Savez kolumnista | Prof. dr. Armin Kržalić: Doktor Smrt

John Locke je vjerovao da je razdvajanje crkve i države bio ključ za mir, ali daleko od toga da je nacionalna država bila nesklona ratu. Problem ne leži u višeslojnoj aktivnosti koju mi nazivamo religijom, već u nasilju koje je ugrađeno u našu ljudsku prirodu i prirodu države.

Piše: Prof. dr. Armin Kržalić, za portal Radiosarajevo.ba

Ako se ovoj ljudskoj prirodi dodaju faktori radikalizacije koji imaju političku dimenziju kao i podjele na "nas" i "njih" onda društvene vrijednosti postaju često iskrivljene i razvijaju se u jednu agresivnu deformaciju čemu svjedočimo ovih dana.

Od najranijih vremena, doktori i mudraci su pomagali ljudima da promišljaju i iznalaze rješenja za probleme kao i da se suoče sa štetom koju su činili drugima.

Užasavajući pohod

Međutim, slučaj terorističkog napada na božićnom marketu u Njemačkom gradu Magdeburgu govori suprotno. Profesija doktora, bi trebala da pojedinca uči plemenitosti, a ne zločinu.

Izluđen migracijama i izbjeglicama, pun osjećaja uvjerenja da donosi mir svijetu atavista, terorista i islamofob Taleb al-Abdulmohsen uputio se na put kojim je gazio djecu, žene i prolaznike na božićnom marketu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Njegov strašni, nečovječni i užasavajući pohod se razlikuje od drugih terorističkih zločina što je isti nakon zavšenog pohoda, mirno išetao iz automobila i pokazao da on sam izgleda kao sama Smrt.

Kao da je želio da poruči: "Evo dostojnog strijelca i prefinjenog ratnika."

Njegovo ponašanje pokazuje tačnost tvrdnje da se teroristi natječu u broju ubijenih i načinu realizacije samog terorističkog čina. Te se kao takav, opravdano može nazvati teroristički akt. Neki će to možda nazvati drugačije, neki otići dalje u svojim radikalnim stavovima pa isti povezati kao sredstvo za ratovanje protiv migracija. To samo može biti dodatni motiv jačanju ekstremne desnice u Europi koja želi liberalnu, ujedninjenu i demokrtasku Europu polarizovati na "nas" civilizirane protiv "njih" divljačkih.

Ovo navodim iz razloga što u Europi već postoje opasne ekstremne desničarske  grupe, tvrde desničarske politike i pojednici, atavisti koji su spremni izvršiti zločine, koji bih se postidjeli i barbari. Konketno ekstremna desnica postaje "živi organizam" širenja opasnih i kompleksnih ciljeva.

U savremenom svijetu, gdje informacije i komunikacije imaju tako važnu ulogu, upada u oči kako ove grupe ostaju neotkrivene u svojoj djelatnosti te uspijevaju, ponekad i vrlo dugo, a uz česta upozorenja na njih, izbjeći pažnju medija.

Prijetnje ekstremne desnice

Tako da se često pitam, znaju li uopće veliki mediji i medijske kuće da ekstremna desnica i njihove grupe postoje. Ovakav mentalitet guranja "glave u pijesak" vrijedi za većinu sigurnosnih izazova na početku 21. stoljeća (rat u Ukrajini; genocid u Gazi, svakodnevni zločini na Zapadnoj obali u Palestini; narušavanje suvereniteta Liban i Sirije, enormno bogaćenje multinacionalnih korporacija... u svakom slučaju, koncepti "sive zone").

O ovim temama se vrlo malo piše i govori. Prisutna je jedna jasna nevoljkost da se istraže opasni pojedici ili aktivnosti koje današnji svijet, a posebno Euorpu, vode u nered.

Prijetnje ekstremne desnice i njihovih igrača, nisu više maglovite, one su stvarne ovdje i sada. Iste se ne mogu više štiti pod krinkom demokratije.

Za kraj, pridružujem se izjavi poljskog aktiviste Franks Erbrodera, koji je rekao:

"Zabrinut sam jer je Hitler pobijedio, zbog demokratije i mislim da ćemo možda imati istu situaciju."

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba