Šeki Radončić: Muke po Jakovu

Nadobudni Jakov glasače DF-a, Demokrata i UCG gleda kao stado ovaca koje će prevesti u svoj tor, ne shvatajući da se radi o ljudima koji imaju svoju pamet, integritet i ponos. Što još jednom pokazuje da prazna kanta najjače zveči.

Piše: Šeki Radončić za Mportal

Hoće li Crna Gora preskočiti prag srbijanskog svijeta ili će se u posljednjem trenutku okrenuti i vratiti sebi odlučiće se 2. aprila. To je Dan D za Crnu Goru. Tada će se znati i hoće li našu državu narednih pet godina predvoditi Milo Đukanović, simbol suverene, građanske, multetničke i slobodne Crne Gore. Ili Jakov Milatović, apostol, kleropopulista, pijun i favorit SPC, Beograda, Moskve. I ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Milo Đukanović je u prvom krugu predsjedničkih izbora ubjedljivo pobijedio apostola Jakova Milatovića. Što prodavcu magle nimalo ne smeta da pečobrazno tvrdi kako je Đukanović izgubio, a on ubjedljivo pobijedio.

Što ne čudi. Poraz je jako bolan. Jer su samoproglašeni apostoli i oslobodioci Crne Gore javno obećali, avgusta 2020.g, da će za tri mjeseca skršiti Đukanovića i njegov DPS. I sa njima prebukirati spuški zatvor. Zajedno sa onim u Bijelom Polju i Lepoglavi.

Specijalna operacija oslobađanja Crne Gore

Međutim, desilo se nešto što ni u noćnoj mori nisu sanjali: dvije i po godine kasnije Milo Đukanović je ubjedljivo pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora. I iza sebe ostavio Uroša Nejakog. Što je još gore, zatvorske ćelije se već glancaju za novokomponovane ministre, doministre i premijera Dritona.

Pošto je Đukanovićeva pobjeda neupitna, možda je zanimljivo zagrebati ispod površine i vidjeti kako je do druge pozicije došao autsajder Milatović.

Na prvi pogled izgleda da je laki luzer Jakov Milatović rođen pod sretnom zvijezdom, pa je nenadanom diskvalifikacijom Milojka Spaića, zbog dvojnog državljanstva, dostigao takve visine. Ali, biće prije, da je odličan rezultat Prodavac Magle postigao vođen nečijom moćnom rukom, koja ga kao lutku na koncu postavlja na pravo mjesto u pravo vrijeme.

Pogledajmo činjenice: nakon pobjede DF-a i njegovih koalicionih partnera 2020. do tada totalni anonimus Jakov Milatović, postavljen je za ministra ekonomskog razvoja u Vladi CG. Time i za apostola Zdravka Krivokapića. Uz iznuđenu saglasnost vojvode Andrije Mandića, koji je u Tv duelu sa Milom Đukanovićem priznao da je pobjedu DF-a morao da preda Spaiću, Milatoviću i družini.

Mandić nije otkrio po čijem naredjenju se odrekao svoje decenijama čekane i „krvavo“ izvojevane pobjede. I čija ga je to čelična ruka stisla za vrat i naćerala na taj gotovo samoubilački politički čin.

Nakon pada Krivokapićeve Vlade, propali ministar Milatović je, opet vođen tom rukom, predložen i izabran za gradonačelnika Podgorice.

Uslijedilo je i raspisivanje predsjedničkih izbora. I gotovo nevjerovatan zaplet i rasplet. Moćna Ruka je izbrisala sa mjesta predsjedničkog kandidata Milatovićevog najboljeg druga Milojka Spaića. Uz ekspresnu asistenciju zvaničnog Beograda. I tako širom otvorila vrata rezervisti Jakovu da, umjesto tog diskvalifikovanog i ocrnjenog kandidata, on preuzme lidersku poziciju u PES-u. I izađe na crtu Đukanoviću. Sa oreolom borca za poštovanje zakona.

U međuvremenu je crni Milojko „ovjeren“ sa dvije tužbe SDT-a. Zbog zaduženja Crne Gore od 750 miliona eura, koje će sa kamatama naše građane koštati enormnih 890 miliona eura. Tako je berskupulozni Prodavac Magle osigurao i unutarstranačku pobjedu za predsjednika PES-a.

Ko je smjestio Vojvodi Raju

U okviru Specijalne Operacije oslobađanja Crne Gore od Crne Gore, Moćna Ruka je sa Milatovićevog puta uklonila još jednu ogromnu prepreku. Andriju Mandića. Neprikosnovenog političkog vođu crnogorskih Srba. I to sa samo jednim ciljem: kako bi redov Jakov obalio komandanta Mila. Što je i razumljivo. Vojvodi Mandiću to godinama nije polazilo za rukom.

Lakovjerni Mandić, baš kao i Spaić, nije slutio da mu se sprema velika klopka. I da je u ovoj predsjedničkoj kampanji Moćnoj Ruci poslužio samo kao zec u trci za uklanjanje Đukanovića. Stoga je povjerovao kreatorima njegove izborne kampanje, na čelu sa svaštočinom Šavivom, da umjesto propagiranja četništva treba da se transformiše u Tita. Poruke pomirenja, bratstva i jedinstva tekle su mednim vojvodinim usnama. Još su mu samo falili tompus, Jovanka i Elizabet Tejlor pa da jugonostalgičari dobiju novog Tita.

Drastičan politički zaokret Andrije Mandića zbunio je njegove glasače. Mnogi od njih su takav čin doživjeli kao izdaju srpstva, Srbije, Kosova, Rusije i čitave Vaseljene. A, ne kao dobru investiciju u budućnost i pomirenje Crne Gore. I širenje koalicionog kapaciteta DF-a. Tom narativu dala je puni doprinos i moćna šaptačka divizija PES-a.

Cilj stratega i komandanata Specijalne operacije je bio brutalan: kada padne glava, past će i tijelo. Dakle, kada padne Mandić, pašće i DF. Ili još preciznije: doživjeće sudbinu Novaka Kilibarde i Narodne stranke. Zbrisanih sa političke karte.

Nema dileme: Andrija Mandić je svojom naglom političkom transformacijom nesvjesno omogućio Apostolu Jakovu da zvanično sjedne na prijesto prvog Srbina Crne Gore. I drugoplasiranog kandidata za crnogorskog predsjednika.

Međutim, i nakon Mandićevog poraza neiskreni lideri PES-a nastavljaju da targetiraju glasače DF-a. To zorno pokazuje i primjer Dr Filipa Ivanovića. Taj, kažu, moćni funkcioner PES-a i bliski Milatovićev saradnik tvrdi u režimskim Vijestima da „NATO ne donosi mir, da nije ni vojni, ni ekonomski, ni moralni interes CG“, i što je još važnije „nije garant bezbjednosti niti ekonomske održivosti“. Što je, priznaćete, prava muzika za uši glasača DF-a.

Koliko je Mandić bio korektan prema nezahvalnom Milatoviću govori i sljedeća činjenica: Šavivovi botovi nisu fakturisali Jakovu Milatoviću porodično nasilje. Odnosno, optužbe sa društvenih mreža da bogobojažljivi apostol diže ruku na svoju suprugu. I da je zbog toga J.M dva puta prijavljen podgoričkoj policiji.

Ostatak pročitajte na linku OVDJE.