Savez kolumnista | Sušić: Treći entitet - ustavna iluzija ili politički blef Dragana Čovića?

Dragan Čović je ponovo izvukao iz ladice svoju omiljenu kartu. Izjava da je "trеći entitet službeni zahtjev HDZ-a već 35 godina" nije vijest, to je politički ritual koji se ponavlja svaki put kada HDZ-u treba pregovarački adut ili kada mu pada rejting. Ono što jeste vrijedno pažnje jeste drskost s kojom se isti zahtjev, koji nikada nije imao ustavnu podlogu, prezentira kao legitimna politička platforma.

Piše: Dr. Sejo Sušić, za portal Radiosarajevo.ba

Kroz narativ o "potisnutim Hrvatima" i "legitimnom predstavljanju", Čović godinama gradi priču u kojoj se on pojavljuje kao jedini "spasitelj" hrvatskog naroda u BiH. Pritom se pažljivo izbjegava jedno ključno pitanje: da li Hrvati u BiH zaista nemaju predstavnike ili ih HDZ BiH jednostavno ne želi dijeliti s bilo kim ko ne misli kao on?

Šta je zapravo treći entitet. I zašto ga Ustav onemogućava

Ustavno-pravna analiza Čovićevog zahtjeva otkriva njegovu suštinsku neizvodivost. Bosna i Hercegovina je, prema članu I stav 3 Ustava BiH, koji je Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma, država sa tačno dva entiteta: Federacijom BiH i Republikom Srpskom, uz poseban status Brčko distrikta. Ta odredba nije slučajna birokracija, ona je temelj cijele poslijeratne arhitekture države.

Treći entitet ne može nastati običnim zakonom, političkim dogovorom iza zatvorenih vrata niti nametanjem bilo koje strane, domaće ili međunarodne. Svaka izmjena broja ili statusa entiteta zahtijeva formalnu promjenu Ustava BiH — a to je proces koji Čović dobro poznaje i koji zna da ne može proći. Potrebna je dvotrećinska većina u Predstavničkom domu i odobrenje Doma naroda, uz stvarni konsenzus sve tri konstitutivne naroda.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ukratko: Čović traži nešto za šta i sam zna da pravno ne može dobiti. Pitanje je zašto onda to traži.

Dom naroda i vitalni nacionalni interes: Zaštitni zid ili paraliza?

Institucionalni mehanizmi koji čine ustavnu promjenu gotovo nemogućom su Dom naroda i institut vitalnog nacionalnog interesa (VNI). Dom naroda BiH, sastavljen od po pet delegata svakog konstitutivnog naroda, ima moć da zaustavi gotovo svaku značajnu odluku u državi ako većina jednog kluba procijeni da ta odluka ugrožava interese njihovog naroda.

Ovaj mehanizam je zamišljen kao zaštita od preglasavanja. U praksi, međutim, često funkcionira kao oružje blokade. HDZ i RS su ga koristili naizmjenično kada im nije odgovarala određena odluka, ne da bi zaštitili narod, nego da bi zaštitili vlastite političke pozicije. Ustavni sud BiH je taj koji konačno presuđuje da li je vitalni nacionalni interes stvarno povrijeđen ili se radi o zloupotrebi procedure.

Ironija je apsurdna: isti ti mehanizmi koje Čović koristi da blokira reformu izbornog zakona bili bi i najveća prepreka njegovom vlastitom snu o trećem entitetu. Bosnjački klub u Domu naroda bi odmah aktivirao VNI na bilo kakav prijedlog koji bi vodio ka teritorijalnoj reorganizaciji države.

Komšić kao alibi

Ključni argument HDZ-a za treći entitet je slučaj Željka Komšića, koji osvaja mjesto hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka. HDZ to koristi kao dokaz da Hrvati nemaju pravo na "legitimno predstavljanje". Argument ima emocionalnu snagu, ali krije duboke kontradikcije. Sastav Predsjedništva BiH i način izbora njegovih članova direktno su propisani Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ako je problem u izbornom zakonu, rješenje je reforma izbornog zakona, a ne kreiranje novog entiteta. Čović već godinama blokira svaki ozbiljan razgovor o izbornoj reformi koji ne ide po njegovim uvjetima, a istovremeno koristi Komšićev slučaj kao opravdanje za najradikalniji mogući zahtjev.

To je klasična politička taktika: stvoriti problem, odbiti rješenje, pa tražiti što više. Ne zaboravimo da Ustav Bosne i Hercegovine obavezuje Dragana Čovića, kao i druge političke predstavnike, da djeluju u pravcu implementacije evropskih građanskih principa, što predstavlja jedan od ključnih uslova za punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.

EU retorika kao maska

HDZ BiH vješto pokušava svoj zahtjev za trećim entitetom upakovati u evropski rječnik: govori se o "konsocijacijskom federalizmu", "funkcionalnoj državi" i "ravnopravnosti naroda". Međutim, principi na kojima počiva Evropska unija zasnivaju se prvenstveno na građanskoj jednakosti, demokratskim standardima i jačanju zajedničkih državnih institucija, a ne na daljoj etničkoj teritorijalizaciji države.

Evropski sud za ljudska prava već godinama upućuje BiH da je Daytonski sistem diskriminatoran jer privilegira kolektivna etnička prava nad individualnim građanskim. Presuda Sejdić i Finci iz 2009. to je nedvosmisleno potvrdila. Čovićev odgovor na tu presudu? Još više etničkih teritorija. To nije korak ka Evropi, to je korak dalje od nje.

Paradoks je potpun: HDZ koristi evropske aspiracije BiH kao polugu pritiska, ali zagovara model koji je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima EU: građanskom jednakošću, nediskriminacijom i prevazilaženjem etničkih podjela.

Instrumentalizacija, ne vizija

Treći entitet nije politički program, on je pregovarački instrument. Čović ga izvlači uvijek kada treba podići uloge u pregovorima o Izbornom zakonu, kada treba mobilizirati biračko tijelo ili kada treba skrenuti pažnju s nekakve afere. Zahtjev je namjerno postavljen tako visoko da ga nikad neće ostvariti, ali nikad ni odustati od njega.

U toj logici, Čovićevo HDZ-ovo političko preživljavanje zavisi od permanentnog osjećaja ugroženosti i nedovršene misije. Ako Hrvati u BiH jednom dobiju pravednu izbornu reformu i normalno političko tržište, HDZ-ov monopol se ruši. Zbog toga se HDZ bori ne toliko za treći entitet, koliko za očuvanje vlastite neupitne vlasti nad hrvatskim glasačima.

Blef koji košta državu

Treći entitet je ustavna nemogućnost, evropska kontradikcija i politička igra. Za realizaciju bi bio potreban konsenzus koji ne postoji, međunarodna saglasnost koja neće doći i ustavna reforma čiji bi troškovi bili višestruko veći od ikakve koristi.

Ono što Čović zapravo nudi Hrvatima u BiH nije rješenje, to je vječna kampanja. Dok se priča o trećem entitetu reciklira, realni problemi hrvatskih građana u BiH - ekonomska migracija, loše javne usluge, korupcija - ostaju riješeni na isti način kao i uvijek: nikako.

Bosna i Hercegovina zaista ima ozbiljne institucionalne probleme koji iziskuju reforme. Ali rješenje nije u daljoj etničkoj fragmentaciji nego u izgradnji države koja služi svim građanima, bez obzira na nacionalnost. Dok god političari poput Čovića profitiraju od podjela, taj cilj ostaje dalek.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba