Savez kolumnista | Lisica: Promjena paradigme – BiH od objekta ka geopolitičkom subjektu

Ukoliko se fokusiramo na položaj Bosne i Hercegovine u posljednjih stotinu i pedeset godina, što obuhvata period od Berlinskog kongresa do danas, veoma je lahko zaključiti da je Bosna i Hercegovina bila kontinuirano predmet međunarodnih rasprava, što je rezultiralo da se o njenoj budućnosti često govorilo izvan njenih granica.

Piše: Mr. Admir Lisica*, za portal Radiosarajevo.ba

Koncepcije rješenja statusa Bosne i Hercegovine u međunarodnim krugovima, tema je koja kontinuirano opterećuje našu svakodnenicu, a što ukazuje na bosanskohercegovačku bitnost u kontekstu globalnih geopolitičkih procesa. Još na početku osamdesetih godina prošlog stoljeća Kasim Suljević u djelu Nacionalnost Muslimana: između teorije i politike ističe kako Bosna i Hercegovina predstavlja geopolitički objekat, a ne subjekat!

Posebnu geopolitičku bitnost i relevantnost Bosna i Hercegovina zadobija tokom rata koji je vođen protiv nje, te Deytonskim mirovnim sporazumom. Ono što se može istaći kao nedostatak, kako Nerzuk Ćurak navodi u djelu Geopolitika kao sudbina jeste da se u "Bosni geopolitika nije mislila, ali je geopolitika mislila Bosnu", što implicira na odsustvo geopolitičke tradicije unutar bosanskohercegovačkih intelektualnih krugova u periodu prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Aktivno, a ne reaktivno

Ukoliko imamo opravdanja zbog izostanka opsežnih i temeljitih geopolitičkih promišljanja u periodu prije agresije, sada ono nije validno! Bosna i Hercegovina je i dalje tema, o njoj se promišlja i raspravlja, a bez analiziranja geopolitičkih procesa i povlačenja poteza sukladno njima, rezultat će izostati, a Bosna i Hercegovina će umjesto geopolitičkog subjekta, zaista i dalje ostati samo objekat! A to je krajnje opasno u svijetu poput današnjeg...

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Stoga je nužno promijeniti paradigmu dosadašnjeg djelovanja. Rast desnice u Evropi i svjetu ukazuje na nove trendove koji zahtijevaju plan i aktivno djelovanje, a ne reaktivno! Primjer za bosanskohercegovačku uspavanosti i propust jeste nespremnost za dolazak nove američke administracije predvođene novim predsjednikom Donaldom Trumpom!

Naime, iako je bilo poprilično jasno da region, ali i određeni evropski krugovi “pripremaju teren” za nadolazeći period, to se ne može reći za Bosnu i Hercegovinu. Međunarodni odnosi ne podrazumijevaju ništa, sve je promjenjivo i ništa nije konačno!

Emocijama nema mjesta, već se trezveno i pronicljivo mora pristupati novonastalim okolnostima, koje nam možda i nisu po volji. Kada John Mearsheimer tematizira predstojeći nepredvidivi rast Kine, on procjenjuje da on neće biti pošten i miroljubiv, jer se referira na uzlazni put Sjedinjenih Američkih Država za koji također ističe da nije bio takav.

Ovo navodim jer se često u našoj javnosti predpostavlja da neko prema Bosni i Hercegovini ima dug, te da će se shodno tome pravedno odnositi prema njoj, i da nemamo razloga za brigu, što naravno ne odgovara činjeničnom stanju. Neće!

Albanski primjer

Za Trumpov mandat se bosanskohercegovački zvaničnici, diplomate, pojedinci u SAD koji su "na izvoru informacija", biznismeni, ali ni mediji - nisu adekvatno pripremili! U prilog ovoj tezi jeste ponašanje regionalnih aktera koji na sve načine nastoje pridobiti Trumpovu naklonost. Srbija je učinila određene ustupke ljudima od "Trumpovog povjerenja", sličnim putem krenulo je i političko rukovodstvo Albanije. Kosovska pozicija i opozcija već od izborne noći do danas napravili su niz kontakata prema Trumpovoj administraciji, od boravka Behgjeta Pacollija, jednog od najbogatijih ljudi sa Kosova u Trumpovom izbornom taboru, sastanka predsjednice Kosova Vjose Osmani u Parisu s Donaldom Trumpom i njegovim bliskim saradnicima, do posljednjeg susreta u Washingtounu bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja s Richardom Grenellom.

Svi susreti su bitni, i predstavljaju kontinuirani napor za pridobijanje nove administracije "za svoju stvar".

Za "svoju stvar" radi i secesionistički republičkosrpski režim, koji je već odavno pod američkim sankcijama. Shodno tome, svoje napore za promjenom tretmana nastoje postići i kroz angažiranje zagovaračkih organizacija u SAD.

Režim Milorada Dodika kontinuirano urušava "američki vanjsko-politički uspjeh" - što se može s pravom reći za Daytonski mirovni sporazum. Američkog ambasadora ponižava i omalovažava lično Dodik, te da postoji u međunarodnim odnosima pravda i logika, isti bi već davno bio zbrisan s političke scene, kao i svi oni koji mu pomažu u djelovanju. Situacija je drugačija, te Dodik uprkos siledžijskom ponašnju, i dalje vodi političke procese, a da ima namjeru to nastaviti činiti svjedoče podaci o njegovim lobističkim aktivnostima u smjeru ukidanja američkih sankcija.

Imamo li odgovor?

Izgleda sa bosanskohercegovačka strana uveliko spava zimski san, jer da je suprotno, imali bismo suprotne aktivnosti u kontekstu zagovaračkih aktivnosti u smjeru jačanja države Bosne i Hercegovine! Može bolje, o čemu svjedoče maestralne aktivnosti Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića i Muhameda Šaćirbegovića u prijelomnim historijskim trenucima za Bosnu i Hercegovinu. I tada je zagovaranje bilo jedan od načina za pridobijanje podrške, što je tadašnji diplomatski tim s međunarodnim prijateljima s zapada i istoka (u kontekstu finansijske podrške lobiranju više s istoka) veoma uspješno radio.

Kontakti su važni, održavanje istih još važnije, a svako ko se i površno razumije u diplomatiju zna da su oni ključni u ovakvim situacijama. Da li ih mi u ovom trenutku imamo? Da li smo spremni za nadolazeći period?

Kakvi god da su odgovori na ova pitanja, jasno je da pasivnost i pozivanje na zasluženu pravdu nam neće biti od pomoći!

Aktivno bavljenje državom mora biti prioritet svakako izabranog zvaničnika, jer ni bitnije i veće države od Bosne i Hercegovine nemaju luksuz stajati mirno, i čekati epilog u neizvjesnom vremenu koje je pred nama.  Posebno revidiranje zahtjevaju i vanjskopolitičke aktivnosti prema regionu, jer očigledno je da reaktivno djelovanje ne daje očekivane plodove.

Ovo posebno mislim na odnos prema potencijalnom hegemonu Srbiji, prema kojoj u narednom periodu moramo promijeniti stav, te se od njenog hegemonizma moramo početi braniti unutar nje same, a ne iz Sarajeva! Jedino promjenom aktuelne paradigme djelovanja Bosna i Hercegovina može izaći iz okvira geopolitičkog objekta, nije lahko, ali ne i nemoguće!

*Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba