Laura Kozlinger uoči premijere u Sarajevu: Opera i danas snažno govori savremenoj publici

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo publiku ovog utorka, 28. aprila, očekuje premijera opernog diptiha Cavalleria rusticana i Gianni Schicchi, dvije snažne i po atmosferi potpuno različite priče spojene u jednoj večeri.

Među solisticama koje nose ovaj zahtjevan projekt je i Laura Kozlinger, umjetnica koja u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba otkriva kako izgleda istovremeno graditi tragediju i komediju, gdje se susreću tehnika i emocija, te zašto opera i danas snažno govori savremenoj publici. Pričala nam je i o vlastitom putu prema sceni, ritualima pred nastup te ljubavi prema umjetnosti koja je prati od najranijih dana.

Ravnoteža

Inače, Kozlinger je u ulozi Lole u operi Cavalleria Rusticana, koja je smještena u sicilijansko selo na Uskrs i donosi priču o strasti, ljubomori i osveti. Po povratku iz vojske, Turidu (Ermin Aščerić) saznaje da se njegova nekadašnja zaručnica Lola udala za kočijaša Alfija (Erol Ramadanović). Povrijeđen i razočaran, započinje vezu sa Santuzzom (Katarina Kikić-Marić), ali ubrzo obnavlja i tajnu, strastvenu romansu s Lolom, što pokreće niz događaja koji vode ka tragičnom raspletu. Autor opere je Pietro Mascagni, dirigentica je Ana Zorana Brajović, dok režiju i scenografiju potpisuje Aleksandar Nikolić.

"Svakom je liku potrebno pristupiti na različit način i važno je od početka pronaći balans između muzičkih i scenskih zahtjeva, a nekad i koreografije. To znači da na muzičkim probama utvrđujemo koja su mjesta tehnički najzahtjevnija kako bismo točno znali kada treba razmišljati o tehnici, a kada se možemo prepustiti interpretiranju. No kada se u isto vrijeme spremaju dva različita lika, uz sve ovo važno je koncentrirati se i na to da se karakter jednog lika ne prenese u drugi", govori Kozlinger na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Na naše pitanje - šta je teže izvesti, tragediju ili komediju - odgovara:

"Sve ima svoju težinu, za tragediju je potrebna emotivna ekspresija, dok se u komedijama često koriste precizniji pokreti ili koreografija, tako da bih rekla da to ovisi i od osobe koja treba utjeloviti tog lika."

Obje opere na različite načine govore o ljubavi koja izlazi iz društveno prihvatljivih okvira. Koliko su te teme i danas aktuelne?

Ljubav, uvijek aktuelna

"Ljubavne teme su uvijek aktualne. Koliko god smo se kao društvo promijenili i modernizirali, međuljudski odnosi su u suštini ostali isti. Opere govore o strasti, ljubavi, žestokim sukobima te sirovim emocijama s kojima se nije teško poistovjetiti."

Našu sagovornicu pitamo i koliko je važno približiti operu novim generacijama, na što nam odgovara: "Opera, kao i svaka vrsta umjetnosti, ovisi o dolazećim generacijama. Većina mladih ljudi danas nije sklona istraživanju starih formi umjetnosti, pa je bitno da im približimo operu kako bi ona opstala."

U tom duhu smo je priupitali i kada je ona prvi put osjetila da je opera "njen put", a ne samo izbor: "To nije bio jedan momenat, ta se ljubav oduvijek nalazila u meni i polako se razvijala kroz moj život. Oduvijek me nešto vuklo muzici, posebno pjevanju i već sam u srednjoj školi bila sigurna da je opera moj put i ta ljubav se i danas nastavlja razvijati." 

Solisticu Kozlinger potom pitamo i šta nju najviše privlači operi: glas, drama ili priča?

"Mene najviše privlači upravo spoj ta tri elementa. Muzika drami jača efekat dočaravajući ugođaj u kojem se nalazimo. S druge strane, drama i priča pomažu i muzičkoj interpretaciji, tako da ovi elementi ne mogu jedan bez drugoga", odgovara ona.

"U objema operama su prisutni sirovi osjećaji, a likovi su dovedeni do svoje najgore, ali najiskrenije i ogoljene verzije", dodaje kad smo zatražili komentar da izdvoji jednu emociju koja nosi cijeli ovaj diptih.

Mali ritual

Šta publika ne vidi kada si na sceni, naše je sljedeće pitanje, a naša sagovornica veli: "Mjesecima se pripremamo prije nego što stanemo na scenu kako bismo se potpuno prepustiti interpretaciji kako publika ne bi vidjela da mislimo na nešto drugo. To uključuje muzičke probe kada s dirigentom i korepetitorom razrađujemo muzičke fraze i karakter uloge, scenske probe na kojima se određuju kretnje i odnosi među likovima, kao i probe kostima, šminke i frizure."

Zamolili smo je i da nam otkrije neki mali ritual, bez kojeg ne može, prije izlaska na scenu: "Prije izlaska na scenu moram dobro zagrijati glas kako bih se lakše prepustila interpretaciji. To podrazumijeva vježbe disanja i tehničke vježbe glasa."

Razgovor završavamo pitanjem: "Kada bi svoju umjetnost morala opisati u tri riječi, koje bi to bile?", na što Laura Kozlinger za portal Radiosarajevo.ba odgovara: "Emotivna, dramatična, iscjeljujuća."