Peđa Kojović: Bila jednom jedna parlementarna većina...

Komentar poslanika Naše stranke Peđe Kojovića nakon današnje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, objavljen na njegovom Facebook profilu, objavljujemo u cjelosti.

Osim odluke o preispitivanju metoda obračuna potrošnje vode građanima jedina bitna, po nama najvažnija, informacija objelodanjena u toku tačke dnevnog reda tokom koje poslanici pitaju Vladu je da je pad budžetskih prihoda toliki da je rebalans budžeta za otprilike sto miliona maraka neizbježan. S obzirom da je aktuelna od prethodne Vlade naslijedila deficit od otprilike isto toliko miliona maraka svakome ko se pozabavi time jasno je šta znači tako drastično umanjenje ionako osiromašene javne kantonalne kase.

Kada se tome pridodaju sljedeće činjenice; kulminacija problema u komunalnoj privredi koja prijeti da zaustavi isporuku osnovnih servisa (voda, grijanje, itd.), početak otplate kredita koje smo vec ranije, neproduktivno, potrošili i čiji će udio u budžetu rasti u narednih par godina, te, politička, činjenica da je u sadašnjem sastavu Skupštine skoro nemoguće pronaći/formirati stabilnu većinu koja bi podržala vladu sa jasnim konsolidacijskim programom i ne bi tu podršku uslovljala ličnim ili stranačkim interesima.

Zakon o javnom prevozu

„Predložen i usvojen dosta dobar Zakon o vladi koji bar malo jasnije definiše odnose Vlade i Skupštine, te odnose premijera i ministara. Zakon smo podržali. Bili smo spremni podržati Zakon o javnom prevozu jer smatramo da taj zakon, napokon, prevazilazi, po nama pogrešno, poistovjećivanje problema firme GRAS i problema javnog prevoza u Sarajevu. Bivši ministar saobraćaja, Lulić, je započeo proces donošenja ovog zakona, ministar Bubica ga je doveo, kroz javnu raspravu, do kraja i ponudio Skupštini. Tekst je, po našem misljenju, kvalitetan i predstavlja osnov da se pitanje javnog prevoza napokon riješi u interesu građana Sarajeva, a ne lobista GRAS-a i političkih partija koje skupljaju jeftine izborne glasove.

Zakon o javnom gradskom prevozu povučen s dnevnog reda

Ipak, zakon nije usvojen. Zašto? Pa zato što u sali nije bilo dovoljno članova parlamentarne većine i što bi i s naša dva glasa zakon "pao" i onda ne bi ponovo mogao biti na dnevnom redu 6 mjeseci. Smatram krajnje neozbiljnim i neodgovornim ponasanje poslanika koji nisu bili tu.

Jer - da smo danas usvojili taj zakon, mogli bismo već sljedeće sedmice započeti sa rješenjem problema koje se zove GRAS i koji Vladu KS košta dva miliona maraka svaki mjesec.To znači da nam ne bi ni trebao komercijalni kredit od 10 miliona maraka o kojem se toliko priča i zbog kojeg se toliko prijeti onima koji ga nisu podržali.

Od prvog mjeseca uštede koju sam spomenuo mogli bi završiti školu u Hadžicima, u drugom mjesecu kupiti stolice za Narodno pozorište… i za pet mjeseci potpuno ukinuti potrebu da se kanton zadužuje po visokim kamatnim stopama da bi finansirao ono sto se trebalo i moralo finansirati iz budžeta.

***

Kao malo koja, ova sjednica je onima koji su je pratili, pokazala u kakvoj se ekonomskoj i finansijskoj situaciji nalazimo. Realni sektor više ne može izdržati da plaća ovako skupu državu i nema tih fiskalnih i parafiskalnih nameta koji iz privrede mogu iscijediti još novca za finansiranje ove birokratske skalamerije. Moraju se početi praviti izbori, donositi teške odluke i određivati prioriteti.

Hoćemo li iz budžeta, i u uvijek kratkoročno i bez plana sanacije, spasavati javne kompanije čiji gubitci su najčešće rezultat ili potpuno iracionalnog poslovanja ili kriminala ili, što je najčešće slučaj kombinacije ovih elemenata ili ćemo finansirati kapitalne projekte i pomoći realnoj privredi da krene u ekpanziju. U pravljenju tog izbora vlast će se sasvim sigurno vrlo često suočiti sa moralnom dilemom; uzeti kredit kod banke kako bi se pokrili gubitci firme čiji je direktor svakog radnog dana trošio 700KM na reprezentaciju (ZOI 84) ili finansirati izgradnju osnovne škole u Hadžićima.

Jednostavno rečeno, ovaj sistem/metod vlasti se mogao, do sada, opisivati, i mi smo to isticali u ove tri godine bezbroj puta, kao ekonomski neodrživ. Danas smo, ja mislim, zagazili u teritoriju u kojoj je sistem zbog višegodišnje neodrživosti počeo da kolabira. Praksa kupovine socijalnog mira više nije moguće jer novca za to jednostavno nema, niti u našem kantonu, niti u entitetu niti na državnom nivou.

***

Kao što sam u nekoliko ranijih pisao, od svega me najviše brine (tačnije, užasava) pomisao da u ovakvom političkom haosu i ekonomskom slobodnom padu treba da provedemo narednih 14 mjeseci do izbora. A političke, pa i ljudske hrabrosti, za jedan novi, racionalni iskorak, za promjenu načina političkog promišljanja među većinom svojih kolega ne vidim. Ukoliko se takva vlast i pojavi bit će je lako prepoznati po tome sto će prvo stegnuti svoj prije nego zatraži da svi stegnemo svoj kaiš. Rupica, na kaišu, ima i više nego nam treba.