Gradimir Gojer: Svjetlost kao izazov i svetkovina trajna

Znanstvenik golemog opusa, prevoditelj i najbolji naš tumač suština Kurana i Hiljadu i jedne noći, sveučilišni profesor koji je generacije studenata vodio suptilijom stalno prisutnog poetizma, kako u pisanju jednako i govorenju, akademik Esad Duraković, od nafinije književne pređe istkao je knjigu "Zagrljaj prostora lirske minijature".

Pjesnički superiorno, filozofijom života, njegovim surovostima, ali i radostima, obiluje ova knjiga zavodljivog, zagonetnog žanrovskog prepleta.

Piše: Gradimir Gojer

Nije biserno pjesničko intoniranje prikraćeno niti za majstorstvo autorovih treptaja između realno surovog i astralija i krajnjih oneobičavanja, kako u jezičkim virtuozitetima jednako i poetskim planovima hranjenim lirskim supstratom iz kojeg izranja glavna fascinacija, ali i pokretač pjesnikove duhovne gozbe date na listinama suptilno gospodstvenog pirovanja jezikom pretvaranim u metaforiku začudne snage i temeljno sufijskoga vrela...

Sloboda kojom autor traga po svojim unutarnjim, itekako slojevitim osjećanjima, otvorila je prostore za meditativno-filozofijski rapsodizam, koji veliča svjetlost sa svom njenom značenjskom gamom. Pri tom se Durakovićevo religijsko meditiranje prepliće s nadama koje svatko od nas nosi kao trnovito putovanje do vrela čuda Svjetlosti.

Pjesnik nudi takvu pjesničku gozbu da je teško odoliti ljepoti i svjetlosti njegovih pjesmotvora, ali ipak za mene suptilija koju nudi između surovo realnog i čiste metafizike nose versi pjesme „Ćefini“:

 „Ćefini su uvijek bijeli. Kao umrlome dova: nikada mrkla ni sumorna iako treperi iznad trupla zgasloga. Oni bjelinom nedužnosti mekahni i savršeno jednostavni, obujmljuju tijelo koje u grobnoj osami zauvijek ostaje bez iskustva o zemnoj svjetlosti.

Ali, to mjesto samo je posljednje utočište tmini: kroz njega - svojom bjelinom navješćuju to ćefini -prolazi se Ka Vječnosti u Svjetlosti.“

Osjetiti lirski aristokratizam, pjesnikovo komuniciranje sa Sferama nebesnim, znači osjetiti vlastiti damar temeljne liričnosti u sebi. 

Zato ova knjiga nije samo jedan uspon Svjetlosti, jedan omaž toj Svjetlosti, ona je superiorni odnos prema čudima našeg svakodnevlja, niz meditativa o našim sudbama...

Knjiga je apsolutni novum, ona nosi autorov "vjeruju", koji je temeljen koliko na lirskom struništu toliko i na raskošnom Durakovićevom znanju i slobodnim, ničim opterećenim letovima zvjezdarijem, beskonačnim zvjezdarijem...