Kamberović o knjizi Aide Adžović: Knjiga je važno svjedočanstvu o životu u opkoljenom gradu

U posljednje vrijeme je objavljeno nekoliko vrijednih knjiga o Sarajevu tokom 1990-ih, ali ne o ratnim operacijama nego o životu u gradu pod opsadom.

Profesor historije Husnija Kamberović u autorskom tekstu na portalu Historiografija.ba skrenuo je pažnju na knjige Asje Mandić Umjetnost pod opsadom, te Sarajevska pisma Sanje Kulenović. Sada je i Aida Adžović objavila knjigu Wake Up, Europe! Sarajevo Calling: Sarajevska rock-scena za vrijeme opsade (1992–1995). Knjiga se bavi muzičkim životom u Sarajevu, ali djelimično nadilazi te ciljeve, pa iz nje saznajemo i druge aspekte svekodnevice opsjednutog grada, poput pozorišnog života, razvoj medija i slično.

„Knjiga u prvom dijelu objašnjava historijski kontekst i pokazuje kako je Sarajevo stavljeno pod opsadu i kako je organiziran otpor. U taj okvir opsade autorica je uključila muzički život, koji je bio oblik simuliranja normalnosti. Kultura je bila simbol trijumfa života, kako i sama autorica naglašava. Zato u knjizi imamo pregled muzičkog života u gradu, pregled koncertne aktivnosti, ali i ulogu medija u oblikovanju muzičke scene“, navodi profesor Kamberović.

U knjizi se susrećemo sa pregledom razvoja sarajevske pop-rock škole do rata. Pred čitateljima se pojavljuju odlični pasaži o sarajevskim rock bendovima, o Bijelom dugmetu, Indexima, Teškoj indistriji, Mladenu Vojčiću Tifi, Hariju Varešanoviću, Bombaj štampi, Mjesečarima, ali i o pokretu New primitives, Top listi nadrealista i drugim.

Knjiga pokazuje postojanje dva sloja muzičkog života u opkoljenom gradu. Jedno je razvoj patriotskih pjesama, a drugo je alternativna muzička scena (u gradu je tokom opsade formirano 30 bendova). S obzirom da je dio predstavnika sarajevske pop-rock škole napustio grad početkom rata, dio koji je ostao uglavnom se uključio u građenje patriotskih pjesama. Ali neke od tih pjesama, ipak, nisu bile militarističke, mada mnoge jesu. Čitatelji se ponovo susreću sa Grbavicom, Vojnikom sreće i slično, ali tu je i niz antiratnih pjesama i koncerata. U knjizi se, zapravo, prvo susrećemo sa mjuziklom Kosa - Sarajevo Anno Domini 1992, i svim izazovima u pripremi tog mjuzikla koji je bio neka vrsta antiratnog apela sarajevskih muzičara. „Simbolika predstave nazvane Kosa - Sarajevo Anno Domini 1992, počiva na ideji antimilitarizma i premisi da „svaki rat nije isti, niti su oni koji učestvuju u njemu, ako se brane, jednako za osudu“. Tu je i pjesma Help Bosnia Now! te aranžman Balaševićeve pjesme Sarajevo će biti, sve drugo će proći. U Sarajevu nastaju i neke pjesme koje doista postaju simboli otpora, poput Ulica prkosa, nastaloj poslije masakra u Ulici Vase Miskina (Ferhadija).

Odlazak dijela predstavnika sarajevske pop-rock škole iz grada početkom opsade, te odlazak nekih predstavnika tokom opsade iz različitih razloga, otvorilo prostor izrastanju alternativne muzičke scene. Neki predstavnici ove alternativne scene (Sikter, Lezi majmune...) će doista snažno obilježiti muzički život u gradu. Autorica je veliku pažnju posvetila ovoj alternativnoj sceni. Tu je ne samo pregled važnih koncerata u sarajevskim klubovima (Sloga, Obala), nego i važan dio o ulozi medija u promociji ove alternativne scene. Posebno je važna uloga Radija Zid, koji je oformio profesor Zdravko Grebo. Radio Zid je promovirao tzv. underground muziku, čiji je vrhunac bio koncert Rock Under The Siege u januaru 1995. godine.

Treći dio knjige je posvećen angažmanu i koncertima inostranih muzičara u Sarajevu pod opsadom. Knjiga nas podsjeća kako su u grad dolazili muzičari poput Joan Baez, Bruce Dickinson, Laibach, a pokušaji da U2 i Bono Vox naprave koncert u opsjednutom grad, na čemu se posebno angažirao američki pisac, reditelj i humanitarac Bill Carter, realizirani su tek nakon opsade.

U posljednjem dijelu knjige autorica je donijela razgovore sa nekim od učesnika muzičke scene opkoljenog grada te dala pregled koncertne aktivnosti na sarajevskoj ratnoj rock-sceni.

Na kraju, ova knjiga je važno svjedočanstvu o životu u opkoljenom gradu.

Ona pokazuje kako grad jeste bio zatvoren, jeste se patio bez hrane, vode, ljudi su se suočavali sa svakodnivnim ubijanjem, ali pokazuje i kako se kroz umjetnost stvarao privid normalnosti. A u tome su muzika i umjetnost odigrali izuzetno važnu ulogu.

Zato je i ova knjiga važna!, zaključuje Husnija Kamberović.