Savez kolumnista | Prof. dr. Salih Fočo: Šta (ni)je uradila "Trojka"?

Nakon perioda od gotovo više od polovine mandata, aktuelnu vlast valja na analitički način sagledati, njene učinke i uspjehe, odnosno neuspjehe.

Piše: Prof. dr. Salih Fočo, za portal Radiosarajevo.ba

U analiziranom periodu dio vlasti, poznatiji kao koalicija "Trojka" (Socijaldemokratska partija, Narod i Pravda i Naša stranka) s partnerima (Hrvatska demokratska zajednica BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata), dala je bezbroj obećanja i otvorila nadu u moguću drugačiju vlast, pošteniju, borbeniju, funkcionalniju, koja zastupa i predstavlja interese svih građana, a ne samo stranačke.

Koja će biti pokretač promjena u učmaloj društvenoj bari, koja je zatonula u etnonacionalne torove i iz kojih prethodne nisu znale ili htjele izaći. Najavom drugačije tehnologije vlasti od prethodnih, obradovali su ne samo građane već i privredne subjekte, ali i međunarodnu zajednicu. Najavljene promjene su prihvaćene i od medija, te su naišle na otvoren javni prostor. Od najave do praktičnih rezultata, izgleda da je dug put, koji pokazuje da su mnogo lakša obećanja od stvarne realizacije. U kratkoj analizi pokušat ćemo vidjeti raskorak između obećanja i praktičnog djelovanja.

Pođimo redom.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Zakon o neradu...

"Nova" vlast je obećala uspostaviti dosljednu vladavinu prava. Nasuprot tome, na djelu je pravni haos i nefunkcionisanje zakonodavne i izvršne vlasti i njihova totalna sterilnost. Dovoljno je pogledati broj zakona koje su parlamenti usvojili u navedenom periodu i mjere koje je su poduzete na entitetskom nivou.

Istini za volju donijeli su zakon o neradu.... nedjeljom.

Kamo sreće da i njega nisu donijeli, bar bi i građani i radnici imali neke koristi. S ovakvim zakonom nikakve, samo velike štete.

Da ne zaboravimo, donijeli su i Uredbu kojom su odredili najnižu plaću, što je nonsens u ekonomskom sistemu i strategiji ekonomskih mjera. Naime, najniža plaća je samo jedna, potrebna, ali ne i jedina mjera.

Nužan je cjelovitiji program ili skup ekonomsko-socijalnih mjera kako bi se stvorile pretpostavke za ekonomski i socijalni napredak i privrede i radnika. Parcijalne mjere, ne samo u teoriji, već i u našoj skoro tridesetogodišnjoj praksi, su se pokazale neefikasnim i s malim ili beznačajnim promjenama.

Obećali integracije, dobili dezintegracije

Obećali su borbu za državu i njenu perspektivu na evroatlanskim integracijama, a dobili smo, njihovim (ne)radom, dodatnu razgradnju države i potpunu blokadu na evropskom putu i ispunjavanju uvjeta koji taj put podrazumijeva.

Najbolji primjer takve ocjene je, neusvajanje nekoliko zakona i nemogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova namijenjenih za Zapadni Balkan.

Obećali su reforme, a sve mjere koje su poduzeli išle su na gore. Kako bi nihilisti rekli, kamo sreće da nisu ni pokretali reforme, bar bi imali danas neko normalnije stanje.

Ne treba ni podsjećati da ni jedan reformski zakon nije prošao kompletnu proceduru na nivou Bosne i Hercegovine iz uslova Europske unije (EU), a radi se o svega četiri zakona koji bitnije ne mijenjaju stanje i odnose u Bosni i Hercegovini.

Obećali su borbu protiv korupcije i kriminala, a sami su zatonuli u kriminal i sivilo vladavine prava sa svojim kadrovima koji su procesuirani na različitim nivoima vlasti koju obnašaju. Dovoljno je pogledati broj uhapšenih i pokrenutih krivičnih prijava protiv nositelja funkcija na različitim nivoima u posljednjih dvije godine.

Obećali su izbor sposobnih kadrova, a na vlast su instalirali najnesposobnije i najnekompetentnije kadrove čiji se rezultati mogu množiti s neodređenim matematičkim brojem kao što je - nula.

Dovoljno je pogledati biografije ih ljudi i iskustva u struci različitih nositelja vlasti, a da i ne spominjemo da nisu u stanju bili za skoro godinu dana imenovati direktora Kliničkog centra u Sarajevu (KCUS)?!

Obećali su funkcionalnu i dinamičnu vlast, a u praksi i na djelu rekli bismo, su mimikrije koji ni svoje nadležnosti od straha ne smiju da obnašaju, a kamoli da dinamiziraju procese u značajnim društvenim sferama i da država funkcionira u skladu a svojim nadležnostima i kapacitetima.

Zar treba napominjati da vlasti i vladari nisu u stanju bili za tri mjeseca popraviti 80 metara željezničke pruge, niti riješiti problem dvadesetak porodica stradalih u poplavama! Da apsurd bude potpun, novac za tu svrhu postoji, ali ga nisu u stanju ni podijeliti?! A da ne govorimo o putnoj infrastrukturi koja je umjesto popravke ostala samo obilježena kao opasna nakon poplava.

Bili su spremni prihvatiti funkcije u vlasti i položiti zakletvu da će raditi za dobrobit naroda i građana, a suštinski su iz svog straha "od rada" onesposobili državu da vrši funkcije koje trebaju građanima i narodima. Tu ocjenu dovoljno potvrđuje izjava premijera Federacije Bosne i Hercegovine "da ministri iz straha nisu smjeli krenuti u tenderske procedure i oporavak željezničke pruge i putne infrastrukture kod Jablanice"!!!

Tunel mraka

Obećali su programsku koaliciju s vizijom, a uveli su i državu i narod u tunel mraka iz koga ne mogu sa svojim koalicionim partnerima naći izlaz. Koalicija je funkcionirala koliko i sam izbor kadrova u izvršnu vlasti i mnogobrojne druge funkcije koje su razdijelili kao vlastitu očevinu i tu je sva programska vizija njihove koalicije stala.

Zato i ne čude inicijative za smjenu koalicionih partnera koji su konstutijenti same vlasti.

I da ne zaboravimo, izdali su i napore međunarodne zajednice i njihova očekivanja, uz čiju su pomoć, uzgred budi rečeno, i došli na vlast. Oni su očekivali da se intenziviraju reformski procesi, a stali su i prije nego što su pokrenuli bilo koju promjenu. Očekivali su pošteniju i radikalniju vlast i obračun s kriminalom i korupcijom, umjesto toga i sami su se involvirali vješto u te procese kao nositelji, a ne kao protivnici.

Ne ubijate nadu

Šta reći, na kraju, i poručiti nositeljima vlasti? Ne ubijajte nadu da je vlast opće dobro i korist naroda, a ne pojedinca. Da su reforme moguće i potrebne i za državu i za sve društvene sfere tranzicijskih zemalja kao što je naša. Da je vlast radi naroda, a ne obrnuto, što će i naredni izbori najvjerovatnije pokazati.

Da aktuelna vlast ima političkog sluha, izašli bi iz šinjela nesposobnih i probali pronaći način da društvenu apatiju pretvore u perspektivu: da nerad, blokade i nesposobnost zamjene akcijom i rezultatom.

Da se ne plaše izazova i da svoj strah pretvore u borbu protiv društvenog zla kao što je kriminal i korupcija i da se obračunaju s akterima i nosiocima te pošasti.

Da bi vlast krenula snažno u promjene nužno je da na ključne pozicije involvira autoritete i znalce za pojedine oblasti društvenog života, a ne poslušnike i partijske paradžike

Da ulože napore u viziju, a ne negaciju i da konačno rade ono što im je posao, zašto su se i kandidirali i prihvatili sa svim izazovima i posljedicama koje takve odluke sobom nose.

Pred koalicijom je još skoro pola mandata, vrijeme im daje šansu, a na njima je izbor.

Zadobili su povjerenje na izborima, ali nisu vlasnici države i njenih dobara. Nisu vlasnici naroda i građana. Narod je jači i trajniji od mnogobrojnih političkih aktera kojih je u povijesti bilo ne malo i koji su prolazni.

U izbornim ciklusima naše bliže povijesti vidljivo je da je narod želio promjene i već treći put, od Daytona do danas, daje šansu drugim političkim akterima da nešto mijenjaju, a ne da stanje ostaje isto.

Izgleda da je i ovog puta, ako što bitnije ne učine u predstojećem periodu, narodna i biračka volja izigrana i iznevjerena i ne samo njihova već i aktera međunarodne zajednice uz čiju pomoć su i došli do vlasti i koji sasvim sigurno više neće stajati iza minornih ili beznačajnih rezultata rada vlasti.

* Autor je ugledni bosankohercegovački sociolog, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba