Preporuka za čitanje | "Dodir časne sestre" Gojka Berića – knjiga koja osvaja

Zimska idila ponajbolje je vrijeme za istinsko uživanje u čitateljskim radostima.

Dodir časne sestre, knjiga uglednog bosanskohercegovačkog novinara Gojka Berića, nešto je ponajbolje što se u 2024. godini pojavilo na našoj književnoj sceni, pa je ovog vikenda izdvajamo kao apsolutnu čitateljsku preporuku...

Djelo je to koje osvaja snagom svog duha i Berićevog spisateljskog dara što se u ovom djelu iskazuje u svojoj punini i raskošnosti... Ujedno ova knjiga je istinska slava života i neuništivosti ljudskog bića te zbog toga zaslužuje mnogo veću pažnju naše kulturne i najšire javnosti.

Dodir časne sestre kritika opisuje kao šokantnu, u kojoj je autor brutalno iskren, ogoljen do gole kože, čak i bukvalno, u kojoj nikoga ne štedi, ni sebe, a ni druge. Berić je, rekao bih, u knjizi samo čovjek, kao i svi mi, sa svojim vrlinama i manama, koje, za razliku od nas, ne skriva...

Roman obuhvaća razdoblje od Drugog svjetskoga rata do raspada Jugoslavije u punih 45 godina. Podijeljen je u dva poglavlja - autorovo djetinjstvo i odrastanje u Mostaru koje počinje pričom "Mahala Mejdan" te njegove zrele godine u Dubrovniku na poznatom dubrovačkom trgu i pričom "Čekajući 'četvorku'".

"Dugo vremena sam imao potrebu da nešto napišem i ostavim iza sebe ali nisam pri tome imao jasnu ideju, što točno. Želio sam da opišem ljude koje sam poznavao, kako one koji su me voljeli tako i one koji me nisu voljeli, kao i neke društvene događaje", reći će Berić tokom mostarske promocije.

Damir Uzunović, urednik knjige i direktor Buybooka, navodi da u "Časnoj sestri" imamo Gojka Berića kakvog do sada nismo imali priliku čitati.

"U prvom licu, ogoljen do daske, senzualan i čulan. Čega se god dotakao, napravio je savršen portret – grada, kafana, ljudi. Krug njegovog neodoljivog pripovijedanja započinje odlaskom iz rodnog kraja, nastavlja dramatičnim odrastanjem u Mostaru, a zatvara se na poznatom dubrovačkom trgu i pričom "Čekajući 'četvorku'", koja tu stoji umjesto epiloga. Osobena literatura, umiješana od vlastitog života, kratkih priča, dokumenata, slika, kronika i neočekivanih događaja, jedan potpuno berićevski način pisanja čije će oponašanje svakome ko to pokuša biti uzaludno. Za tako nešto potrebno je bilo živjeti jedan tako neponovljiv život", zabilježio je Uzunović.

Saradnik našeg portala, ugledni bh. književnik, Faruk Šehić, istakao je da je Gojko Berić napisao knjigu o životu u dva jugoslavenska grada.

"Knjiga koja može biti memoar, ali i roman, protkana je tjelesnošću, felinijevskim odrastanjem u siromaštvu nakon Drugog svjetskog rata, smrću rodbine i dragih ljudi; množinom malih i velikih tema. Tu je uspon i (ras)pad Jugoslavije, nestanak starog društva koje će naslijediti ovo današnje "novo”. Majstorska je to freska živih boja, knjiga pisana jasnim rečenicama, sa dosta lirskog u sebi. Dodir časne sestre kao i svaka prava literatura može dati utjehu; oživljava nestale svjetove i nudi čitatelju_ici vitalizam kakav se rijetko sreće", naveo je Šehić.

Istaknuta bh. književnica Ferida Duraković piše da Berić u stvari ispisuje hroniku duše, svojih junaka ili svoje vlastite, koja do kraja romana (do kraja života!) ostaje zarobljena na ivici bodeža, na rubu izbora i nemogućnosti izbora, po kojem je u svom životu išao njegov glavni lik, ili autor sam.

"Ovo je knjiga o svijetu u nestajanju, možda čak i nestalom, u kojem se javlja 'nježna žestina' mjesta u kojima boravi, 'knjigovodstvo naših starih dana' i 'život koji je pretvoren u prašinu'. Gruba i nježna priča o zemlji i vremenu koje je ostalo samo kao prosinački zrak sunca...", napisala je Duraković.

Uživajte u zimskim radostima – čitanja!