Šoba za Avaz: Odjeća koja štiti od Tribunala

Šoba: Sarajevo_Monte Carlo

Poznati konceptualni umjetnik piše svoju kolumnu na portalu Avaz.ba. Jednu stranu svog  viđenja teze da odijelo čini čovjeka, Šoba je predstavio i svojim sada već antologijskim radom "Sarajevo - Monte Carlo".   U nastavku prenosimo njegov zanimljivi tekst o odijevanju.

Imati probušene i razderane pantalone danas je obijest, moda, a izlizanost pantalona nema nikakve veze sa vama već sa mašinom koja ih je izlizala i tako napravila novi identitet onome koji ih nosi. Imati krivo zašivene džepove, preglomazne i do koljena spuštene pantalone, nepotrebne kapuljače, ušivene mrtvačke lobanje i pištolje, naslove univerziteta i gradova, mrlje od kečapa i mesa, i sve to zaliveno bojama je kul.

Maskirne uniforme dizajnirane su za bolje utapanje vojnika u njihovo okruženje u ratnim situacijama. Rupe od metaka i gelera se također ne vide na maskirnim uniformama, teško je primijetiti gdje je neko pogođen. I obični ljudi vole da nose maskirne uniforme, u njima se osjećaju snažniji i moćniji, pokazuju drugima da sa njima nema zajebancije. Maskirne uniforme se danas šiju i za djecu, za djevojke koje idu u srednju školu da se lagano šetkaju ispred momaka u agresivnim vjetrovkama sa ružičasto-bijelim "maskirnim" šarama.

Nekada su uniforme bile jarko crvene, plave i bijele da se lakše raspoznaju protivnici na bojnom polju dok pucaju jedni na druge. Nekada su i generali sjajnih i savršeno očišćenih i uglancanih čizama bili u prvim redovima, srljali naprijed željni slave i pobjede.

Odjeća zna ubiti čovjeka. Isidoru Dankan (Duncan), svjetski poznatu balerinu zadavio je njen sopstveni dugački svileni rukom ofarbani šal koji se pri brzoj vožnji autom kroz Nicu omotao oko točka i tako skratio život jednoj od najinspirativnijih žena svijeta. I rukom istkan konopac zna postati odjevni predmet, omotan oko vrata čovjeka.

Njime se o cijevi od centralnog grijanja objesio bivši ljubavnik (i muž) Isidore Dakna Sergej Jesenjin, koji je dan prije toga svojom krvlju napisao oproštajno pismo. U Meksiku krv je natopila i bijelu košulju Lava Trockog, koga je capinom ubio agent NKVD, u organizaciji Mustafe Golubića, koji je bio uvijek fino i gospodski obučen (poznati Staljinov obavještajac). Crne i krvave SS uniforme desetina hiljada mrtvih njemačkih vojnika na bijelom snijegu Staljingrada izgledali su kao tufne na gusto istkanoj haljini dvadesetog vijeka.

Po odjeći ljudi mogu prepoznati svoje mrtve, nedavno ubijene i zakopane u primarne i sekundarne masovne grobnice nedaleko od Srebrenice, bagerima razvaljene i mecima izbušene jakne, majice, košulje, čarape, potkošulje, cipele. Odjeća i obuća onih koji su ta ubistva počinili i dalje stoji na ramenima, zglobovima, rukama i nogama i ugodno grije i štiti svoje vlasnike od zime, vjetra, kiše, snijega i Tribunala.

avaz.ba/radiosarajevo.ba