Pismo novinarima povodom Dana bijelog štapa

Piše: Amna Alispahić, diplomirana komparativistica i članica Udruženja slijepih i slabovidnih KS

Poštovani novinari,

Pretpostavljam da je današnji dan na kalendarima u vašim redakcijama, okarakterisan kao veoma značajan; pretpostavljam da ste se na jutrošnjim kolegijima svojski potrudili da iskopate pokojeg slijepca, kako biste o njegovom/njenom životu vanserijskog fenomena, koji ne vidi, al’ ipak diše, mogli napisati koji redak, prozboriti koju utješnu riječ, skrećući pažnju javnosti na one, kojih se ni vi ne biste sjetili da vam nije kalendara.

Duboko svjesna kratkoće ovog dana i poteškoća koje bi se, vrlo vjerovatno, mogle pojaviti u procesu pronalaženja adekvatnog slijepca, pokušat ću vam olakšati posao, ukratko iznoseći činjenice o našim, divljenja vrijednim životima.

Idemo redom:

- imajući u vidu da ne vide, slijepi ni ove godine nemaju problema s vidom;

- obrazovanje slijepih se u pravilu provodi u ustanovama za odgoj i obrazovanje slijepih, tako da s pravom možemo konstatirati da u procesu inkluzivnog obrazovanja slijepih, također, nisu prisutni problemi;

- zapošljavanje slijepih, ako do istog i dođe, u pravilu se odvija u institucijama koje se bave slijepima, te stoga, sa zadovoljstvom možemo reći, da na otvorenom tržištu rada, problema u zapošljavanju slijepih također nema;

- da bi se suzbili pojedinačni problemi, koji se javljaju kao rezultat zapošljavanja određenog broja slijepih osoba u ustanovama za slijepe, JU Zavod za zapošljavanje je na pragu donošenja odluke prema kojoj će radno sposobne slijepe osobe biti izbrisane sa evidencije Zavoda, jer je sasvim prirodno da ove osobe, šansu za zaposlenje ne trebaju i ne mogu, kao što je to slučaj sa ostalim građanima, ostvarivati preko biroa. Kao olakotnu okolnost, uposlenici Zavoda navode činjenicu da slijepe osobe ostvaruju pravo na tuđu njegu i pomoć, iznos koji se, naravno, smatra prihodom, a ne kompenzacionim pravom, te im stoga zaposlenje nije ni potrebno, a o njima, bez obzira na njihovu dob, spol, stručnu spremu i sl., brigu treba da vode njihovi staratelji;

- usljed velikog broja parkiranih automobila na trotoarima, te generalno gledajući, nepristupačnog okoliša, kretanje slijepih u otvorenom prostoru svedeno je na minimum, čime su i problemi sa kojima se ove osobe prilikom kretanja suočavaju, naravno, minimalni i stoga zanemarivi.

Na kraju treba istaknuti da su u ovom saopćenju pobrojane samo neke od brojnih prednosti koje, u odnosu na ostale građane u ovoj zemlji, imaju slijepe osobe. Odsustvo, ili pak tek sporadično prisustvo problema u ovim i drugim oblastima daje nam za pravo da se nadamo da će u predstojećem periodu situacija postati još i bolja, te da će i ovi, gore pobrojani, malobrojni problemi sa kojima se suočavaju slijepe osobe, u skoroj budućnosti biti potpuno eliminirani.

Saopćenje završavam podsjećanjem na moto ovogodišnjeg obilježavanja 15. oktobra, koji glasi:

“Udri Rifka Ramovića, (s)lijepi znaju zašto”,

te vas pozivam da sa suzom u oku, suosjećanjem u srcu i prizvukom istinskog sažaljenja u glasu, odvojite nekoliko minuta i poslušate dirljivu pjesmu ovog mladog, perspektivnog dečka koji, za razliku od većine svojih istosudbenika, nema problema… sa zdravim razumom.

Hvala!

Vezano:
Fikret Zuko: Glasački materijal nepristupačan za slijepe

Željko Bajić: Glasač sa invaliditetom osjeća se tjeskobno