Andrea Aković: 'Sarajevo je posebno. Oblikovalo me i kao glumicu i kao osobu'

Premijera prvog bosanskohercegovačkog mjuzikla Sarajevo, moje drago izazvala je veliko interesovanje publike i emocije kakve se rijetko viđaju u pozorištu. Sve pjesme napisao je Zlatan Fazlić Fazla, a Dino Mustafić je reditelj koji se uhvatio u koštac s ovim zahtjevnim i, kako se pokazalo, sjajnim projektom.

U priči o Sarajevu, njegovom duhu i generacijama koje su u njemu odrastale, učestvovala je i glumica Andrea Aković, poznata po svojoj iskrenosti, posvećenosti i posebnoj energiji kojom gradi svaki lik. S njom smo razgovarali o emocijama prve premijerne noći, ali i reprizama, procesu rada na mjuziklu, njenom putu od Crne Gore do Sarajeva, iskustvima iz New Yorka, gdje je provela određeno vrijeme kako bi usavršila svoje glumačko znanje, i onome što je danas pokreće u svijetu umjetnosti.

Aković se sjeća premijerne večeri s osmijehom i emocijom. Naglasila je da je to bila vrlo posebna noć i da je publika reagovala iskreno i otvoreno.

"Sada, kada su se prvi utisci malo slegli, mislim da je publika iskreno zadovoljna pričom. Činjenica da je predstava rasprodata do kraja godine govori sama za sebe. Bilo je raznih reakcija i pitanja, ali se vidi da ih se tema zaista tiče, jer ovo je priča o Sarajevu, o sudbini jedne generacije koja je ovdje odrastala. Ne postoji osoba koja nije barem dijelom doživjela ono o čemu govorimo, direktno ili indirektno. Za mene je ta noć bila vrlo emotivna. Mislim da se ostvarilo ono čemu sam se najviše nadala, da publika osjeti barem dio emocija koje smo mi proživljavali kroz ovaj proces", kazala je Aković na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Govoreći o pripremama za mjuzikl, objasnila je da je sve bilo i zahtjevno i uzbudljivo.

"U mjuziklima je uobičajeno da postoje dvije ili čak tri podjele, da se zaštite vokali, da se omogući kontinuitet i da sve teče kako treba, jer mnogo ljudi učestvuje u projektu. Za mene je to bilo potpuno novo iskustvo. Probe su izgledale drugačije nego inače, jer smo se smjenjivali s kolegama s kojima dijelimo ulogu, jedni rade, pa drugi. Zanimljivo je vidjeti i 'svoju' predstavu s drugom podjelom, iz publike", otkrila je Aković.

Posebno je izdvojila reditelja Dinu Mustafića.

"Reditelj Dino Mustafić je sjajno i predano vodio čitav proces i nisam sigurna da mogu zamisliti drugu osobu umjesto njega u ovoj ulozi. Povjerenje koje sam osjećala od početka mi je bilo najvažnije. Bila mi je također velika čast da radim s maestrom Rankom Rihtmanom i Sarajevskom filharmonijom", poručila je.

Prepoznatljivi sarajevski duh na sceni

Andrea je navela da nije bila previše uključena u plesne dijelove, jer je pripadala "starijoj generaciji" likova.

"Što se tiče plesa i pjevanja, ja sam pripadala toj 'starijoj generaciji' likova, pa nisam bila previše uključena u koreografije, ali mlađe kolege su paralelno plesali, pjevali i glumili, i mislim da su to sjajno iznijeli. To je svakako jedan veliki zadatak koji je zahtijevao veliku predanost i disciplinu", kazala je Aković.

Kada je riječ o značaju ovog projekta, glumica je naglasila koliko joj znači biti dio priče koja slavi Sarajevo.

"Mnogo. Sarajevo ima posebno mjesto u mom životu, oblikovalo me i kao glumicu i kao osobu. Imam neku posebnu vezu s ovim gradom. Po reakcijama publike rekla bih da smo uspjeli da donesemo prepoznatljivi sarajevski duh na scenu i vratimo ih u prošlost, a tu može biti izazova da se ostane autentičan", naglasila je.

Naša sagovornica je dodala da se njen glumački put stalno mijenja.

"I koji me stalno uči strpljenju. Trudim se da pratim osjećaj, situacije i ljude koji mi dolaze u život. Vjerujem da se svaki korak desio tačno kad je trebalo", rekla je Aković.

Završila je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, a naglasila je kako je upravo studij oblikovao i kao glumicu i kao osobu.

"Na Akademiji sam prvi put zaista osvijestila život i sebe. Osjećala sam se prihvaćeno ovdje od samog početka, pa je sve nekako teklo prirodno", poručila je.

A, kada je u pitanju iskustvo iz New Yorka, Aković je kazala da je bilo dragocjeno, ali i zahtjevno.

"New York je, s druge strane, potpuno druga dimenzija. Podjednako je izazovno biti umjetnik i tamo, samo što taj tempo života zahtijeva savršenu organizaciju. Često moraš raditi po tri posla i paralelno ići na audicije. Ta kultura i način su još, nekako, ‘udaljeni’ od nas, ali me to iskustvo naučilo disciplini, da je organizovanost pola posla i da se sve može stići ako si posvećen", istaknula je Aković.

Dodala je i da je tamo sve znatno komercijalizovanije.

"Kada je riječ o umjetnosti, tamo je sve znatno komercijalizovanije, Broadway je ogroman biznis. Imala sam priliku da radim audiciju za mjuzikl Aladin, za ulogu Jasmin i to je stvarno bio možda jedan od najuzbudljivijih trenutaka tamo. Ali ipak, mene su uvijek više privlačile manje, off-Broadway scene na kojima se rade klasici", kazala je Aković.

Na pitanje kako se odlučila da se vrati iz "grada koji nikada ne spava" u Sarajevo, Andrea je odgovorila:

"Odluku da se vratim u Sarajevo sam donijela intuitivno, prosto sam osjećala da moram da se vratim. Ne mogu reći da je bila najlakša odluka, samo znam da je najbolja koju sam donijela do sad u životu".

Dati glas ženama

Govoreći o likovima koje bira, otkrila je da je najviše privlače oni koji izazivaju.

"Voljela bih da dam glas svim ženama koje ga nikada nisu imale. Najvažnije mi je da na prvo čitanje osjetim povezanost s likom, ali i da u njemu postoji nešto što me zaintrigira, nešto što mi neće ići lako, do čega moram da dođem, istraživanje je jedan od najzanimljivijih dijelova ovog posla. Zanimljivo je kad igrate nekoga ko je drugačiji od vas privatno", kazala je.

A, šta je motiviše da ostane u svijetu glume...

"Iskrena ljubav prema ovom poslu i radost koju osjećam dok sam na sceni", jasno je odgovorila.

Primjećuje da je u današnjem vremenu teško sačuvati dubinu u umjetnosti.

"Mogu da primijetim da se koncentracija drastično smanjila i da se zbog toga mijenjaju forme, ali pozorište svakako treba da ide u korak s vremenom, moramo se prilagođavati, ali istina je uvijek glavni orijentir. Izazovno je u svakom vremenu sačuvati iskrenost i dubinu, to ili živite ili se kačite na trendove", istaknula je.

Vjeruje da publika i dalje prepoznaje iskrenost.

"Mislim da se na sceni iskrenost uvijek izdvaja, to mogu svi uvijek da prepoznaju, čovjek vidi čovjeka", kazala je.

Naša sagovornica je naglasila da je muzika njena druga velika ljubav, odmah nakon glume.

"Dan i život ne mogu zamisliti bez nje. Putovanja su mi, također, jako važna. Vjerujem da je važno napraviti odmak od svakodnevice i svog okruženja. Volim da zamišljam da živim tamo gdje otputujem i pokušavam da se stopim s lokalnim ritmom života. Uvijek imam spisak mjesta koja želim vidjeti, naravno, ali ostavljam prostor za slučajnosti. Idem tamo gdje mi se sviđa. Takvi trenuci su mi najdragocjeniji", iskrena je.

Otkrila je i da je tri mjeseca provela na Tajlandu i u Vijetnamu i da su joj ta iskustva obogatila život.

"Upoznala sam ljude iz svih krajeva svijeta i vidjela sasvim drugačiji način života", istaknula je.

Na kraju, na pitanje ako bi mogla glumiti ili čak režirati predstavu o svom životu kako bi se onda zvala, Aković je odgovorila:

"Stvarno teško pitanje… Možda 'Između scena'."