Prof. dr. Hasanović o prof. Omeru Nakičeviću: 'Bio je učitelj u učionici, ali i izvan nje'

Preselio je na ahiret prof. Omer Nakičević! Iako je ova istina realna, racionalno prihvatljiva i kako su godine prolazile sve više smo se navikavali na tu neizbježnost, članovi njegove čestite porodice i svi oni koji su poznavali rahm. profesora, pa i moje biće, teško je prihvataju i nadao sam se da je nikada neću izreći.

Međutim, kao i sve druge gorke istine koje smo skoro svakodnevno prihvatali na ovim našim bosanskohercegovačkim prostorima posljednjih godina i tu da prof. Omer Nakičević više fizički nije s nama moramo prihvatiti, hrabro i strpljivo, baš kao što je i on svoja iskušenja prihvatao.

Piše: Prof. dr. Zuhdija Hasanović

Ipak, prof. Nakičević će ostati živ. On je utkao svoju angažiranost, principijelnost, pravednost, istrajnost u svaki projekt koji je vođen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u mnoge druge unutar Islamske zajednice, pa i šire društvene zajednice, kao i u mnoge učenike i studente koji su imali čast učiti od njega i koji nastavljaju gdje je on stao.

Imao je težak život, doživio je i preživio više društveno-političkih sistema, države su se uspostavljale i raspadale, a prof. je rastao i napredovao. Pokušavali su ga i najžešćim sredstvima, oduzimanjem slobode – zatvorom, zaustaviti na tom putu borbe za istinu, slobodu, pravdu, znanje, ali on nije odustajao. Nakon deset godina provedenih u zatvoru vraća se na studij i uspješno ga završava, a onda nakon toga magistrira i doktorira!

Čitav život je "Mladi musliman" i bez obzira na protok vremena to je ostao i sa svojih 98 godina. Čovjek kojeg su kroz život nosili ideali, koji se nije libio žrtvovati se i dati sve od sebe da ostvari svoje ciljeve i koji se na tom putu nije spoticao o nevažne stvari. O "Mladim muslimanima" rahm. prof. je govorio: "I u teškim uvjetima dugogodišnjih robijanja, oni su uvijek tražili knjige da čitaju, da uče. Jer oni nikada nisu izgubili nadu."

Uvijek je bio aktivan i spreman za svaku hairli akciju. Stalno je bio u kontaktu sa svojim prijateljima i na različite načine ih je pomagao. Bez obzira na brojna mučenja i šikaniranja koja je doživio u istragama, zatvoru i nakon njega, nikoga nije mrzio i nikada nikoga nije po zlu spominjao. Bez obzira na sve probleme na koje je nailazio: ratove, Drugi svjetski rat, agresija na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, ubistva članova porodice, mučenja u zatvoru, gubljenje građanskih prava, dugogodišnje uskraćivanje posla i mnogo toga drugog, prof. Nakičević je uvijek bio ispunjen optimizmom. Nikada nije plakao nad sudbinom ni proklinjao bilo koga, iako je bilo mnogo onih koji su to itekako zaslužili!

Nije od početka rada Islamskog teološkog fakulteta bio na njemu, jer je bio angažiran na drugim poslovima, ali od trenutka kada je došao na Fakultet, skoro da se ne može naći aktivnost u kojoj prof. Nakičević na bilo koji način nije učestvovao, a mnoge od njih je inicirao i nadzirao.

Preokupacija mu je bio nastavnički i naučno-istraživački rad. Pamtimo ga kao profesora "starog kova", koji na čas dolazi uvijek na vrijeme i na vrijeme odlazi, urednog i popeglanog. Profesora koji je insistirao na postojanju distance između profesora i studenta, ali uvijek dobronamjernog i pravednog. U duhu uzornog života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i kada bi kritikovao nastojao je ne povrijediti osobu kojoj se obraća. Često bi se izravno obraćao osobi kojoj želi nešto spočitati, a govorio bi joj u trećem licu.

Uspio je na ovim bosanskohercegovačkim prostorima koji su preživljavali sve i svašta ostati dostojanstven. Bili smo svjedoci brojnih nerazumijevanja i podjela unutar struktura, organa i ustanova Islamske zajednice. Prof. Nakičević je uspijevao da se uvijek izdigne iznad toga. Nije bio opterećen ljudima, nego brigom i mišlju kako biti uspješniji, djelotvorniji, aktivniji i korisniji Zajednici. Sjećamo se njegovog intervjua u Islamskim informativnim novinama "Preporod" u kojem su posebno istaknute njegove riječi da "emeritus znači raditi do groba". Ovo akademsko zvanje i priznanje dostojno je nosio do kraja svoga života na ovom svijetu.

Bio je učitelj u učionici, ali i izvan nje, u životu, pa i više od toga. Ne samo da je učio, odgajao, nego je i pokazivao istinsku brigu za svakog svog učenika i studenta. Bio je roditelj! I danas je prepoznatljiva njegova generacija iz Gazi Husrev-begove medrese kojoj je bio razrednik, uvijek ih je bodrio i nikada nije dopuštao opuštanje i neozbiljnost. 

Danas imamo, hvala Allahu, dž.š., dosta islamskih naučnika koji se bave hadisom, dosta naučnika koji istražuju našu kulturnu historiju i nadamo se da će koliko-toliko uspjeti na tom polju nadomjestiti gubitak kojeg osjeća Fakultet islamskih nauka, Islamska i akademska zajednica u Bosni i Hercegovini preseljenjem prof. dr. Omera Nakičevića na ahiret, ali, nažalost, dugo će trebati da se nadomjesti duhovna i snaga ličnosti koju je svakim svojim činom, pokretom i riječju pronosio prof. dr. Omer Nakičević.

Rahm. profesor je bio paradigma Bošnjaka, vjernika, intelektualca, naučnika i pedagoga koji je cijeli svoj život u potpunosti posvetio odgoju i obrazovanju mladih generacija, koji je jasno znao svoj cilj i nije se ustručavao podnijeti i najveće žrtve kako bi taj cilj ostvario.

Govorimo o čovjeku u punom značenju te riječi, o dostojanstvu u vremenima rata i poraća, o moralnom kredibilitetu u vremenima izdaja, sumnjičenja, potvora i zloupotreba koje su opterećavale međuljudske odnose ne samo u široj društvenoj, nego i u samoj Islamskoj zajednici, o istrajnosti i upornosti u vremenima brzih rješenja i očekivanja "ovdje i sad".

Molimo Allaha, dž.š., da mu podari mjesto u Firdevsu, njegovoj porodici, rodbini i prijateljima lijepi sabur, a svima nama da nastavimo živjeti one vrijednosti koje su u životu prof. dr. Omera Nakičevića bile očite i jasno prepoznatljive!

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj! (El-Kur'an, El-Fedžr, 27-30.)