Kome treba kultura u BiH | Teška situacija u Umjetničkoj galeriji: 'Radimo bez plata i doprinosa'

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine predstavljaja, sa stajališta vizuelne umjetnosti, najstariju i najznačajniju muzejsku instituciju u Bosni i Hercegovini. Osnovana je odlukom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 11. oktobra 1946. godine, a Galerija je za javnost otvorena 1959. godine svojom prvom stalnom postavkom.

U kratkom historijatu, između ostalog, možete pročitati i da kolekcija ima više od 6.000 inventarskih jedinica podijeljenih u više zbirki: (Zbirka bosanskohercegovačke umjetnosti, Zbirka Ferdinanda Hodlera, Zbirka ikona i sakralne umjetnosti, Zbirka jugoslovenske umjetnosti, Međunarodna zbirka donacija, Zbirka fotografije i novih medija, Likovni arhiv "NADA").

Dodajmo i da se u kolekciji nalaze radovi velikana bh. likovne umjetnosti: Mice Todorović, Ismeta Mujezinovića, Voje Dimitrijevića, Romana Petrovića, Đoke Mazalića, Mersada Berbera, Safeta Zeca i drugih.

Važno je napomenuti i da tokom opsade Sarajeva (1992-1995) Galerija nije prestajala sa svojom djelatnošću (u ovom periodu organizovali su 42 izložbe).

Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Umjetnička galerija BiH nema riješen pravni status, baš kao i drugih šest institucija od državnog značaja (Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Kinoteka BiH, Zemaljski muzej BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica u BiH) i tu nastupaju njihovi problemi.

Većina ovih institucija u jednom momentu je zbog nedostatka finansija morala zatvoriti svoja vrata, konkretno, Galerija je zatvorila svoja vrata za javnost 11. septembra 2011. godine. Dolaskom Straje Krsmanovića na mjesto vršioca dužnosti direktora Galerija je ponovo otvorena u augustu naredne godine.

Od tada do danas, ništa se nije promijenilo, njen pravni status nije riješen, Galerija je otvorena samo zahvaljujući entuzijazmu svojih radnika, finansijska sredstva dolaze na kapaljku i upitno je do kada će i oni najveći ljubitelji i čuvari historije i kulture naše zemlje biti spremni raditi bez redovnih primanja.

"Još samo mediji iskazuju interesovanje za funkcionisanje i status institucija kulture kojima on nije riješen. Na tome smo zahvalni, ali na žalost, na neki čudan način (ne krivicom novinara) u javnom diskursu se stvara utisak da je dosta više i nas, da smo mi neki uhljebi koji traže hljeba preko pogače i da ljude ophrvane svakodnevnim brigama za preživljavanjem nije baš briga za naše probleme. Virtuelni prostor, čak i iz nehaja, oblikuje našu stvarnost na taj način, pa smo ponekada obavezni da i percepciju o nama učinimo onakvom kakva jeste, a ne kakvom se često doživljava.

I mi smo samo obični ljudi, ophrvani vlastitim brigama za golom egzistencijom, oni koji samo žele platu za ono što rade i mogućnost da se liječimo kao ostali građani, da idemo u penzije kao ostali građani i da živimo kao oni. Ništa više.

Na žalost, to nam se osporava i onemogućava već punih 30 godina! Obijamo vrata ministarstava i premijera, evo sada i Visokog predstavnika, tražimo da nam riješe samo to. I vrtimo se u začaranom krugu, ja ću slobodno reći, političkog neznanja i nehtijenja, koje nije u stanju naći rješenja za nas", kaže za portal Radiosarajevo.ba direktor Umjetničke galerije Strajo Krsmanović.

Kako saznajemo od našeg sagovornika situacija u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine ponovo je alarmantna i plate radnika su po ko zna koji put pod velikim upitnikom.

"Trenutno smo opet u praznom prostoru. Galerija je u ovoj godini uspjela isplatiti 9 (devet) plata sa doprinosima i izmiriti sve svoje obaveze. To smo postigli zahvaljujući Vladi Kantona Sarajevo koja nam je u ovoj godini uplatila 215.390 KM, od čega je 187.656 KM za plate, a ostalo za naknade i režije, što je visina minimalca za tih osam mjeseci. Federalno ministarstvo kulture i sporta nam je uplatilo sramotnih 18.000 KM i to je to. Troškove i razliku do pune plate smo alimentirali iz vlastitih prihoda. Nedostaju nam još tri plate da zaokružimo ovu godine, a obzirom da od obećanja da će sljedeće godine biti bolje vjerovatno nema ništa, i u narednoj godini će nam nedostajati 3-4 plate.

Prihodi od grantova sa drugih nivoa vlasti (Ministarstvo civilnih poslova, Federalno ministarstvo obrazovanja, neke opštine, strogo su usmjereni za namjensku potrošnju i bilo je zabranjeno trošiti ih u plate)", naglašava naš sagovornik.

Iako je visoki predstavnik Christian Schmidt u novembru naložio vlastima BiH da moraju finansirati ustanove kulture, o čemu je portal Radiosarajevo.ba već pisao, Krsmanović nije optimističan.

"Očekivanja su vrlo pesimistična. Nalog Visokog predstavnika Vijeću ministara je, bojim se, neprovodiv. Prve novce za plate možemo očekivati tek kada se usvoji i bude operativan Budžet Kantona Sarajevo, a to je teško očekivati prije marta ili aprila naredne godine. Dotle, radićemo bez plata i doprinosa, ali nećemo se zatvarati, barem se nadam, osim ako nas uposlenici ne počnu napuštati što bi onda izazvalo nesagledive posljedice", zaključio je Strajo Krsmanović za portal Radiosarajevo.ba.