Akademik Hafizović o smrti Halilovića: Kada istinski znalac mre cijeli jedan univerzum nestaje

Jučer je u našem gradu u bolji svijet prešao kolega, prijatelj, suprug, otac i brat akademik Senahid Halilović. Iznenada i neočekivano, reklo bi se, za svakidašnju ljudsku pamet, jer teško je prihvatiti i pomiriti se sa umiranjem prijatelja, baš koliko i sa svojim vlastitim.

Piše: Akademik Rešid Hafizović, za Radiosarajevo.ba

Ali Božija odluka o tome ne djeluje po zakonitostima ovdašnjeg vremena i po logici svakidašnje ljudske pameti, i uvijek dolazi u času koji je najbolji za onoga čije ovdašnje vrijeme se navršilo i kucnuo čas da se u Bolji svijet jezdi.

Taj čas mi obični smrtnici zovemo trenutkom umiranja, a pečatni Poslanik islama a.s., naprotiv, zove ga trenutkom radosnog susreta vjerujuće duše sa svojim Gospodarom.

Nepregledna rijeka tinte

Ukoliko ta duša, k tome još, pripada onome ko je u životu na ovome svijetu hodio stazom 'uzvanika svemilosnoga Boga' (Maryam, 85), tada je njen susret sa Gospodarom njenim sami blaženi čas za život vječni čiji dani i aioni ne znaju za cik zore niti za suton, kakav je slučaj u danima ovdašnjeg života.

A duša našeg dragog prijatelja Senahida Halilovića je baš takvom stazom hodila i pravo prvenstva kod Gospodara zadobila nad dušom u boju paloga šehida, jer tinta 'uzvanika svemilosnoga Boga', prolivena na putu potrage za mudrošću i znanjem, vazda je u vrijednosnoj premoći nad kapima na bojištu prolivene šehidske krvi.

Nepregledna je rijeka tinte koja je za ovdašnjeg života iscurila iz plemenita pera našeg prijatelja Senahida. Dovoljno je samo spomenuti da je svojim književnim opusom definirao i u povijesne, kulturne i civilizacijske utore ove zemlje i njenih bosanskih građana čvrsto ugnijezdio osovinu bosanskog jezičkog bitka na koju hiserično atakuju naši istočni i zapadni susjedi još od vremena agresije na Bosnu i sve do današnjeg dana, pa da ova zemlja  i njeni građani budu privedeni svijesti o tome kakav neprežaljeni gubitak su doživjeli sa odlaskom na bolji svijet ovog viteza mudrosti i znanja.

Radost saradnje

Ako ikada toj svijesti privedeni budu, znati će ga dostojno i ožaliti i s bespremačnim poštovanjem se uvijek odnositi prema njegovoj kulturnoj ostavštini.

Posebna je privilegija bila poznavati akademika Senahida Halilovića, a znanstvena saradnja s njim je činila još veće zadovoljstvo.

Osobno sam bio počašćen i jednom i drugom povlasticom. Stoga, kolika god da je bila moja radost dok sam dijelio trenutke plodne saradnje sa ovim dragim  prijateljem, tolika je  danas  moja tuga zbog njegovog odlaska.

Molim dragog Allaha da njegovu dušu primi u okrilje svoje neizmjerne Milosti, a njegovoj supruzi Samiji, sinu Jasminku i kćerki Ajdini, s kojima istinski dijelim tugu i bol, da dadne snage i moći kako bi mogli nastaviti dalje sa svojim životom.