Sead Turčalo: Nastavak rata kroz negiranje genocida

Ključni aspekt je kako postupamo sa političkim liderima Rs. Svaki kompromis oni tumače kao slabost, u prošlosti je to samo dovelo do povećanih zahtjeva i pritisaka. Sankcije i ekonomska ograničenja, posebno iz SAD, već su pokazale da su efikasan metod slabljenja struktura moći u Rs.
 
Piše: Sead Turčalo za Der Standard

Početkom maja međunarodna zajednica je suočena sa odlukom koja će stvoriti opasne političke tonove u regionu Balkana: Generalna skupština Ujedinjenih nacija glasat će o rezoluciji kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ove godine se obilježava 30 godina od masakra 8.000 bosanskih Muslimana. Prepoznavanje ovog datuma bilo bi više od simbolične geste; to bi takođe bio test za kolektivno pamćenje i moralni integritet naših globalnih institucija.

Zastrašujući kontinuitet

Međutim, oštre reakcije iz Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Rs pokazuju da je prošlost još uvijek bure baruta. Prijetnje secesijom i odjeci ruske podrške bacili su mračnu sjenu na region. Ovo je kritično vrijeme kada međunarodna zajednica mora pokazati da je naučila iz historijskih grešaka i da je spremna zauzeti se za stabilnost i pravdu. Jer ovdje vidimo zastrašujući kontinuitet: odbijanje suočavanja sa vlastitom prošlošću može se shvatiti kao nastavak rata drugim sredstvima. Ovaj rat se neće voditi bombama i mecima, već uspomenama i značenjima.

Ova rezolucija, u kojoj se namjerno ne spominju ni Srbija ni Rs, ipak se predstavlja kao akcija "zlih" zapadnih država protiv Srba. Posebno su zabrinjavajuće reakcije vodećih političara u Rs i Srbiji. Prijetnja otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine od strane predsjednika Rs Milorada Dodika, ukoliko rezolucija bude donesena, bolno podsjeća na prijeteće gestove iz 1990-ih.

Hiljade bosanskih Srba pratilo je njegov poziv prošlog četvrtka i demonstriralo protiv rezolucije u Banjoj Luci. Sam Dodik je tamo negirao genocid i rezoluciju smatra "neprihvatljivom". Ova retorika također nailazi na podršku u Rusiji i Srbiji, što samo povećava zabrinutost. Opasna je iluzija vjerovati da se eskalacija može izbjeći popuštanjem i pragmatičnim ustupcima.

Sigurnost i stabilnost

Ono što je potrebno je odlučna politika odvraćanja. Međunarodni i lokalni akteri moraju učiti iz historije i ne dozvoliti da se ponove greške iz prošlosti. Što zauzvrat znači da se ne mora koncentrirati samo na izbjegavanje sukoba u kratkom roku, već se mora dati prioritet dugoročnoj sigurnosti i stabilnosti.

Ključni aspekt je kako postupamo sa političkim liderima Rs. Svaki kompromis oni tumače kao slabost, u prošlosti je to samo dovelo do povećanih zahtjeva i pritisaka. Sankcije i ekonomska ograničenja, posebno iz SAD, već su pokazale da su efikasan metod slabljenja struktura moći u Rs.

"Prijetnje secesijom i odjeci ruske podrške bacili su mračnu sjenu na region. Ovo je kritično vrijeme kada međunarodna zajednica mora pokazati da je naučila iz historijskih grešaka i da je spremna zauzeti se za stabilnost i pravdu"

Stoga je krajnje vrijeme da međunarodna zajednica i lokalni akteri pošalju jasnu i nedvosmislenu poruku: budućnost regiona ne može i ne smije biti oblikovana prepuštanjem očiglednim prijetnjama. Jače vojno prisustvo u regionu kroz misiju EU Eufor i NATO moglo bi osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost.

Odgovorni u Bosni i Hercegovini, ali i u međunarodnoj zajednici, suočeni su sa ključnim izazovom. Moraju djelovati odlučno i ne dozvoliti da se historija ponovi na Balkanu. Samo kroz dosljednu i jasnu politiku može se osigurati budućnost ovog regiona. Ovo nije samo pitanje politike, već nužnost civilizacije.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba