Premijerno izvedena 'Sumnja'

U Kamernom teatru 55 u Sarajevu, održana je premijera predstave 'Sumnja' u režiji Selme Spahić, u kojoj su uloge ostvarili Tatjana Šojić, Ermin Bravo, Maja Izetbegović i Jelena Kordić Kuret.  

Predstava je urađena na originlani tekst američkog autora Johna Patricka Shanleya  Doubt: A Parable iz 2004. godine, za koji je naredne godine dobio nagrade Tony i Pulitzer za najbolji dramski tekst.

Vješto stilizirani plakat kojim je najavljena 'Sumnja' (plakat potisuje kreativni tim agencije Fabrika) dočarava tematiku  na osnovu koje je nastao izvrsni Shanleyev tekst, koji je u sarajevskom uprizorenju izveden bez izmjena, u prijevodu Aide Spahić.

Drama se odvija 1964. godine u krugu katoličke škole u njujorškom kvartu Bronx. Tu se pojavio novi mladi svećenik, nastavnik vjeronauke i tjelesnog odgoja,  koji želi crkvu približiti ljudima. Stroga i konzervativna direktorica škole - časna sestra Alojzija, ponosna je na svoj talenat da 'čita ljude'. No njena sumnja u ljudskost i mogućnost postojanja 'dobrih najmera' na putu je da proizvede kolateralnu štetu.

"U drami Sumnja: Parabola nam se ni u jednom momentu ne nudi jasan pogled i mogućnost jasnog stava spram osnovnog dramskog problema: da li je otac Flynn zaista zlostavljao dječaka Donalda Mullera ili nije. Ostavljeno nam je da u to sumnjamo. To je i ključni autorski stav koji zapravo poentira i krizu savremenog mišljenja koje je u osnovi ambivalentno i bez jasnih kriterija", objašnjava dramaturginja predstave Aida Pilav.

Minimalističku monokromatiku scenografije Mirne Ler, režijski postupak Selme Spahić pretvara u neispisanu ploču na kojoj se kroz tok predstave kredom upisuju ključne riječi. Uz izuzetak jednog bijelog čajnog seta, kreda i kreč su zapravo jedini rekviziti u predstavi. Od početka do kraja (punih sedamdeset minuta) kreda i kreč ispadaju iz džepova glumaca, krune se i osipaju sa njihovih kostima (koje je sjajno osmislila i izvela Sanja Džeba) stvarajući neprestani zvuk krckanja i škripanja pod nogama. Kao i gore pomenuti plakat - i sama predstava u vizualnom smislu je crno-bijela, u suprotnosti sa stvarnošću o kojoj govori, a u kojoj upravo nijanse i boje doziraju stepen sumnje.

Muziku u predstavi izvode sami glumci, a kompozitor Draško Adžić o korepetitorica Tijana Vignjević stavili su ih pred kompliciran zadatak četveroglasnog pjevanja u stilu gregorijanskog korala. Opet ogoljenost i svedenost u kanone kao protuteža bojama, raznolikosti i nepredvidivosti životne stvarnosti.

Čestitke Selmi Spahić na još jednoj uspješnoj predstavi kojom je obogatila bh. teatarski život. 

Vezano: Video insert sa probe
Razgovor s redateljicom