Predstava "Još uvijek smo živi" na sceni SARTR: Bavi se posljedicama, a ne ratom

Predstava "Još uvijek smo živi" reditelja Gianluca Iumenta, a koja je ujedno i praizvedba teksta Nejre Babić, premijerno će biti izvedena 4. maja na sceni Sarajevskog ratnog teatra SARTR.

"Još uvijek smo živi" prati život jedne porodice koja nakon što ih istjeraju iz stana traže novi dom i u toj potrazi nekoliko puta "umiru". Šta se desi ljudima koji su primorani napustiti domove, gradove, porodice, sve što vole i što im je poznato?

"Kako pristati na to da moraš ispočetka graditi novi život, a da prethodni nisi napustio svojom voljom. Gdje pripadaš? Kome? Nekome je zaborav jedini način opstanka, nekome je spas u tome što se čuva za uspomene kao za sidro koje ga drži vezanog uz sve što mu je poznato i blisko.

Ovo je priča o ljudima koji žive ušuškani u svojoj divnoj običnoj svakodnevici u kojoj nalaze beskrajnu radost, u kojoj porodica skupa raste iz dnevnih rutina koje naizgled ni po čemu nisu posebne. A ipak u njih je stao cijeli svijet koji neko nasilno sruši. Zato što može", rečeno je o predstavi na današnjoj konferenciji za medije.

Direktorica Sarajevskog ratnog teatra Maja Salkić istakla je zadovoljstvo što će na sceni ovog teatra biti postavljen domaći dramski tekst.

Salkić je kazala da je predstava nastajala istraživanjima kroz obilaske migrantskih kampova u Sarajevu i Bihaću. Glumci i glumice istraživali su lične priče, lična sjećanja i sve što su doživjeli migranti koji su prošli balkansku rutu, kao i lična sjećanja aktera u odnosu na događanja od prije 30 godina.

Salkić je istakla da je predstava "Još uvijek smo živi" izuzetno emotivna, iako se u njoj samo jednom spomene rat i dva puta Sarajevo.

"Ali daje asocijacije na sve ono što smo doživjeli. Mislim da ne postoji nijedan čovjek koji živi u BiH da neće pronaći neko iskustvo koje će glumci i glumice postaviti na scenu. Također vrlo su jasne reference na trenutna događanja i u Ukrajini i Gazi. SARTR pristupa angažirano ovakvim temama i brine se i daje glas svima onima koji ne mogu da govore", kazala je Salkić.

Nejra Babić je obrazložila da je početna ideja i asocijacija krenula od posjete migrantskim kampovima i suočavanju sa djecom koja tamo borave.

Ona naglašava da je, s obzirom na to da je i sama bila dijete u ratu, bila fokusirana upravo na tu djecu.

"Znala sam da najiskreniju priču mogu napisati na osnovu svojih iskustva i iskustva bližnjih osoba, ali sam htjela da ostane univerzalnost te priče", kazala je Babić.

Ona je istakla da komad postavlja pitanja šta znači biti živ nakon ratnih dešavanja, naglašavajući da se ne bavi ratom nego posljedicama, time šta rat i izbjeglištvo poslije donose.

Glumica Selma Alispahić navodi da je dramaturginja Nejra Babić pružila svima u ekipi uzbudljiv materijal koji je duboko uronjen u našu svakodnevnicu u kojoj pokušavamo da se oslobodimo tereta prošlosti, ali da nas svaki dan svaki trenutak podsjeća na to.

"Možemo se nadati da ćemo nekim budućim generacijama ponuditi neku lakšu prozračniju budućnost u kojoj će moći lakše da dišu i da žive", kazala je Alispahić.

Ona je istakla da se predstava dotiče i rata i migracija i uništenih života, uništenih porodica, ističući da u svakom trenutku ne zaboravlja da govori o ljubavi, želji za opstankom, potrazi za smislom. I što je najvažnije o nadi.

"U ovom trenutku mislim da nam je nada najpotrebnija", podvukla je Selma Alispahić.

Ona smatra da je ovo predstava koja je važna za teatar.

"Važna je za opstanak teatra, zbog toga što u vremenu kad gledamo direktan prijenos napada na sve ljudske vrijednosti i na čovječanstvo. Na osnovna ljudska prava, na ljudski život. Ova predstava nas vraća u teatar kao jedno važno mjesto kolektivnog iskustva, da jedino možemo opstati zajedno sa drugim. I da ne smijemo ni u jednom trenutku izgubiti osjećaj za ljudskost" podvukla je Alispahić.

U predstavi igraju Selma Alispahić, Matea Mavrak, Davor Sabo i Sanjin Arnautović.

Autorski tim predstave čine: Nejra Babić dramaturginja, Lejla Hodžić scenografkinja i kostimografkinja, Amina Đulović asistentica reditelja te Naida Čelik dizajnerica.

Predstava "Još uvijek smo živi" je realizovana kao dio projekta Kultura i kreativnost za zapadni Balkan (CC4WBs), kofinansirana od Evropske unije. Projekat CC4WBs ima za cilj unapređenje dijaloga na zapadnom Balkanu kroz jačanje kulturnog i kreativnog sektora i razvijanje njegovog potencijala za društveno-ekonomski uticaj u ovom regionu.

Predstava je također podržana od Regionalne kancelarije za saradnju mladih (RYCO) koja podržava i unapređuje regionalnu i multikulturalnu saradnju mladih na zapadnom Balkanu. Programi RYCO-a usmjereni su na stvaranje mogućnosti za uključivanje mladih u aktivnosti koje doprinose međusobnom razumijevanju i pomirenju u građanskom, društvenom, obrazovnom, kulturnom i sportskom domenu.