Svi su jednaki, ali su neki jednakiji od drugih

SDP i građanska država

Piše: Saša Gavrić, Sarajevski otvoreni centar

SDP BiH je po cijenu opstanka na vlasti prodao sve svoje građanske vrijednosti i time razočarao ne samo «svog» bivšeg člana, člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, nego i sve one birače koji su vjerovali u budućnosti građanske države. Umjesto toga, predlažu nam daljne jačanje «etničkog» u političkom sistemu BiH, te obećanu «državu za čovjeka» prodaju za par godina vlasti

Donošenjem presude u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH, Evropski sud u Strazburu nas je zadužio značajnim strukturalnim promjena. I već u decembru 2009., kad je donesena odluka, moglo se očekivati da će se implementacija razvući u nedogled.

U čemu je problem? Implementacija presude Sejdić-Finci se nikada nije diskutovala u kontekstu stvarnog ukidanja diskriminacije Ostalih, što sa sobom povlači i slabljenje dominantno etničkog elementa u političkom sistemu, nego je cijelo vrijeme podrazumijevala potragu za rješenjem koje će omogućiti održavanje postojeće trojne vlasti. I to su upravo pronašli u prijedlogu koji su izradili SDP-HDZ-HDZ1990, a koji je podržan od strane Radončićevog SBB-a.

Kao što je dobro poznato iz teorije političkih nauka, a očigledno i našoj političkoj eliti, izborno pravo i izborni inžinjering pradstavljaju najjači i najopasniji način putem kojeg stranačke elite kreiraju (ne)željene političke posljedice u jednom političkom sistemu. No, šta nam ovaj prijedlog u praksi donosi?

Na papiru, Jakov Finci, Dervo Sejdić i bilo ko ko ne pripada konstitutivnim narodima, po ovom prijedlogu ima mogućnost da se kandiduje i da bude biran za Predsjedništvo. U praksi taj izbor im je u potpunosti onemogućen, jer završnu riječ u izboru sve tri člana Predsjedništva bi imali tri kluba konstitutivnih naroda u Domu naroda državnog parlamenta. Podrazumijeva se da se ova tri kluba nikada neće složiti ukoliko iz sva tri naroda na bude biran po jedan član Predsjedništva.

Naravno, nije slučajno odabrana cifra od tri člana Predsjedništva: jednog iz RS-a i dva iz FBiH. Ukoliko imamo četiri grupe: Bošnjake, Hrvate, Srbe i Ostale, a samo tri mjesta u Predsjedništvu, onda naravno da će Ostali ostati van te institucije.

Prijedlog vladajuće većine iz Federacije predviđa da u budućnosti u Domu naroda državnog parlamenta pored sedam Bošnjaka, Hrvata i Srba budu birana i tri delegata iz reda Ostalih. I ovim se diskriminacija formalno ukida, ali u praksi ona i dalje postoji jer Ostali niti imaju svoj dom niti su brojčano u jednakom broju zastupljeni. I baš zbog toga oni ne mogu ravnopravno učestvovati u izboru članova Predsjedništva, niti u donošenju bilo koje druge odluke. Ostali tako postaju ikebana bh. demokratije.

Najopasniji dio njihovog prijedloga svakako jeste pitanje izbora federalnog Doma naroda. Svaki dobar politolog ili pravnik će se pitati: kakve veze ima federalni Dom naroda sa presudom Sejdić-Finci, koja se isključivo odnosi na državni Dom naroda i Predsjedništvo? I upravo tu se otkriva cijela prevara.

Uvodeći model «vrijednosti glasa» ekskluzivna zastupljenost Hrvata u Domu naroda Federacije se prepušta većinskim hrvatskim kantonima, a samim tim najjačoj hrvatskoj stranci, što je danas zasigurno HDZ BiH. Isto bi se desilo sa srpski delegatima koji bi velikim dijelom dolazili iz Livanjskog kantona gdje živi najveći broj Srba, ali gdje i SNSD ima svoje najveće uporište u Federaciji. Federacija BiH bi se samo dalje podijela na etničkoj osnovi, a Hrvat ili Srbin iz Unsko-sanskog i Bosansko-podrinjskog kantona nikada ne bi imao mogućnost da bude delegiran u Dom naroda, što mu današnji sistem ipak omogućava.

Novim rješenjima HDZ BiH bi preuzeo kontrolu nad klubom Hrvata Doma naroda Federacije BiH, a s obzirom da taj klub bira klub hrvatskog naroda u Domu naroda na državnom nivou, pod njegovom kontrolom bi bilo i donošenje zakona na državnom nivou kao i izbor jednog člana Predsjedništva. I naravno da bi taj član Predsjedništva bio Hrvat, ali ovaj put ne SDP-ov nego «legalni i legitimni» Hrvat HDZ-a.

Lidija Korać, na sastanku sa nevladinim organizacija, ovo rješenje pravda time da će se novim modelom ukinuti diskriminacija pri izboru Doma naroda FBiH. Postavlja se samo pitanje zašto, kada se već radi na navodnom uklanjanju diskriminacije Ostalih i na federalnom nivou, nije došlo i do novog prijedloga izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH, predsjedavajućih u Predstavničkom Domu FBiH i u svim onim organima gdje su Ostali u neravnoravnom položaju u Federaciji. Očigledno to HDZ-u nije u interesu pa se federalno većina time nije morala da bavi.

Ovaj prijedlog je višestruko problematičan, a sve se prodaje pod sloganom da je to jedino moguće rješenje i da je ovo i dobro rješenje, jer bi se time omogućilo daljnje napredovanje na evro-atlantskom putu.

Ali u realnosti, SDP prodaje ono malo «građanskog» što nam je ostalo u najdiskriminatornijem političkom sistemu Evrope, sve po cijenu ostanka na vlasti. A da nakon ove političke krize neće doći nova politička kriza i novi problemi i da se time EU put opet neće usporiti – pa u to više niko ne vjeruje.

Autor je izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra (www.soc.ba), organizacije koja se bavi ljudskim pravima i političkom participacijom.