S ove strane Drine | Banjac: Ne dao bog Bosni što joj Vučić misli

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić negirao je navode dijela sarajevskih medija da zvanični Beograd vodi medijski rat protiv Bosne i Hercegovine (BiH), te da, kako je naveo, "izbegava svaku vrstu provokacija".

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Čuveni mirotvorac, najbolji nacionalističko-šovinistički učenik sarajevskog Hrvata, posrbljenog Vojislava Šešelja, čovjek koji je i čudotvorac jer je mitraljez (s kojim je vitlao i pucao valjda u pravcu Sarajeva) uspeo da pretvori u kišobran, sada je prevazišao i sebe.

Tokom obilaska radova na obilaznici oko Kragujevca, ocijenio je, misleći na zvaničnu BiH, "mnogo glupo to što rade", i podsjetio i na problem sa odlaskom šest policajaca iz Srbije tokom turističke sezone u bh. entitet RS.

AV -  kobajagi mirotvorac

Zadribatina iz Laktaša (Milorad Dodik) nije kadar da sa svojim „plavcima“ obezbijedi svoju republičicu i pozvao je bratske snage Ace Srbina. Nakon što su zvaničnici iz Sarajeva stavili primjedbe na miješanje inostranih/inozemnih policijskih snaga u BiH, mirotvorac je požurio da podsjeti da policajci iz Srbije, tokom turističke sezone, godinama unazad odlaze u Crnu Goru i Hrvatsku, te naveo da je to "izgleda samo u BiH problem".

I jeste problem, Mirotvorče! Badava svojim novinarčićima predočavaš da je suština takvih navoda „da oni hoće Srbiju da uvuku u sukob da bi SAD i ostali iz NATO reagovali protiv nas", dodajući da je suština svega „da okrenu Amerikance, Engleze, Nemce i sve ostalo da opet budu i vojno protiv nas i da oni opet ispadnu veliki pobednici".

Zar ti nisi jači i od Amerike!

Zvaničnom Beogradu „to ne pada na pamet i zato izbegava svaku vrstu pravokacije“.

Onda nastupa dijagnoza: "Hoćemo u kilometrima puteva, pruga, novih fabrika da se takmičimo, a da pitam, kada će oni da imaju fabriku električnih automobila".

Kobajagi predsjednik svih Srbalja odbacio je navode pojedinih medija iz BiH da sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom vodi kampanju u kojoj vehabije predstavlja pretnju Srbiji. Njemu to izgleda propagandistički primamljivo i zato kaže:

"Ne vodim nikakvu kampanju, nikad vehabije nisam pomenuo, bar ne u prethodne tri, četiri godine, kaže AV, osvjedočeni mrzitelji BiH, i Bošnjaka/Muslimana.

Još veli i ovo: "Kad su bili u stanju da nađu problem što će u BiH da ode šest turističkih policajaca koji idu po celom regionu...Idu u Rijeku, Pulu, pošto ima naših ljudi koji vole tamo da odu, ako treba da pomognu", kazao je AV.

„Velik turban, al' je Ture malo”

Sad malo o Puli, Rijeci, Hrvatskoj. Nekoliko godina posle II svetskog rata, tokom spora da li da se Njegošev Gorski vijenac prilagodi i prikaže kao muzičko djelo za hor, zbor, soliste pjevače i orkestar (oratorij/um) razgovaraju Marko Ristić, srpski nadrealista i Titov ambasador u Parizu i Milan Bogdanović, pisac i književni kritičar. Ristić je trebalo da uradi obradu, ali je smatrao da je to za njega (pre)veliki zalogaj, čak da vladikčino djelo i nije za takvu adaptaciju, a Bogdanović ga prvom prilikom opomenuo.

„Efendija, ti ne ugoneta(!)”, podsetio ga na prethodni razgovor. Ristić mu je kratko odbrusio „Velik turban, al' je Ture malo”.

Da je Ristić (1902-1984) živ sigurno bi navedenu narodnu primijenio na svih devet dosadašnjih srpskih predsednika (Slobodan Milošević, Milan Milutinović, Boris Tadić, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić i četiri u statusu vršioca dužnosti - Dragan Tomić, Nataša Mićić, Dragan Maršićanin i Predrag Marković), ili bi im našao nešto još prikladnije.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Srpska i bivša jugoslovenska javnost svikla je već na lupetanja s najvišeg mjesta, naročito na istupe četvrtog srpskog (izabranog) predsjednika Tomislava Nikolića, čiji „biseri” bi napunili nekoliko tomova, a izgleda da je njegovo (i Šešeljevo!) političko čedo, Aleksandar Vučić dostojna zamjena svom radikalsko-naprednjačkom uzoru i prethodnicima.

Zar i ti, sine Tino?!

Sredinom jula 2022. predsednik Srbije ugostio je djecu iz Hrvatske koja su u Beogradu boravila u okviru ljetnje škole „Sveti Sava” i tokom razgovora upitao jednog dečaka (Tino Popović) za koji klub navija. Za Rijeku! - Tino je je imao spreman odgovor.

„Za Rijeku!?” Nekoliko gledanja tog snimka ne odaje utisak da se Vučić (iako je i to bilo očekivano!) podsmjehnuo, a onda je nastavio:

„Tino, moraš da nađeš neki veći, bolji klub da navijaš. Da budu Zvezda ili Partizan, malo veći klub od Rijeke, malo veći od Rijeke, Dinama i Hajduka, znači ili Zvezda ili Partizan”, državnički je Vučić posavjetovao dečaka.

Kakva je to ljetnja škola? U prvi mah pomislite da se radi zaista o djeci iz Hrvatske, misleći da nisu lučena po nacionalnoj osnovi, ali izgleda da jesu. Školica je osnovana još 1995. godine i do sada je srpstvu podučeno oko dvije hiljade polaznika iz Albanije, Austrije, Italije, Njemačke, Francuske, Rumunije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije... Riječ je o srpčadima iz dijaspore koja su u Azanji, Kusatku, Svilajncu, Petrovcu na Mlavi, učena o srpskom jeziku, ćirilici, upoznata sa običajima, sve radi očuvanja nacionalnog identiteta.

Nema u tome ništa loše, ali bi ljetnja škola, koja i nije morala da se nazove po ovom svetitelju, više postigla da su polaznici bili odabrani makar pola-pola, ili dve trećine iz hrvatskih porodica, da ne pojašnjavam dalje.

Još kad bi to bilo organizovano i u Hrvatskoj, da srpska djeca vide Zagorje, Slavoniju, Istru, Dalmaciju... Ovako nisu čuli ili ne znaju ništa o Miroslavu Krleži, Simi Matavulju, Gustavu Krklecu, Dobriši Cesariću, Dragutinu Tadijanoviću, Antunu Gustavu Matošu...

Mogla bi djeca iz Srbije da vide nešto od bogatog hrvatskog folklora (Linđo!), da se provozaju u čistim zagrebačkim tramvajima i prošetaju zagrebačkim ulicama bez smeća, čuju Le-pe ti-je, le-pe ti-je Za-gorje ze-lene...

Ovako samo što im u čitanke nije ušao i Dragiša Kašiković, hercegovački četnik ubijen (1977) u Čikagu, a možda jednog dana uđu i Legija, i ostali banditi-patriote.

[related]https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/s-ove-strane-drine-mrak-iz-knezeva/550544[/related]  

Neka visi-Babić

Da je Vučić državnik (kao što nije) mogao je dečaku da kaže da je Rijeka veliki klub, sa tradicijom, tim u kome su igrali Petar Radaković (Rijeka - Kraljevina Italija, 1937-1966), bivši jugoslovenski reprezentativac (21 utakmica, 408 za matični klub), strijelac jedinog gola (85. minut) za Jugoslaviju protiv Zapadne Njemačke u četvrtfinalu svjetskog prvenstva održanog 1962. godine u Čileu, da su bijeli dres kluba sa Kantride nosili Marijan Jantoljak (odlični golman sa dve utakmice za Jugoslaviju), Vladimir Lukarić (6), Damir Desnica (1), da su za Rijeku igrali i Marijan Brnčić, sa deset utakmica za Jugoslaviju, koliko je odigrao i Nenad Gračan, da je Rijeku trenirao Josip Skoblar, najpopularniji „stranac” u Beogradu svih vremena, inače Zadranin. Vučić je mogao da mu kaže zašto ne Hajduk ili Dinamo, ali on je ipak vođa navijača i koliko god da je bivši, ili se takvim predstavljao (istu „funkciju” imao je i Željko Ražnatović Arkan), on ne može dalje od toga. 

Plus - kako da srpsko dete navija za hrvatski klub!

Nešto slično Vučiću je izletjelo i tokom nedavnog prijema dečaka Farhada Nurija (10) i njegove porodice koja već osam meseci u izbjegličkom kampu u beogradskom naselju Krnjača sanja o odlasku u Švajcarsku. Nuri je rođen u Iranu, izbjegao iz Avganistana i u srpsku javnost je dospeo kao talentovani slikar koji je jedan svoj rad stavio na dražbu za pomoć bolesnom srpskom dečaku. 

Pozdravljajući dečaka i njegovu porodicu, Vučić mu je rekao da se nalaze „u običnoj srpskoj kući” (iako je susret upriličen u blještavilu zgrade Predsedništva) i mali Farhad je mogao da pomisli da je Srbije daleko ispred sanjane im Švajcarske. Jedino dobro u ovoj drugoj priči je što je AV porodici ovog junoše ponudio srpsko državljanstvo, ali on se nije zaustavljao na tome. Čak je malome predložio da jednog dana bude i srpski predsednik.

Navijačko i samoljubivo u njemu izbilo je i kada je mladom gostu rekao da je Beograd „mnogo bolji grad od svih većih gradova u Švajcarskoj”, kao što je jednom prilikom na TV Pink rekao da je bio najmlađi srpski premijer iako je na toj funkciji bilo čak 27 mlađih od njega.

Beograd je, reče, „mnogo bolji” i pored činjenice da je taj „njegov” dobri grad među najprljavijim prestonicama u Evropi, što su građani njegove zemlje najsiromašniji u regionu...

Juna 2019. na stranačkom skupu AV se ustremio na izvjesnog Zorana Babića, tada direktora Koridora Srbije.

„Kol'ko sam ti puta Babiću rekao: 'Šta, bre, ti ideš u otmena letovališta na Hvar, Brionima i tako dalje. Šta, bre, radiš tamo, čoveče?! Idi u Hrvatsku, ne smeta mi, ali nemoj da ideš u skupocena letovališta! Šta radiš na Brionima? Ima drug kuću! Nek' ima, idi kod druga u Sopot, nađi druga u Sopotu a ne na Brionima jer naš narod nema drugove na Brionima! (aplauz) A ti se ljuti kol'ko hoćeš na mene. (aplauz) I kad te nepravedno napadaju, Babiću, kad su te napadali lažima da si ti vozio onaj automobil, a ko je bio tu, Babiću, da te brani! Jedino ja, bilo je još nekoliko ljudi a svi ostali su ćutali i mislili da si ti vozio, Babiću. Nije Babić vozio, da znate, imamo snimke, nije on vozio. Lagali su kao i obično, ali sam ga branio. Ali neću da te branim nikad za Hvar i Brione. Kad naš narod bude mogao to sebi da plaća, e onda idi i ti. I nije problem da je to jednom, pa kaži: Otišao sam jedanput, šefe, u redu je, svako od nas voli da se provede, sve je u redu. Ma, bre, nemoj svake godine po tri puta. Nije triput nego dvaput, izvini Babiću opet sam preterao'“. (aplauz).

Inače, Zoran Babić je lik koji se dovodi u vezu sa nesrećom od prije pet godina kada je na naplatnoj rampi Doljevac jedna žena poginula i nekoliko ljudi povrijeđeno.

I danas se ne zna ko je vozio “škodu” koja je uletjela u naplatnu rampu. Za prekršaj je osuđen Dejan Stanojević koji je priznao da je vozio, ali se i dalje sumnju da jeza volanom, ipak, bio Babić.

Ključna stvar su dva minuta snimka što je vidio samo Vučić i nikome ga neda.

Babić je poznat i po tome što je tokom jedne sjednice parlamenta za govornicom, umjesto vazduhoplov, uporno ponavljao – vazduplohov.

Ne dao bog Bosni što joj Vučić misli.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba