Impresivan nastup violiniste Luke Ljubasa kao uvertira u jubilarni 25. SVEM

Mladi violinista Luka Ljubas, održao je cjelovečernji recital obilježen umjetničkom vjerodostojnošću koja predstavlja uvjerljiv uvod u muzička dešavanja koja sarajevskoj publici priprema 25. izdanje Sarajevskih večeri muzike. 

Piše: Lana Paćuka

Naime, koncert odavno ustaljenog naziva “U susret Svemu” održan u Bošnjačkom institutu 9. maja 2019. s početkom u 20 sati, posjetitelje je proveo kroz autentična zvukovna prostranstva odabrane literature za violinu i klavir fokusirane na umjetnički izražaj 19. i 20. stoljeća, dok je svojevrsni muzički izlet predstavljala izvedba djela iz stvaralačkog opusa savremenog kompozitora armenskog porijekla, Karena Asatriana (1972).

Pokazalo se da je ideja organiziranja koncerta “U susret SVEM-u” ponovo skrenula pažnju na značaj podržavanja umjetničke kreacije mladih naraštaja, koji u okviru cjelovečernjih solističkih nastupa imaju priliku iskazati kreativni potencijal u punom sjaju te tako postati dijelom priče u kojoj dominiraju afirmirana imena iz svijeta muzičke umjetnosti. 

Koncertno veče stimulativno je djelovalo na slušatelje koji su sa znatiželjom promatrali umjetnički talenat u usponu, ali i na mladog umjetnika – violinistu Ljubu Lukasa (1996), čiji je umjetnički personalitet dobio puni zamah na koncertnom podijumu Bošnjačkog instituta.

Njegovo umijeće bilo je vidljivo u enormnoj energiji izraženoj u oblikovanju muzičkih fraza i intonativnoj preciznosti, te ostvarenom dijalogu sa pijanisticom Ruzhom Semovom koja je uspješno zaokružila interpretacijski doživaljaj. Umjetnička zrelost tim više je oduševila i zbog činjenice da je 23-godišnji Ljubas u miljeu klasične violinističke umjetnosti prepoznat kao jedno od vodećih imena mlađe generacije, što potvrđuju brojne specijalne i prve nagrade osvojene na međunarodnim takmičenjima.

Također, talentirani violinista u svoju biografiju upisao je nastupe sa renomiranim orkestrima poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Zagrebačkim solistima, Bečkim kamernim orkestrom, Koruškim simfonijskim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, ali i Bečkim Mozart orkestrom, koji ukazuju da se radi o prirodnom umjetičkom potencijalu ispravno usmjerenom te znalački vođenom, koji će kao takav zasigurno ostaviti trag u okvirima međunarodne umjetničke scene.

A da mladi Luka Ljubas pored neospornog talenta posjeduje hrabrost i umjetničku smjelost, pokazala je i programska koncepcija recitala zamišljena tako da su centralni dio koncerta činila djela za solo violinu – čime je dar mladog virtuoza došao do potpunog izražaja. S druge strane početak i kraj večeri bili su rezervirani za međusobni dijalog violine i klavira, što se pokazalo potezom koji je ostavio povoljan utisak na slušatelje.

Večer je otvorena Sonatom za violinu i klavir FP 119 Francisa Poulenca, u kojoj je Ljubas uspio dočarati Poulencov senzibilitet, te pretočiti u tonove kompozitorovu očaranost španjolskim poetom Fredericom Graciom Lorcom, kome je Sonata i posvećena. Izvedbom je dominirala valjano oblikovana komunikacija violine i klavira koju su interpretatori uspjeli zaokružiti u kompaktnu zvukovnu cjelinu. Nakon Poulenca, uslijedio je dio programa rezerviran za solističku svirku koja je otpočela Sonatom za violinu br. 3 op. 27 d-mol kompozitora, violiniste i dirigenta Eugèna Ysaÿea, svojevremeno poznatog kao “Kralja violine”.

Inače, Sonata posvećena vrsnom violinisti Georgeu Enescu ujedno je i treća je od ukupno šest violinističkih remek-djela koje je Ysaÿe, objedinio pod opusom br. 27. Svih šest sonata, uključujući i treću, posvećene su najznačajnijim violinistima 19. i 20. stoljeća, čime je kompozitor želio skrenuti pažnju na evouliranje violinističke tehnike sviranja.

Samim tim, pred interpretatora su stavljeni zahtjevi umjetničkog promišljanja koji od violiniste iziskuju duboku ekspresiju, stvaralački žar, ali i neupitno tonsko i dinamičko oblikovanje muzičke fraze. Date parametre Ljubas je sustavno objedinio u svom iskazu, što je polučilo simpatije prisutnih u vidu gromoglasnih ovacija. Visok nivo umjetničke zrelosti iskazan je i u kompozicijama Fritza Kreislera (Rečitativ i Scherzo, op. 6), te briljantnog i uvijek rado slušanog Niccola Paganinija (Caprice br. 24 za solo violinu, op. 1, a mol), čija je efektnost omogućila dodatni prostor za iskazivanje umjetničkog dara.

Svojevrsnu “tačku na slovo i” stavila je kompozicija Fritza Kreislera Viennese Rhapsodic Fantasietta za violinu i klavir, koja je pokazala da su Ruzha Semova i Luka Ljubas pažnje vrijedan umjetnički dvojac koji vlastitom vizijom iz umjetničkog djela uspijeva izvući stvaralački maksimum, a potom svoj zanos prenijeti i do uha slušatelja.

Publika je zanos i energiju prepoznala, čemu je svjedočio i aplauz – koji je sasvim sigurno i prigodna uvertira za koncertne večeri koje nas očekuju tokom trajanja Sarajevskih večeri muzike.