Kultura sjećanja ratnih događaja kroz bh. film

Produkcija igranih i dokumentarnih filmova koji se bave tematikom rata u BiH ne jenjava ni nakon 20 godina. Filmovi koji se žanrovski svrstavaju u ratne filmove ali i oni koji žanrovski ne pripadaju tome, ali ih publika takvima doživljava su bili tema večerašnjeg panela Rat, filmovi i kultura sjećanja 1992-2012: Pisanje novije istorije, kolektivno sjećanje održanom u Mediacentru. Učesnici panela su bili moderator Sanjin Pejković, Nihad Kreševljaković, dokumentarista i umjetnički direktor programa Modul memorije, redatelj Namik Kabil i filmski kritičari Mima Simić i Ivan Bjelosavljević. 

Panel je započeo prikazom dokumentarnog filma Tri redatelja Gorana Devića o sudbini trojice veterana netom završenih ratova na području bivše Jugoslavije - Hrvatom, Srbinom i Bošnjakom. Panel je nastavljen uvodnim obraćanjem redatelja Namika Kabila, koji je istakao pogrešnu percepciju publike o "previše ratnih filmova". 

"Publika govori kako im je dosta ratnih filmova, ali se pravi ratni filmovi još uvijek nisu ni snimili jer BiH nema filmsku industriju, kao što je jedan Hollywood, BiH ima filmsko stvaranje. Zapravo je malo filmova, a puno trauma. Nama se ovdje s ratom desila epska tragedija, a mi imamo haiku mentalitet", rekao je u svom obraćanju redatelj Čuvara noći. 

Diskusija je nastavljena sa osvrtom na dokumentarne filmove o ratu, a posebna pažnja je bila posvećena velikom broju dokumentarnih filmova snimljenih za vrijeme samog rata. 

Producentska kuća SaGA je u periodu od 1425 dana opsade Sarajeva snimila više od 60 dokumentaraca. 

Filmska kritičarka Mima Simić je diskusiju usmjerila u pravcu nedostatka ženskih glasova u filmu, naglasivši kako je jako malo redateljica u filmskim industrijama zemalja bivše Jugoslavije. 

"Većina filmova koje snimaju redateljice su dotiču onog što bi mogli nazvati tipičnim ženskim temama poput majčinstva. Kad će žena biti u mogućnosti da snimi jedan film koji govori o općim temama? Čak imate filmove koji uopće nemaju ni ženske likove. Mislim da je jedini ženski lik u Crncima mačka na početku filma koja hrani svoje mačiće", izjavila je Simić. 

Filmski kritičar Ivan Bjelosavljević se osvrnuo na ideju traume, koja se u bh. filmovima često iskazuje kroz invalidnost. 

"Svi ti likovi bez ruku i nogu govore o ratu svojim tjelesnim oštećenjima. Ali, opet, lako se upada u klopku da se takve traume prikazuju kroz najveće moguće stereotipe poput gnjevnog invalida koji je ogorčen na život", zaključio je Bjelosavljević diskusiju.