Svjetska senzacija: Surian, Šarić & Sinovi zajedno na koncertnom podiju

O djelima

Muzički genij, vrhunski kompozitor, reformator i revolucionar, sve se to krije u jednoj osobi, Giuseppeu Verdiju (1813–1901). Ovaj operni majstor, majstor je i orkestracije: igrom instrumentalnim bojama postiže jedinstven speci čan efekat muzičke boje, tzv. tinta musicale. U operi ni u jednom trenutku Verdi ne bježi od drame, podređujući je muzici. Naprotiv, stvara i razrađuje kompleksne radnje uz detaljnu psihološku karakterizaciju likova. Zahvaljujući čuvenom intendantu Bartolomeu Marelliju koji je Verdiju ponudio libreto za operu Nabucco, njenom praizvedbom u La Scali 1842. godine počinje sjajna internacionalna karijera ovog talijanskog kompozitora. Verdi je i sam tvrdio da je ova opera trajno učvrstila njegovu reputaciju uspješnog opernog kompozitora. Opera je zasnovana na starozavjetnoj priči o protjerivanju Jevreja iz Izraela i njihovom odvođenju u ropstvo u Babilon, kod vladara Nabukodonosora. Pisana je u 4 čina, a na samom početku djela javlja se i čuvena horska numera Gli arredi festivi koja prikazuje ulazak babilonskih vojnika u Solomonov hram, nakon koje slijedi i recitativ lika Zaccarije Sperate, o gli koji poziva Jevreje da ne očajavaju, već da vjeruju u Boga. Idealan nastavak koncerta nakon Verdijevog Nabucca zasigurno pruža i arija Nemico della patria iz opere Andrea Chénier. Napuljski kompozitor Umberto Giordano (1867–1948) u ovom djelu vješto kombinuje veristički fokus na ogoljene emocije s raskošnim spektaklom grand opere. Radnja libreta smještena je u period Francuske revolucije, a u središtu djela nalazi se mladi pjesnik Andre Chénier, stvarna historijska ličnost. Baritonska arija Nemico della patria jedan je od najpoznatijih brojeva opere.

Jedna od najizvođenijih komičnih opera u cjelokupnoj historiji svakako je remek-djelo Figarov pir (Le Nozze di Figaro) nastalo 1786. godine iz pera jednog od najgenijalnijih kompozitora svih vremena,

Wolfganga Amadeusa Mozarta. Djelo je praizvedeno u Beču, a temelji se na samo jednom danu iz čuvene priče oko koje kasnije nastaje i Seviljski brijač, danu ludila u palači grofa Almavive u Sevilji. U djelu susrećemo cijeli niz likova, od Rosine, Figara, Susanne, pa sve do mladog Cherubina, koji s lakoćom osvaja ženska srca, ali kojeg ljubomorni grof šalje u vojsku. Arija Non piu andrai far alone amoroso nale je 1. čina opere, u kojoj Figaro Cherubinu duhovito govori o njegovoj budućnosti. Opera Čarobna frula (Die Zauber öte) Wolfganga Amadeusa Mozarta posljednje je njegovo završeno djelo, a nastalo je u saradnji sa Emanuelom Schikanederom. Premijerno je izvedena 1791. godine u Freihaus-Theater auf der Wieden u Beču. Pisana je u dva čina u formi singspiela i odmah po premijernom izvođenju doživjela je veliki uspjeh. Radnja je smještena u drevni Egipat i prožeta je borbom Tame i Svjetla. Jedna od posebno upečatljivih arija je O Izis und Oziris koju izvodi lik vrhovnog svećenika Sarastra kao molitvu za Tamina i Paminu.

Nakon Mozarta slijedi povratak Verdiju kroz jedno od njegovih posebno dragocjenih djela, operu Don Carlos. Djelo pisano u pet činova bazirano je na drami Friedricha Schillera, a njegova prva verzija premijerno je izvedena u Bolonji 1867. godine. Radnja opere prati lika Carlosa, princa Asturiasa, čija se zaručnica, primorana jednim mirovnim ugovorom, umjesto za njega udaje za njegovog oca Filipa I. Španskog. Carlos se namjerava osvetiti ocu, ali njegovi planovi bivaju osujećeni, te on umire u zatvoru. Posebno upečatjiv je i duet Dio, che nell’alma infondere koji izvode likovi Rodriga i Carlosa. Kompleksna priča karakteriše još jednu Verdijevu operu, I Lombardi alla prima crociata (Lombarđani u Prvom križarskom ratu). Poznata kao operna dramma lirico u 4 čina, nastala je na libreto Temistoclea Solera, a prema djelu Tommasa Grossija. Premijerno je izvedena 1843. godine u Teatro alla Scala u Milanu. Radnja gravitira oko složenog odnosa dvojice braće, Pagana i Arvina Falca, koji se nakon mnoštva nesuglasica, smicalica i prevara, konačno mire u jeku Prvog križarskog rata pred vratima Jerusalema. Posebno zanimljiv je horski broj iz četvrtog čina, O Signore, dal tetto natio kojim križari i vjernici izražavaju očaj i strah da ih je Bog napustio dok lutaju pustinjom.

Slavna pjesma Non ti scordar di me nastala je iz pera dvojca Domenico Furnó - Ernesto de Curtis na talijanskom jeziku. Izveo ju je tenor Beniamino Gigli u istoimenom lmu iz 1935. godine. Punih 60 godine prije poznate talijanske pjesme, 1875. na daskama Opere Comique u Parizu premijerno je izvedeno i jedno od najznačajnijih opernih ostvarenja 19. stoljeća, izvrsna opera Carmen francuskog kompozitora Georgesa Bizeta. Djelo koje je u potpunosti osvojilo svjetske pozornice obilježevaju vrlo precizne karakterizacije likova, bogata zvučna oslikavanja atmosfere i emocija, te zanimljiva, dinamična priča, čije muzičke fragmente je Bizet vješto sublimirao u čuvenoj opernoj Uvertiri.

Vrlo zanimljiva zvučna spona između dva segmenta opere Carmen je čuvena pjesma Granada koju je komponovao meksički kompozitor Agustin Lara. Muzička slika ljepota ovog andaluzijskog grada nastala je 1932. godine uz tekst na španskom jeziku, ali je zbog iznimne popularnosti pjesma prevođena na brojne druge jezike. Koncertna završnica rezervisana je za lik toreadora Escamilla i njegovu poznatu ariju Votre Toast iz opere Carmen. Slike i duh španskog podneblja, i ovdje su kao i u Granadi vrlo jasno prikazani, od strastvenih borbi bikova, opasnosti s kojima se toreadori sureću do konačne pobjede i slave koje ih očekuju.