S ove strane Drine | Dragan Banjac: Srbija, brale!

Srbija je, što joj po mnogo čemu pripada, zaplanirala da osvoji fudbalsku Evropu, ali – omače joj se. Zera je falilo, rekli bi Ličani. Bivši veliki igrač, ali selektor i trener spram svoje visine, Dragan Stojković Piksi, uvjeravao je naciju pred EURO 2024 da će Srbija da dogura daleko, možda i na najviši tron. Nasuprot njemu od stotinu Srba 98 njih je smatralo da će „orlovi“ da pometu sve redom. Najpre Englesku, potom našu bivšu braću Slovence i na kraju Dansku, nakon čega se otvara put do pijedestala. Intuicija mi kazuje da su unaprijed razmišljali kako će sa fudbalskim vrhom Evrope pred Aleksandra Vučića, popeti se na balkon Gradske skupštine, otići kod bradatog Natpopa...

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Kad več okrznuh vrhovnog poglavara Srpske pravoslavne crkve, (militantne švercersko-nacionalističko-šovinističke organizacije) srbijanski loptaši su pogriješili što, po ugledu na košarkaše Svetislava Karija Pešića ne tako davno, pred put u Njemačku nisu pozvali Patrijarha Porfirija. Natpop je došao na parket u mantiji, basketaši su se poređali ukrug, nešto im je objašnjavao... Proveli su se k’o bos po trnju.

Osim što im, koliko je poznato, blagoslov nije uputio Natpop, za neuspjeh srpske reprezentacije mogao bi se okriviti i hrvatski avioprevoznik s kojim su Piksi i družina odletjeli na EURO. O tome je naciju naknadno izvjestila predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ovdašnja Hrvatica (inače bodulica, da se ne mučite - pučki naziv za otočane na sjevernom, poslije i srednjem Jadranu, a u užem za stanovnike Krka) koja je u međuvremenu postala velikosrpkinja, izjavila je prije nekoliko dana da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (koji je ušao u avion da isprati fudbalere) „bio očajan zbog toga“.

Pukni zemljo da propadnem

Posrbljena Hrvatica je rekla da je to sramota. „Mi imamo našu ER Srbiju i svi putujemo tom kompanijom. Kad sleti avion da se vidi ER Srbija i to je naš ponos”, kazala je tribada (ovo potražite u nekom rječniku) gostujući na TV Hepi. Ona je navela da se o tome prethodnih dana nije govorilo kako se ne bi fokus javnosti prebacivao sa podrške fudbalskoj reprezentaciji na druge tema i da misli da je to bila ispravna odluka. Sa nešto „tanje“ funkcije od premijerske dodala je a “apsolutno treba utvrditi kako se to desilo i ko je odgovaran” - za to što su reprezentativci Srbije putovali hrvatskim avionom. Pukni zemljo da propadnem, rekao bi moj drugar Svetislav Basara.

Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić saopštio je prije nekoliko dana da je njegovo i (Aleksandar) Vučićevo Ministarstvo donijelo naredbu da se prekine godišnji festival “Mirdita, dobar dan” koji je priređen u Dorćol placu u Beogradu. Dežmekasti (ili napumpani kako bi rekao Slobodan Milošević) je u saopštenju naveo da je ta naredba doneta “zbog opasnosti od ugrožavanja bezbednosti ljudi i imovine, kao i opasnosti od narušavanja javnog reda i mira u većem obimu”. E, majstore, svaka ti čast!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Iako je prošlo 79 godina od zatvaranja stratišta Jasenovac, koje je osudila cijela poslijeratna Europa i svijet, te se tokom perioda komunizma kroz sistem obrazovanja govorilo i pisalo o Jasenovcu, velikosrpski ideolozi su iskoristili genocid u Jasenovcu da prikriju genocid u Srebrenici, iako oba pripadaju različitim povijesnim kontekstima i događajima. Skupština Crne Gore usvojila je Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzenu, što je izazvalo brojne kontroverze. Dok se pripadnici “srpskog sveta“ predstavljaju kao branitelji istine, stvarnost je da ova rezolucija služi kao instrument velikosrpskog režima, poslušnika Aleksandra Vučića i Rusije.

Usvajanje ovakvog dokumenta neće vratiti žrtve niti zacijeliti rane, već će samo udaljiti Crnu Goru od europskog puta i narušiti odnose sa susjedima. Umjesto da doprinese kulturi sjećanja, nova rezolucija o genocidu u Jasenovcu manipulira poviješću i koristi se za političke svrhe. Velikosrpska (litijaška) kamarila koja je trenutno na vlasti pokazuje svoje pravo lice. Usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu u parlamentu Crne Gore jasno pokazuje koliko je Crna Gora podložna diktatu predsjednika Srbije. Umjesto da se bavi pravim pitanjima i promovira pravdu za sve, „sinovi srpskog sveta“ su se povinuli nalogu svojih mentora iz Beograda i Moskve. Na taj način, umjesto izgradnje mostova i promoviranja mira, aktualna vlast u Crnoj Gori doprinosi daljim podjelama i politizaciji tragičnih povijesnih događaja.

Velikosrpski političari koji se predstavljaju kao demokrati pokazuju licemjernost. Zašto nisu predložili rezolucije o stradanjima Bošnjaka, Albanaca, Hrvata ili Crnogoraca? Riječ je o vjerodostojnom svjedočanstvu o brutalnosti „bijelog terora“ kojem su Crnogorci bili izloženi nakon 1918. godine, kao i o sramotnoj ulozi velikih sila u zataškavanju zločina nakon što je Srbija vojno okupirala i anektirala Crnu Goru. Što je s terorom i zločinima nad Bošnjacima u Šahovićima, Plavu i Gusinju ili pogubljenjem Albanaca u Baru i Hotima? Gdje je osuda za Genocid u Ukrajini i Palestini? Ova selektivna pravda jasno pokazuje koliko su daleko od istinske demokracije.

Hrvati su uvijek pokazivali solidarnost i spremnost na suradnju, što je značajno doprinijelo jačanju prijateljskih odnosa između naših naroda. Usprkos teškim povijesnim trenucima, poput stradanja u Jasenovcu, mnogi Hrvati su osudili zločine i radili na izgradnji mostova pomirenja. Njihova posvećenost očuvanju mira i međusobnog poštovanja ključna je za stvaranje bolje budućnosti za sve nas. Međutim, moramo se iskreno zapitati kakav će odnos službena Hrvatska imati prema Crnoj Gori nakon usvajanja rezolucije, koja može izazvati dodatne tenzije i utjecati na naše bilateralne odnose.

Politika koju preferiraju aktualni velikosrpski vlastodršci, kako u Crnoj Gori tako i u Beogradu, ne prepoznaje stradanja koja se ne uklapaju u njihovu ideološku matricu. Umjesto da promoviraju sveobuhvatnu pravdu i pomirenje, oni koriste povijesne tragedije za političke svrhe, manipulirajući istinom kako bi održali hegemonističke ciljeve. Ovako se selektivno pristupanje pitanjima pravde i povijesnog sjećanja koristi za dodatno polariziranje društva i instrumentalizaciju prošlosti, dok se zanemaruju istinske žrtve i njihove patnje. Na taj način, umjesto izgradnje mostova i promoviranja mira, aktualna vlast doprinosi daljim podjelama i politizaciji tragičnih povijesnih događaja. Ovaj pristup pokazuje koliko su daleko od suštinskog demokratskog opredjeljenja i stvarne posvećenosti ljudskim pravima i pravdi za sve.

Politika ne donosi mir niti pomirenje

Suština donošenja rezolucije o Jasenovcu leži u očuvanju političke i osobne moći, podilaženju i sluganstvu Vučiću i njegovim mračnim političkim ciljevima, kao i udaljavanju ili blokiranju puta Crne Gore ka EU. Ovaj potez produbljuje sukobe i jaz među manjebrojnim narodima, dok istovremeno ideološka velikosrpska matrica krije u sebi političku ideologiju koja je desetljećima podržavala i bila jedan od najžešćih simpatizera, organizatora i sudionika u svim velikosrpskim ideološko-ratno-huškačkim pokretima. Takva politika ne donosi mir niti pomirenje i neće ga donijeti ni ubuduće. Rezolucija o Jasenovcu, iskreno žaleći žrtve i Genocid počinjen tamo, instrumentalizira povijesnu tragediju kako bi se očuvala moć i podržali interesi Vučića. Umjesto da doprinese istinskom pomirenju i pravdi, ona se koristi za političke svrhe, produbljujući podjele manipulirajući poviješću. Velikosrpski režim u Crnoj Gori, pod utjecajem Beograda, pokazuje svoju pravu prirodu – spremnost da žrtvuje europsku budućnost Crne Gore radi očuvanja svojih hegemonističkih ciljeva. Ovako selektivno pristupanje povijesnim činjenicama i pravdi samo dodatno polarizira društvo, zanemarujući patnje pravih žrtava. U atmosferi gdje se ideološki ekstremizam koristi za političko profiterstvo, istinsko pomirenje ostaje nedostižno. Rezolucija nije čin pravde, već politički instrument koji podriva demokratske procese i europski put Crne Gore, čineći je taocem mračnih političkih ciljeva i velikosrpske ideologije koja seže duboko u prošlost i nastavlja oblikovati sadašnjost.

Litijum je opet aktuelan. Predsednica Skupštine Ana Brnabić izjavila je danas da je protest u Loznici protiv iskopavanja litijuma u etak uveče bio “festival licemerja” i da su na njemu neki od govornika bili oni koji su prodali svoju zemlju “Rio Tintu” za najavljeni rudnik litijuma i koji su tu kompaniju “doveli u Srbiju”. Ona je na Pink TV (a i gdje bi!) kazala da su na taj protest došli ljudi iz raznih krajeva Srbije koji ne znaju o čemu se radi kao i da je deo došao organizovano – autobusima, a veliki broj ljudi je došao i iz regiona. (Kao na glasanje njene stranke!) Podsjećanja radi, to je on aista Ana Brnabić koja je svojevremeno, ne baš davno, u vezi galimatijasa sa Rio Tintom rekla da je na to stavljena – tačka/točka.

Vučić „budi“ srpčad iz okruženja. Predsjednik Srbije sastao se ovih dana sa srpskom djecom iz regiona i dijaspore, kojoj je zahvalio, na „neizmernoj ljubavi prema otadžbini/domovini“. Ako zavirite u Rečnik sh književnog jezika domovina je zemlja u kopjoj se neko rodio (i čiji je državljanin); domovina. Pod 2. pojam s eobjašnjava kao (pokr.) očevina. S obzirom na mesto rođenja njegovg oca Anđelka (selo Čipuljić kod Bugojna), onda je Vučićeva domovina - BiH.

On je na prijemu za decu iz svih delova Srbije, sa Kosova i Metohije, iz Republike Srpske, BiH, Severne Makedonije, Austrije, Italije, Norveške, Nemačke, rekao da je Beograd njihov "prestoni grad". I  ovo: "Hvala vam što ste danas ovde. Mislio sam ranije da je najveća muka kad nam deca odrastaju negde drugo a onda sam shvatio da svako naše dete koje odrasta u inostranstvu a zna odakle potiče, na mnogo načina dopinosi našoj zemlji. Vi na svakom mestu širite istinu o Srbiji i Srbiju neizmerno volite", rekao je Vučić na prijemu u Palati Srbija u Beogradu.

Potom se upleo u kučine. Rekavši da je srpski narod "podario čovečanstvu divove nauke, umetnosti, tehnike, sporta, od Ruđera Boškovića, Tesle, Dositeja, Pupina, Milankovića, Dučića, Crnjanskog, Đokovića, Jokića". Majstore, Ruđer Bošković ima dodira sa Srbijom kao i Ti, Tesla takođe, bogami i trebinjski „četnik“ Jovan Dučić. Ali, „to su velikani kojima se svi divimo i čija dela slavimo. Naša prezimena krase mlade ljude od Like do Australije, od Semberije do Amerike, od Dalmacije do Argentine a sve nas povezuju naši običaji, naš jezik, pripadnost istom narodu. Spaja nas naša civilizacija i njena kultura", kazao je Vučić, Srbin iz „preka“.

Srbija, brale!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba