Čestitamo: Damir Uzunović dobitnik nagrade Skender Kulenović

Knjiga Pariški maraton ne prestaje plijeniti pažnju, a za kraj godine nagrađena je i nagradom Skender Kulenović.

Nagrada "Skender Kulenović" za 2025. godinu dodijeljena je Damiru Uzunoviću za roman Pariški maraton u sklopu manifestacije "Dani petrovačkih velikana". Ugledna književna nagrada dodjeljena je danas u Bosanskom Petrovcu, rodnom gradu Skendera Kulenovića; jednog od najvećih pjesnika našeg jezika.

Ova manifestacija tradicionalno se organizuje u spomen na Skendera Kulenovića, Ahmeta Hromadžića, Jovana Bjelića i Mersada Berbera, umjetnike rođene u ovom krajiškom gradu, a za cilj ima očuvanje kulturne baštine i sjećanje na znamenite ličnosti ovog kraja.

Plaketu i nagradu uručila je predsjednica žirija Šeherzada Džafić koja je uputila iskrene čestitke piscu Damiru Uzunoviću. Prisutnima se obratio dobitnik nagrade ističući kako je još uvijek pod dojmom i kako je ovo za njega posebna nagrada. Tom prilikom je rekao:

"Čini mi se da su nagrade važne barem iz tri razloga, prvi je onaj intimni, trenutak čiste radosti kada vam telefonski saopštavaju da ste baš vi laureat, a da tu nagradu uopce niste imali na umu. Drugi je također važan, a radi se o utvrđivanju ugleda nagradi pogotovo ako je po ocjeni relevantnog žirija pobijedila dobra ili čak najbolja knjiga, a treći razlog je da se na taj način najbolje čuva od zaborava ime velikana naših književnosti. Sonetni vijenac Ocvale primula, prvo Skenderovo djelo koje je napisao I objavio u gimnazijskom listu sa 17 godina za mene je bio doslovno strujni udar jednog drugačijeg I ljepšeg jezika na onaj jezik na kojem sam ja tada također sedamnaestogodišnjak čitao I sastavljao neke svoje sonete. Uvijek ću da pamtim stih iz njegovog prvog soneta: To su tople kćerke vlažnih zavjetrina".

Prisjetimo se, roman Pariški maraton jedna je od knjiga Buybookove edicije Dnevnik, koju uređuje Semezdin Mehmedinović. Ovaj roman priča je o ocu i sinu, ali neizostavno i o književnosti. Damir Uzunović vješto uvezuje svoju prošlost, sadašnjost koju dijeli sa sinom Dinom, i budućnost fiktivnog lika Halala, bivšeg štićenika doma za djecu bez roditeljskog staranja.

Kroz miješanje stvarnog i imaginarnog, Uzunović istražuje način na koji prošlost, sadašnjost i budućnost međusobno utiču i oblikuju jedna drugu. U ovoj kratkoj posjeti Parizu svjedočimo autorovom prikupljanju građe za oblikovanje Halalove priče u Vera pelle, ili roman u nastajanju. Kao svojevrsni lični pečat, Uzunović je nakon romana Ja sam ponovo dao priču sa kojom se čitalac može poistovijetiti i pronaći dio sjećanja iz svog života.