Senadin Lavić: Antibosanski nacionalizam

Bosanska nacionalnost je znak postojanja internacionalno priznate države Bosne i Hercegovine. Ona ne dovodi u pitanje postojanje ili identitet naroda koji u njoj živi. U svijetu Organizacije ujedinjenih nacija, štaviše, ona nije svodiva na narodni identitet jer nacionalnost svjedoči o postojanju države. Ona znači da je interancionali poredak prihvatio i priznao nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Postoje, nažalost, još uvijek hegemonijski nacrti među političkim oligarhijama Srbije i Hrvatske koji izražavaju drugačiji stav, koji mute vodu i namjerno miješaju nacionalnost i etnicitet.

Piše: Senadin Lavić, za portal Radiosarajevo.ba

Zbog čega je kod dijela stanovništva BiH razvijen antibosanski primitivizam? Ko je to napravio? Kako je došlo do toga? Mnogi "stručnjaci" se prave naivni u traženju odgovora, a ustvari, radi se o zasadima velikodržavnog hegemonizma koji počinje u drugoj polovini 19. stoljeća. Neko je u povijesnom procesu "napravio" antibosanske identitete i njegovao ih na razne načine u Bosni. Naravno, u tome se ogledaju djelovanja i šireg internacionalnog sklopa od 19. stoljeća kada zapadnoevropske sile prave nacije po Balkanu i koriste ih u destruiranju Osmanskog sultanata.

U trećoj deceniji 21. stoljeća, nažalost, nije se odmaklo od starih ciljeva "načertanija", prava meta antibosanskog nacionalizma su Bošnjaci – pošto su oni vjerski muslimanska grupa. Forsiraju se separatističko-iredentistički modeli političkog djelovanja. Oni dolaze iz Srbije i Hrvatske, kao produžetak ratnih UZP i genocidna agresija-projekata koji se nisu u cijelosti sproveli i ostvarili.

Opravdano je upitati: Da li je HDZ prihvatio BiH? Da li su SDS ili SNSD prihvatili nezavisnu i suverenu državu BiH? Nije li Čovićeva prozirna politika, kao jeftina limunada, da glumi čuvara i podupirača europskog puta Bosne, a podržava Dodikovo prostačko nastojanje da se demontiraju državne institucije, postala izraz drskosti i primitivnosti? Nije li Čovićev cilj da napravi neku teritoriju, na kojoj bi imao izvršnu, sudbenu i zakonodavnu vlast, apsolutno antibosanski pothvat? Gdje tu pripada bošnjačka etnopolitika? Šta je ostalo od Dejtonskog mirovnog sporazuma?

S lažnih akademskih platformi i iz sklopa kvazi-znanosti, napada se svaki bosanski patriotizam i pretvara ga se interpretacijski u opasni nacionalizam. Poruka je licemjernih tumača povijesne zbilje da su bosanski patrioti koji se bore za Bosnu i Hercegovinu, ustvari, prikriveni bošnjački nacionalisti. Tačnije rečeno, i suprotne tome, bosanski patriotizam, ustvari, raskriva tajnu velesrpskog i velehrvatskog "patriotizma". Ova dva "patriotizma" su vremenom uglavnom oblikovana u vezi sa susjednim državama, a naročito uz Tuđmanovo i Miloševićevo zagovaranje podjele Bosne da bi se napravila Velika Srbija i Velika Hrvatska. Istina o patriotizmu u Bosni obojena je  iredentizmom dva hegemonijska projekta. Velikosrpstvo ne prihvata Bosnu. Velikohrvatstvo, također, ne prihvata Bosnu. Vremenom je oblikovana "nacionala svijest" u religijskim bošnjačkim/bosanskim grupama od kraja 19. stoljeća koje su iz čistih interesa i životnih razloga počele svoj centar gledati izvan Bosne.

Velikosrpstvo i velikohrvatstvo u Bosni svojom nacijom smatraju Srbiju i Hrvatsku, zato istrajno negiraju postojanje bosanske nacije ili bosanske nacionalnosti, bosanskohercegovačkog nacionalnog identiteta i činjenice postojanja države BiH. Zato je bošnjački državni patriotizam, u jeftinim fabriciranim interpretacijama, ustvari, pretvoren u "bošnjački nacionalizam". Bošnjački nacionalizam, međutim,  podrazumijeva istrajnu borbu protiv antibosanskog fašizma koji pokušava uništiti državu Bosnu i Hercegovinu. Možda bi nekome odgovaralo da ne postoji bosanski patriotski nacionalni identitet i da Bosna "funkcionira" kao konsocijacijski razdijeljena tronarodna privremena zajednica? Tada bi pripremljeni "Anschluss" bio lagan!

Opasno je kada sveštenici, ljudi s religijskim insignijama i dogmatskim modelima svjetonazora počnu govoriti o pitanjima sociologije, politologije, antropologije, etnologije. Sveštenici i dalje pokušavaju nametnuti definiciju nacije koja ovdje polazi iz pripadanja religijskoj skupini. To nije politička nacija – to je i dalje samo kulturno-religijska forma koja proizlazi iz religijske slike svijeta i drži nas u njoj zarobljene. Toj povijesno nastaloj formi sveštenici oblikuju "osnovne crte" lika i prave neprijatelje, to jeste opanjkavaju Druge koji ne govore ili ne misle kao oni! To je povijest evropskog užasa iskorjenjivanja Drugih (vjerovanja, jezika, identiteta, grupa, formi).

Koja je nacionalnost nametnuta u BiH tokom 20. stoljeća? Kako je moguće da se u BiH nametnula nacionalnost susjednih država stanovništvu koje živi u drugoj državi? Nešto tu nije uredu! Šta su građani Bosne i Hercegovine po nacionalnosti? Marsovci? Ne, oni su Bosanci i Bosanke. Stare podvale da je proces formiranja nacija završen i nepovratan ima jednu unutarnju  podvalu. On računa s definitivnim identitetima, dakle, religijska predstava o životu. Istina je objavljena, vaš identitet je dat i nema dinamike. Dakle, sve je već dato (ili objavljeno) samo to treba slijediti bez pitanja. Niko ne spori da je Austro-Ugarska u drugoj polovici 19. stoljeća osigurala, lobirala i poticala stvaranje nacija Srbije. Bez Austro-Ugarske monarhije (i Njemačke) i njezinih interesa na Berlinskom kongresu 1878. godine nikada ne bi bila priznata država Srbija. Isto tako, evropske sile nisu podržale Huseina Gradaščevića i Pokret za autonomiju Bosne 1831. godine kada je proglašena nezavisna i autonomna Bosna.

Zašto se danas sprječava nezaustavljiva svijest i proces oblikovanja bosanskohercegovačke nacionalnosti koja je internacionalno priznata 1992. godine, kad i hrvatska i slovenačka? Zato što se time definitivno ruši ideja o stvaranju velikosrpske i velikohrvatske teritorije na tlu Bosne. Samo još naivna bhs etnopolitika podvaljuje nacionalnost religijskoj skupini. Tamo gdje je religija "vododjelnica nacija" kultura je sedimentirana i politika završava u fašizmu. Etnofašisti bosanskohercegovačku nacionalnost nazivaju "imaginarnom", "utopijskom", "iluzornom", a ne vide da je internacionalno priznata nacija Bosna i Hercegovina – ne njezini etnički sastojci ili konstituentne čestice. Niko neće Bošnjacima, Hrvatima i Srbima poništiti identitet koji im je izgrađen unazad 150 godina. Ali s bosanskom nacionalnom politikom Bosna će se morati zaokružiti kao država – i prestati biti pustopoljina na kojoj će svaka fašistička šuša prosipati svoje psihopatske namjere.

Priče o kulturnom identitetu ne trebaju se miješati s pričama o državi i pravno-političkom poretku. Politička ideja bosanstva upozorava i upućuje bosanskohercegovačke građane da je država nacija ili da bez države nema nacije. To znači da narod u državi ostvaruje svoju naciju kao politički izraz njegovog postojanja. Pogubno je zasnivati naciju na jeziku ili religiji! To je "polje" kulturne forme, naroda, etničke grupe koja posjeduje svoje distinktivne oznake kao rezultat povijesnog oblikovanja. Narodni identitet je dakle povijesno-kulturna konstrukcija. Nije Bogom dat i ne traje od "počeka svijeta". Etnicitet je skup povijesno konstruiranih oznaka!

U okviru balkanskog zdravorazumskog svjetonazora i tzv. etničko-religijske politike, nacija se svodi na religijsku razliku. Sveštenici se pojavljuju kao glavni semantičari nacionalnog značenja, a onda ih dopunjavaju političari banalne etnopolitike koja na mitovima gradi interpretacije društveno-povijesnih procesa. Najtužniji su tzv. "znanstveni" tumači identiteta koji iz sadašnjosti prilagođavaju prošlost i povijesne procese trenutnim političkim aspiracijama i ideološkim interesima. Tako su nestali ilirski identitet pomiješan s romanskim, vlaški, cincarski, karavlaški, bošnjanski i drugi identiteti, a njihove povijesne dionice "preuzeli" su oblici koji nisu ni postojali.

Treba definitivno raskrinkati podvalu o negaciji etničkih identiteta. Dakle, bosanstvo ne ignorira i ne poriče etničku pluralnost društva. Štaviše, čuva je. Tu činjenicu potvrđuje povijest bosanskog bića u kojem je religijska specifičnost postojana kroz povijest. Religija je jedan elemenat ili oznaka etniciteta. Povijesno pojedine religijske forme pokušavaju relegirati druge takve forme. Sveštenički dogmatizam stvorio je strašne katastrofe ljudskim zajednicama.

Smutljivi dušebrižnici i čuvari "dovršenih nacija" podvaljuje pojam nacije. U nezavisnoj Bosni i Hercegovini nacionalnost je bosanskohercegovačka. Netačno je govoriti o bošnjačkoj, hrvatskoj, srpskoj ili romskoj nacionalnosti. To su narodi u okviru internacionalno priznate bosanskohercegovačke nacionalnosti. Nemoralno je podvaljivati naraciju o "regionalnoj" oznaci za nacionalnost, kako to rade čuvari "religijske nacije". Zanimljivo je da se na tlu BiH susjedne nacionalnosti, Srbije i Hrvatske, i dalje interpretiraju kao nacije bez obzira što je internacionalnim poretkom jasno koja je nacionalnost u BiH. Mnogi patetični "stručnjaci" se prave slijepi i ne posustaju u svojim interpretacijskim vratolomijama. Tako se država BiH pojavljuje kao "pomoćna teritorija" srpstva i hrvatstva, prostor ekspanzije srbijanske i kroacijske nacionalnosti. Profano dušebrižništvo opravdava paradržavne tvorevine na tlu Bosne, ustaške i četničke simbole, antibosansku ikonografiju, agresiju i udružene zločinačke pothvate, te onda traži dijalog, razgovor, dogovaranje, poštovanje. Pa, to ne ide nikako. Nemoguće je pristati na povratak i priznavanje fašističkih ideologija i religijske isključivosti. Zato je negiranje bosanske nacionalnosti osnovni posao antibosanskog nacizma.

Treba podsjetiti da su Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi, Slovenci, Slovaci, Crnogorci i drugi narodi – u suverenoj Bosni i Hercegovini, narodne grupe u okviru bosanskohercegovačke nacionalnosti. To znači da je prošlo vrijeme kada je teritorija BiH uračunavana u Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku! Svi današnji državljani, građani ili stanovnici BiH su Bosanci po nacionalnosti! Kome to još smeta?

Svoditi naciju na "krvnu grupu" ili na etničko-religijske definitivne oznake, znači krivotvoriti njezinu povijesnost. Spram toga je državljanska nacija koja je nacija građana, a ne "plemena". Građanska ili civilna nacija je u duhu našeg vremena. Nacija je živa forma i njezina dinamika prevazilazi feudalne okvire, predmoderne predstave i religijske podjele ljudi. Zato je ona bila važan "izum" evropskog duha ili plodonosno "otkriće" u evropskoj političkoj povijesti. Pokušaj da se zaustavi internacionalno priznata bosanskohercegovačka nacionalnost (nationality) znači, ustvari, otvorenu prijetnju i nepriznavanje državnosti Bosne i Hercegovine u savremenom povijesnom trenutku. Podlo podmetanje da bosanskohercegovačka nacionalnost briše etničke identitete dolazi iz velikodržavnih krugova srpstva i hrvatstva koji pušu u jedra bošnjačkih religijskih predstava o društvu i državi. Oni sramno poručuju da samo Srbija i Hrvatska mogu imati nacionalnost. To se odriče Bosni, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji. 

Bosanska nacionalnost je inkluzivna, kohezivna i civilizacijska forma jedinstva života u razlikama. Ona prevazilazi etničko-religijsku isključivost etnopolitike ekskluzivnog predstavljanja. Ona oslobađa sve građane u državnoj cjelini Bosne i Hercegovine kroz princip ravnopravnosti građana. Ona raskrinkava one "tumače" nacije koji polaze od srednjovjekovnih predstava i argumentacija, tvrdeći da su procesi oblikovanja nacija "završeni". Ona ne nasjeda na podvale o tzv. "legitimnim predstavnicima" naroda.

Antibosanski nacionalizam nije nastao 1990-ih godina. On ima dugu povijest i povezan je s najmračnijim ideološkim sadržajima, militarnim djelovanjima, nacijskim predrasudama, teorijskim konstruktima i zlodjelima.

U nezaustavljivom povijesnom procesu zagovora i osvješćivanja bosanske nacionalnosti pojavljuje se hipoteza da gradnja svijesti o bosanskohercegovačkoj nacionalnosti predstavlja podvalu "bošnjačkih nacionalista" koji prave "unitarnu državu". U tom "velikom otkriću" pokazuje se intencija, svijest i znanje otkrivača "podvale". Ali mora se znati da BiH ne može više biti prostor kojim operira Srbija i Hrvatska kao sa svojim nacionalnim prostorom! U tome je sva tajna suvereniteta BiH i drskosti srpsko-hrvatskog antibosanskog nacionalizma koji ne dozvoljava mogućnost bosanstva kao vezivnog faktora svih građana države BiH. To naprosto znači nepriznavanje suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine.

Oni koji glume duboku zabrinutost za sudbinu svijeta i lokalnih političkih struktura ne predlažu nikada u svojoj zabrinutosti preispitivanje nametnute krletke na Bosnu, koja je rezultat rata i ratnih zločina. Zaplašeni "stručnjaci" kolektivnih sloboda za odabrane narode i "pristupnih puteva u predvorje EU", ne prihvataju činjenicu da su Bošnjaci zločinom genocida i masovnim progonom protjerani sa svojih stoljetnih ognjišta, da su razognjišteni, i da se nalaze u globalnom raseljenju, otkinuti od svoje zemlje koju bi sada neki preimenovali u srpsku i hrvatsku zemlju ili "nacionalnu teritoriju" Srbije i Hrvatske. Zabrinuti "stručnjaci" i ne primjećuju i ne priznaju da su Srbija i Hrvatska napravile agresiju na Bosnu i "potkrijepili" je ozbiljnim zločinima. Zabrinuti "stručnjaci" i naivci koji se lijepe uz njih smatraju da je normalno voditi razgovore, dogovore i kompromise na osnovama ratnih dostignuća, na osnovu masovnih grobnica i otetih imanja, nasilu preseljenog stanovništva, okupiranih energetskih objekta, okupiranih zemljišnih sadržaja i podrške susjednih država u devastaciji bosanskog nacionaliteta. Licemjerni psihopati pozivaju na realnost i poštivanje realnosti ostvarene djelima zla. Sluge poneričkog diskursa su bez savjesti! Zar čovjek može pristati na realnost koja je rezultat planskog i organiziranog zločina velikosrpstva i velikohrvatstva na tlu Bosne?

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba