrabra i ugledala se na čovjeka koji je iz njihove zemlje, koji je njihove gore list, a koji je uspješan", rekla je Alena.

Tvrdi da će se tek onda stvoriti generacija i promijeniti taj mindset gdje ćemo bez problema parirati jer imamo sjajan kvalitet, samo imamo tu neku "jadnost" koja nas stalno vuče ka dole, koja je potpuno besmislena, kaže ona.

Izložba za sve generacije

Uoči predstojeće izložbe "Ti si ljubav" , Alena ističe da joj je ime dala po svom uvjerenju da u svakom čovjeku postoji potencijal kojeg mora ostvariti.

"Hoću da narodu svom narodu iz kog potičem kažem da su oni ljubav i da oni zaslužuju najbolje, da naše djeca zaslužuju najbolje i zato je izložba napravljena. Ona je napravljena za sve generacije, da se svako osjeća ugodno, da se svako osjeća voljeno, da se svako osjeća prihvaćeno, da svako osjeti slatkoću te boje, zato je ulaz slobodan", rekla je Alena, te ističe da je fascinira da postoje ljudi koji nikad u životu iz naše zemlje nisu ušli u muzej, nisu ušli u galeriju.

Alena kaže da  kroz ovu svoju izložbu koju je prilagodila svima, želi baš upravo da te ljude, koji možda nikad neće otići u muzej i neće imati priliku da dovedu svoju djecu, da ih nauči da je ljepota života u tim nekim finim, suptilnim stvarima kao što je umjetnost.

"Jako poražavajuće je što je politika izražena kao jedini osnovni segment života. Umjetnost je bačena u deseti plan ali umjetnost je ta koja oživljava narod, stvara narodu identitet i zato želim po svojim izložbama da učim nove generacije da je lijepo doći u galeriju, da je lijepo doći na izložbu", kaže Alena, te dodaje:

"Moje slike su ispisane jednim jednostavnim jezikom, jednim jezikom gdje najjednostavniji čovjek to može da razumije, one su kombinacije naivne umjetnosti i ilustracije i to je jedan vrlo interesantan spoj i možda neka prva stepenica gdje se čovjek veže za to, pa kasnije može da ide dalje. Zato sam ja to vidjela nešto kao svoj put i svoju želju da prije svega utičem na nove naraštaje jer je u njima snaga", tvrdi Alena.

Povezanost svojih slika sa nađim podnebljem ističe kroz jedinstven primjer - lonac na tufne.

"To su lonci koje su naše nane ili bake imale. Mi koji smo rođeni u bivšoj zemlji poprilično smo odrasli na tom loncu i iz tih lonaca rastu priče, rastu naši svjetovi i oni su jako bliski svima nama. Tako mi je drago da i onda jedno obično dijete kada dođe i kada vidi taj lonac i te kuće koje su iz lonca i sve te stvari koje su dio te cijele kompozicije može da se poistovijeti sa njim", kaže Alena, te ističe da je puno više ljudi ima koji vole i podržavaju umjetnost nego što se o tome javno priča.

"Meni je drago da gori ta vatra samo je treba rasplamsavati", tvrdi ona.

Humanost je obaveza

"Ti si ljubav" nije samo obična izložba, niti interaktivni porodični događaj. Riječ je i o podršci dječijem odjelu Klinike za onokologiju Kliničkog univerzitetskog centra Sarajevo. 

"Čovjek mora da sam prođe određenu patnju da bi razumio patnju drugog. Nažalost, ja sam kao djete bila teško ranjena u glavu i bila sam jako mršava. Zato što sam bila ranjena u glavu imala sam obrijanu glavu i djeca su me u osnovnoj školi jako puno zezala kada sam izašla iz bolnice, to je bila 1993. Jako mi je to teško padalo, mislim da mi je to najtežiji period. Ja sam izgubila oca i onda sam poslije odmah bila ranjena i izgledala sam kao danas djeca na onkologiji - bila sam mršava i ćelava i kada sam se vratila u osnovnu školu djeca nisu to mogla razumijeti i mnogo su me zezala. To iskustvo je meni ostalo duboko urezano da ja mogu da razumijem tu djecu, ja razumijem tu patnju jer sam je prošla", prisjetia se Alena.

Ističe da za nju ne postoji "tuđe dijete" te da, ako je ovo naša zemlja, i ako smo mi stanovici određene zemlje, znači ta sva djeca su naša djeca. Ako neko treba pomoć, podršku, mi smo svi dužni da damo tu pomoć i podršku, kaže Alena i ističe da je to novi naraštaj u kojeg mi moramo da ulažemo, jer oni mogu da promijene stvari. Oni mogu da izvedu situaciju u kojoj smo sada na bolje.

"Mene zanimaju i djeca koja imaju raznih poremećaja iz spektra autizma. I to mi je jako bolno da država nema nikakvu podršku vezano za to. A porast takve djece sve je veći i veći u svijetu. To je nešto što zahtjeva hitno obraćanje pažnje i podršku da bi se ta djeca učinila funkcionalnim za život. Ja gledam uvijek na neki način kako možemo pomoći", rekla nam je Alena.

Ona se u razgovoru za Radiosarajevo.ba prisjetila kako je nedavno iz Beograda dobila izvještaj koliko su njene slike utjecale na djecu. Desilo se da djeca koja se oboljela od teške depresije, da su počela da pokazuju dobre rezultate jer su oni koristili Alenine slike u art-rehabilitacionoj terapiji.

"Meni je to iznimno drago čuti jer moje slike su nastale kao moja želja da stvorim, prije svega sebi, neki bolji svijet. Ja volim da slikam, volim umjetnost. Ali su one prije svega nastale kao moja potreba da izliječim sve svoje životne rane i svoje strahove i traume i da sebi donesim jednu dozu sreće i radosti. Ja nisam nikada u životu pomislila da će to tako utjecati na druge ljude. To je ta tvoja svrha koju ti treba da radiš.. Ti znaš, možda ne možeš nekad 100 posto pomoći ali lijepo je znati da neko stoji uz tebe, da je rame uz rame, koliko god može", kaže Alena te tvrdi da kada bi svi više davali nego uzimali, napravili bi zdravo društvo. Jer, svrha života je, pored voljenja sebe, voljeti i druge.

"I nismo mi neki jadnici, nismo mi jadna zemlja. Trebamo jednostavno promijeniti tu kulturu življenja. I jednostavno okrenuti se onome što stvarno jesmo. Preuzeti odgovornost za svoj život i hrabro koračati", ističe ova umjetnica.

Radost umjesto treme i nekonvencionalni počeci karijere

Na naše pitanje da li uoči ove izložbe ima tremu, Alena Gojak ističe da ne osjeća tremu već jednu istinsku radost.

"Iako imam razne saradnje sa ozbiljnim institucijama ljudima u ovom svijetu, ja svaki dan se osjećam kao da sam tek počela. Nemam tremu jer nikad nisam bila tremaroš. Ali to je ta radost. Ja sad sa ovom izložbom krećem novi ciklus. Počinje moja nova era života. I ja ću sad sve da gledam do ove izložbe i poslije ove izložbe. Sad mi ulazimo u jednu novu, ljepšu fazu od 20 godina", rekla je Alena, te se potom osvrnula na početke svoje karijere koje ne zaboravlja posebno sada kada na njene izložbe dolaze ljudi iz cijelog svijeta.

"Na moje izložbe dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Ali ja volim, volim svoje Sarajevo i jednostavno volim taj grad, to mi niko ne može oduzeti. Gdje god idem po svijetu, ističem odakle sam, stavljam svoju zemlju odakle sam. Uvijek uz moj identitet ide i moja zemlja, jer je to moja zemlja, to je moja domovina", istakla je Alena, a potom se prisjetila i svojih netipičnih početaka u karijeri.

"Ja sam na početku svoje slike prodavala od vrata do vrata. 'Kuc, kuc, dobar dan, dobar dan'. Nosim kese i u kesama nosim svoje slike. I kažem: 'ja sam Alena Gojak, ja sam umjetnica, ovo su moje slike, hoćete li kupiti?' Neko bi pogledao, neko bi mi samo zalupio vrata, bilo je svega. Ja sam se ovdje u gradu svega nagledala. I onda, to što su oni meni lupali vrata, ne kupovali slike, to mene nikad nije pokolebalo", navodi slikarica.

Prisjetila se kako je iz likovne umjetnosti imala "dvojku", kako je jedna galerija, koja je sada zove za saradnju tada odbila proglasivši njene radove nekvalitetnim, ali da se izborila za svoje mjesto.

"Moram da se osvrnem na jednu ženu, mislim da više nije sa nama, nastavnica Badema Balta. To je bila jedan avangardista.  A kako poslije rate nije bilo bijele boje, ja sam uzmala kaladont bijeli, i od tog kaladonta miješala boju, da bi miješala ga sa ovom drugom bojom, da bi imala bijelije boje, i onda kad bi slikala, nastala su mi pjenaste slike, i onda sam smisla, neki novi pravac, išla na takmičenja i osvajala prva mjesta, a ono je bio kaladont. Bila sam omiljena njena učenica, ali ona je popravila tu dvojku", rekla je Alena.

Žene su bile te koje su istinski pomogle

Na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba, Alena se osvrnula na podršku koju je kroz svoju karijeru do sada imala od žena, a ističe da je posebno važno o tome govoriti u današnjem vremenu.

"Ono što moram da istaknem jeste da su meni uvijek žene bile te koje su me podržavale, i žene su kupovale. Muškarci su bili, ono, kako kad. Meni su uvijek žene bile podrške. I ja sam kroz žene najviše stvari dobila. Žene su me voljele. Ja volim žene. Tu poruku ću sad posebno i ponosno da istaknem. Posebno zbog našeg svakodnevnice. Žene koje bježe od žena i  ta zla zavist, ta zla krv. To je glupost. Ja to ne mogu da shvatim. Zašto? Zato što su stvarno meni žene uvijek bile vjetar u leđa. Ja sam bila njima podrška, one su bile meni podrška. Zbog žena sam ja na ovom mjestu. I kad vidim da se tako dešava femicid i sve to ja oštro osuđujem", ističe Alena, te dodaje:

"Zato što žena kad joj daš krila i kad je podržiš iskreno, ona je jedan briljant. Ona sija ko najsjajnije sunce i ona ima snagu da napravi nešto što niko ne može napraviti. Snagu koja ima žena je nevjerovatna i zato ženu treba njegovati, voljeti, čuvati. Ja to što sam doživjela od žena, taj vjetar, one su mene rukama izgurale naprijed, da idem prema svom putu. Možda čak i kad ja nisam imala snage i kad nisam mogla".

Alena je istakla da su i na ovu izložbu dosta utjecale žene. Benjamina Karić, načelnica Općine Novo Sarajevo koja je pozvala da napravim ovu izložbu, kao i Elma Hašimbegović iz Historijskog muzeja BiH. One su, i tu pokazuju kako "žena ženi nije vuk". I ova izložba je baš realizirana zbog podrške te dvije žene, kao i Općine Novo Sarajevo i Historijskog muzeja, ističe Alena Gojak, bosanskohercegovačka likovna umjetnica.