Teatar pod opsadom: U Sarajevu su postavljene 182 premijere koje je vidjelo pola miliona Sarajlija

Teatar pod opsadom pokazao je koliko umjetnost u teškim vremenima znači svakome čovjeku i koliko mu može pomoći da izdrži nemoguće.

Vratimo se u prošlost… U trenucima kada Narodno pozorište doživljava svoj procvat, stiže april 1992.

U prvim danima okupacije Sarajeva, 1941. održana je premijera predstave "Na božijem putu Ahmeda Muradbegovića".

Ista ta predstava, samo u drugom umjetničkom sastavu, odigrana je u Narodnom pozorištu kao posljedna predratna predstava u Sarajevu, u noći 5. aprila 1992. Nakon što su glumci i publika krenuli kućama počele su padati prve granate.

U periodu opsade, NPS je sa trostruko smanjenim ansamblom i glumcima iz drugih pozorišta produciralo 11 dramskih predstava.

Ansambl Opere i Baleta je najvećim dijelom bio sastavljen od stranih plesača i pjevača koji su na početku agresije napustili Bosnu. Ipak, ansambl baleta, sastavljen od profesionalaca i učenika, uspio je da obnovi Bolero 1994. i ta predstava je u periodu opsade odigrana 16 puta. (Hana Bajrović-Čardaković)

Zbog ratnih uslova, granatiranja i izloženosti pozorišne zgrade, predstave su najčešće izvođene u Kamernom teatru (Majka, Kidaj od svoje žene), dok su Tvrđava, Ajax, Sarajevska trokuka, Hasanaginica, Svileni bubnjevi premijerne izvedbe imali na sceni NPS.

Da li znate da je isti dan 6. aprila 1945. godine odbranjeno, a 47. godina poslije 1992. godine počelo granatiranje Sarajeva. Pod silinom udarca koje proživljavalo Sarajevo je pokušalo očuvati svoj identitet i svoje postojanje braneći se - čak i kulturom. Tokom opsade dogodila su se čak 3.102 umjetnička djela, 48 koncerata i preko 170 izložbi. U teatrima su postavljene 182 premijere  koje je vidjelo preko pola miliona Sarajlija. 

U jednom intervju glumica Jasna Diklić je rekla: "Mi smo imali knjigu utisaka pozorišnih predstava pa smo to uzeli kao moto za sve aktivnosti u toku rata. Jedna gospođa je upisala: ‘Hvala vam što mi niste dali da poludim.' Mislim da je u tom smislu teatar učinio stašno mnogo kao ljekovitost, kao nešto što je bilo istinsko sklonište i kako je u stvari ta duhovnost proradila i rekla ‘ne možete nam to uništiti'."