Petnaesti dan: Na ručak u Rim

Piše: Branko Đurić Đuro

12.6 NA RUČAK U RIM

On the road again.... I to za Rim again! Ujutro odvezem Zalu, pa Elu u školu, a onda dolazi Štimbi da me odveze do aerodroma Ronchi pored Trsta. Štimbi je zabavan i imamo dovoljno vremena, ali onda oko Postojne udari takvo nevrijeme s gradom, kakvo ne pamtim. Prati nas skroz do  aerodroma i Štimbi mora voziti mnogo sporije nego što smo planirali. Iskočim iz auta pred ulazom i iako je samo desetak metara do zgrade aerodroma, ulazim unutra totalno mokar.

Stigao sam u zadnji trenutak i jurim prama gateu. Stalno podižem farmerke jer mi spadaju, ali sam dovoljno glup i rasijan da tek pred samim gateom shvatim da sam zaboravio kaiš na rentgenskoj kontroli. Ponavljam akciju u suprotnom smjeru i ponovo nazad. Pred ulaskom u avion Tanja mi javi da Zala nije popravila matematiku. Nisam iznenađen ni žalostan, niti ljut, niti razočaran.... sve što osjećam je briga za moju veliku princezu, koja mi je stravično brzo odrasla i postala velika djevojka.

Znam da će je to strašno pogoditi i poljuljati samopouzdanje jer znam da je čak učila druge i da joj je opet izdala koncentracija. Najviše me dotakne to da je Tanji napisala SMS - "Mama, nisam popravila.... Pomozi mi!" Teško mi pada činjenica da sam daleko i da joj ne mogu pomoći.

Za vrijeme leta prvi put otvorim scenarij koji mi je Federico poslao i shvatim da je lik koga ću igrati (Magi) neki mnoooogo opasan frajer. Već u prvoj sceni lomim ruku nekom ogromnom tipu na treningu. Calcio Storico je nekakva mjesavina ragbija, boksa, hrvanja i ulične tuče u kojoj se do krvi bore po 27 igrača na svakoj strani. Uglavnom - ja sam najzajebaniji frajer u igri u kojoj za vrijeme utakmice obično odnesu 5-6 ljudi u bolnicu. Joj Federico jesi me uvalio!

U Rimu me dočeka vozač sa tablom na kojoj piše moje ime (Branco Duric). Zove se Giussepe i ne zna niti jednu riječ na engleskom ali to ga ne spriječava da cijelim putem ne zatvara usta na italijanskom. Na početku pokušavam da pratim njegovu priču, ali ubrzo odustajem i palim "automatskog pilota" - svakih par minuta kažem "Si, si!". On poslije nekih 45 minuta prekida svoju priču i zašuti. Paše mi tišina, ali me grize pomisao da je Giuseppe vjerovatno prekinuo svoju priču jer sam na nekoliko njegovih pitanja odgovorio sa "Si, si!".

Na ručku upoznam producenta Gian Somethinga i ovoga puta zapamtim i drugu polovicu njegovog imena - Franco! Klopa je izuzetna (porcini e gamberi) i vino opusti Gian Franca, koji me pred kraj ručka počne grliti, veselo udarati po leđima i snažno stiskati za nadlakticu. Imam utisak, da tako provjerava u kakvom  stanju su bicepsi glumca, koji će igrati Magija. Svaki put kad me iznenadi stiskom ja u šali napnem mišiće. To se ponovi toliko puta da ne mogu da skrijem smijeh. Gian Franco to primijeti i to ga počne zabavljati. Lupa me po leđima i stišće još jače. Iako me sada to već počinje boljeti obuzma me onaj neki čudni, nemoćni smijeh. Sve skupa počinje ličiti na neku Chaplinovu burlesku. Mislim da sam na kraju ipak prošao test. Više zbog vina nego zbog svog fizičnog stanja.

Giuseppe me vozi nazad na aerodrom. Prije leta kupim paket Sant Eustachio kafe. Zadnji je i prodavac kaže da se neće više prodavati u free shoppu. Moraću od sada češće svraćati u onu uličicu iza Panteona. Iz aviona u povratku jasno vidim Veneciju. Vidim dugačko i tanko ostrvo - Lido. S Tanjom smo jednom tamo kupili maslinu. Sada raste ispred naše kuće u Fiesi.

Štimbi me dočeka u Trstu, vozi me nazad u Ljubljanu. Ispričam mu u Haiku stilu svoj dan, fotografiram boje koje se razmazuju po šoferšajbi a onda spustim sjedište i zaspem poslije par kilometara. Znam da sam nekolegijalan ali je umor mnogo jači od mene.

Četrnaesti dan: Strah od blama

Trinaesti dan: Vunena mahovina

Dvanaesti dan: Najeb'o sam

Jedanaesti dan: Garaža

Deseti dan: Tako ti je to u životu

Deveti dan: Naprijed gledaj! Samo furaj!

Osmi dan: Tajni recept Sedmi dan: ‘ta će Bob

Šesti dan: Orlando. Strašan glumac.
Peti dan: Čvarci za vegetarijance
Četvrti dan: Hepek
Treći dan: Cazzo
Drugi dan: Planovi za prošlost
Prvi dan: Čovjekov najbolji prijatelj, krevet