Savez kolumnista | Adnan Hadrović: Amerika ne mijenja kurs prema BiH – mijenja metode

Umjesto povlačenja, Washington samo prilagođava pristup: nova američka doktrina stavlja naglasak na pragmatizam, bilateralne odnose i "mir kroz pokazivanje snage". Bosna i Hercegovina ostaje važan test stabilnosti i kredibiliteta Zapada. 

Piše: Adnan Hadrović, za portal Radiosarajevo.ba

Posljednjih sedmica svjedočimo svojevrsnoj drami oko navodne "promjene kursa" Sjedinjenih Američkih Država prema regionu. Pojedini analitičari, političari, pa i dijelovi javnosti u Bosni i Hercegovini reagovali su gotovo panično – kao da Washington iznenada odustaje od svojih dugogodišnjih principa prema našoj zemlji. Međutim, kada se sagleda šira slika, jasno je da se ne radi o radikalnoj promjeni, već o prilagođavanju taktike, a ne strategije – i to u okviru novih premisa američke vanjske politike.

Riječ je o konceptu koji naglašava "Amerika prva" i "mir kroz pokazivanje snage", sa snažnim fokusom na unilateralizam i bilateralizam, nasuprot dosadašnjem multilateralizmu i globalizmu, uz izraženu transakcionalnu notu čiji je krajnji cilj – Make America Great Again.

Treba, međutim, podsjetiti da ni u vrijeme administracije predsjednika Obame Bosna i Hercegovina nije bila visoko na listi prioriteta američke vanjske politike. U tom periodu BiH je, manje-više, bila prepuštena sama sebi, bez većeg angažmana Washingtona – pogotovo u poređenju s Bidenovim vremenom.

Sjedinjene Američke Države i dalje ostaju najpouzdaniji i najvažniji međunarodni partner Bosne i Hercegovine. Upravo zato BiH ovo treba shvatiti kao priliku da ojača svoje diplomatske i lobističke aktivnosti (kojih gotovo da i nema), s ciljem produbljivanja strateških odnosa sa SAD-om, uvažavajući nove premise američke politike.

Njihov angažman, iako ponekad djeluje suzdržano, nikada nije bio samo simboličan. Današnja američka diplomatija djeluje nekonvencionalno – kroz formalne diplomatske kanale, ali i kroz neformalne strukture, te, koliko god to nekima izgledalo nevidljivo, i kroz koordinaciju sa saveznicima u EU i NATO-u. Paralelno se provode i konkretni pritisci na one koji destabiliziraju državu iznutra.

Washington vrlo dobro zna da bi svaka ozbiljnija destabilizacija Bosne i Hercegovine predstavljala rizik ne samo za region, nego i za širi euroatlantski prostor. Mir i stabilnost, pa i u ovom regionu, ostaju prioritet nove američke administracije.

Drugim riječima, Sjedinjene Države i dalje čvrsto stoje uz nedjeljivu, stabilnu, prosperitetnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na Dejtonskom mirovnom sporazumu (čuva ga i radi sebe kao najbolji mirovni model koji ima a radi sa svim svojim manama i vrlinama). Njihove posljednje aktivnosti jasno pokazuju da djeluju upravo u tom pravcu – vraćanja entiteta RS u puni ustavno-pravni okvir države i zaustavljanja daljnje eskalacije tenzija u zemlji.

Treba se zapitati: postoji li ijedna druga država na svijetu koja je učinila za BiH ono što su učinile Sjedinjene Američke Države? Odgovor je, sasvim sigurno, ne. Upravo zato BiH mora tu podršku neizmjerno cijeniti i iskoristiti ovu priliku kako bi iz nje izvukla maksimum za sebe. Svaka kriza je velika sansa s tim da se ova mora iskoristiti! 

Lobirati ili ne – pitanje je sada!?

Pitanje koje često izaziva zabrinutost – da li SAD "rade na daljnjim podjelama", poput ideje o trećem entitetu – u praksi je neutemeljeno.

Američki pristup Bosni i Hercegovini dosljedno se zasniva na očuvanju njenog teritorijalnog integriteta i funkcionalnosti. Istina je da Washington ponekad pokazuje pragmatičnost u komunikaciji s etnonacionalnim liderima, ali to je prije svega diplomatski alat, a ne promjena principa.

U BiH je, međutim, jasno vidljivo djelovanje različitih lobističkih kuća i think-tank organizacija, poput Heritage Foundation i sličnih, koje pokušavaju uticati na narativ o Bosni i Hercegovini i oblikovati percepciju unutar američke javnosti i političkih krugova.

U tom kontekstu, zanimljivo je primijetiti da Dodik, iako nije uspio izlobirati američku podršku svojim separatističkim ambicijama (uloživši desetine miliona dolara), ipak je, prilagodivši se novim političkim okolnostima u Washingtonu, uspio istrgovati vlastitu slobodu u zamjenu za vraćanje entiteta Republika Srpska nazad u ustavno-pravni poredak BiH – pri čemu je, faktički, izdao sopstveni narod i potvrdio da vodi politiku "prvo ja".

Ne čini se to kao dobar deal za građane RS-a.

Ovim nikako ne treba umanjiti činjenicu da Dodik već decenijama, na vrlo sistematičan način i uz ogromne iznose javnog novca, finansira lobističke napore u Washingtonu – i sasvim je sigurno da s tim neće prestati.

S druge strane, probosanske snage moraju zgrabiti ovu priliku, probuditi se iz zimskog sna i shvatiti da je Dodik (bio na vlasti ili ne) sada faktički izjednačen – da počinje od nule, te da već traži načine da, uz svesrdnu pomoć HDZ-a, ponovo jaše po Washingtonu na narativu o "trodjelnoj podjeli" kao navodno najboljem rješenju za funkcionisanje BiH.

Upravo je to prostor u kojem se mogu i moraju kretati bosanskohercegovačke lobističke strukture – s ciljem da se na vrijeme suprotstave ideološkom uticaju organizacija poput Heritage Foundation (koje na stol dostavljaju razne talking points na fonu tri entiteta) i sličnih koje pokušavaju nametnuti vlastiti narativ o BiH.

Ako Bosna i Hercegovina želi biti država po mjeri svih građana, sa balansiranim odnosom između građanskih i etničkih prava, onda mora ozbiljno ući u lobističku borbu u Washingtonu – jer, kao što se pokazalo, "đavo je u detaljima".

Koordinacija sa EU i NATO-om

Zanimljivo je da su upravo u trenutku kada su se pojavile tvrdnje o "američkom povlačenju", iz Brisela i NATO-a stizale sasvim suprotne poruke. Posjeta estonske premijerke Kaje Kallas Sarajevu i njena jasna izjava da "Evropska unija neće dozvoliti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini" potvrđuju da je Zapad izvukao pouke iz devedesetih.

Danas EU, uz podršku SAD-a, sve više razumije da stabilnost Zapadnog Balkana nije humanitarno, već bezbjednosno pitanje.

U konačnici, možda i nije loše što u Bosni i Hercegovini s vremena na vrijeme izbije panika oko "američke politike". To je podsjeća koliko je podrška SAD-a i dalje presudna – i koliko bi unutrašnji politički haos bio teže obuzdati bez jasne prozapadne orijentacije Washingtona i Brisela.

Ono što Bosni i Hercegovini, međutim, hronično nedostaje, jeste vlastita vizija i sposobnost da se osloni na saveznike, umjesto da stalno očekuje da oni "gase požare" koje sami palimo.

Jer, ako sada lekcija nije naučena – neće nikada.

Ako se probosanske snage sada ne probude i ne počnu ozbiljno djelovati lobistički, koristeći prostor koji im je na raspolaganju, te ne preokrenu narativ koji pokušavaju nametnuti Heritage Foundation s jedne strane i Dodikove lobističke kuće s druge – onda će priča o podjelama po etničkim linijama unutar BiH vrlo lako pronaći put do nekih budućih odluka američke administracije.

Zato, probudite se i shvatite ono što su Dodik i Čović već odavno razumjeli – i uskladili svoje napore s novim principima američke vanjske i unutrašnje politike.

***

Autor je viši savjetnik Instituta za razvojni utjecaj iz Washingtona i bivši bosanskohercegovački
diplomata

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.