Nedim Jahić: Nacije i plemena - hladni rat identiteta

Ili će se Bošnjaci sekularizirati, ili će nestati u hladnom ratu identiteta Muslimana i Bosanaca

Već stoljeće krize kolektivnog identiteta u Bosni i Hercegovini ovih dana doživljava svoj vrhunac. Skoro dvije decenije od Prvog bošnjačkog sabora i ponovne pojave etničkog naziva “Bošnjak”, čini se da politički, vjerski i akademski prvaci i dalje nisu u stanju spoznati fundamentalne greške vlastite politike zbog koje se “obnovljeni” naziv doživljava kao stran unutar zajednice kojoj su ga namijenili.

Uzimajući potpuno u obzir činjenicu da su desetljećima bili uskraćeni za slobodu na etničko i nacionalno izjašnjavanje, mora se zaključiti da širi krug građana muslimanske vjeroispovijesti vjerski identitet smatra primarnim, te nikada nije usvojio pitanje bošnjačke etničke pripadnosti kao prihatljivo i prirodno rješenje. S druge strane, sam način etnogeneze Bošnjaka kao praktično ekskluzivno muslimanske zajednice, dotukao je u korijenu svaku šansu da se ova skupina profilira kao integralna i svebosanska u budućnosti.

Jasno, zbog pogrešnog odnosa prema ovim pitanjima od strane bošnjačkog vodstva, izrodio se kolektiv sa bipolarnim poremećajem, koji je zapravo slika i prilika naopakog razvoja trećeg društva u bosanskohercegovačkoj zajednici naroda. Naime, dok je u druga dva entička kruga situacija poprilično jasna, bosansko-bošnjačka linija puca po šavovima još od vremena početka devedesetih i krize ideologije kroz koju je sredinom rata prolazila Armija RBiH.

BiH i Popis

Ako se vratimo u historiju, taj problem možemo pojednostaviti u razini činjenice da je prihvatljivost nekog Saše u rovu ARBiH na prvoj liniji fronta, suštinski definiralo i karakter slobodne teritorije koju je ovaj branio. Da li je tip “bosanski partiota nemusliman” bio prihvatljiv ili ne, skoro pa se utvrđuje slučaj-po-slučaj, što je ostavilo treći identitet da visi u zraku maglovite politike rukovodstva Republike, koja je do kraja rata suštinski bila više muslimanska, a manje bosanska. Vratimo se na ono što je danas, te kakve su posljedice krize identieta na trenutno bulažnjenje o “neobrazovanim” ispitanicima na Popisu.

Bosna i Hercegovina se za Popis stanovništva priprema već sedamnaest godina. Ključna dilema Popisa je ona o utvrđenim postojećim i nepostojećim kolektivnim identitetima. Na prebrojavanju, zamišljeni kolektivi postaju stvarni, pod uslovom da uspiju osigurati lojalnost skupine i teritorije na koju polažu pravo. Tu prepoznajemo sukob ideje Koalicije za slobodu izjašnjavanja koja se bori protiv diskriminacije i za slobodu izbora, te Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda koji bi zapravo sada učio nane i djedove ko su i šta, te u koji ih se tor ima utjerati, zbog nekog višeg cilja i “ozbiljnih posljedica ako se isto ne učini”.

Podizanje panike o podjeli, te o “neobrazovanosti” građana u smislu “ispravnog” izjašnjavanja, tema je koju su ovih dana podigli Sejfudin Tokić i družina okupljena oko kampanje “Bitno je biti Bošnjak”. Mrtav, hladan, Sedad Bešlija iz Istorijskog insituta Sarajevo upućuje građane o ispravnom izjašnjavanju “nacionalna pripadnost: Bošnjak, vjeroispovijest: islam, jezik: bosanski”. Mladi Bešlija je nameračio učiniti ono što SDA i druge bošnjačke političke opcije nisu uspjele.

Ko smo, šta smo

Naučiti “vlastiti” narod ko su, šta su, u šta vjeruju i koji jezik govore. Nevjerovatno olako tumačenje, gdje se čak institucije pozivaju da reagiraju i pruže pomoć, kako bi se zaustavilo izjašnavanje građana kao “Bosanac”, “Hercegovac”, “Musliman”, biserje je kakvo se nije čulo godinama. Istovremeno, Bošnjački pokret za ravnopravnost koji u ispravno izjašnjavanje uključuje i uputu o vjeroispovijesti, samo potvrđuje da se bošnjački etnički kolektiv još nije ni pomakao sa 1993, te da i dalje nikome nije jasno da vjerska isključivost skupine koja pretenduje da bude nacija, sama rađa alternative i protivnike.

Dok god nam “spasioci” bošnjaštva normirali religijski ekskluzivitet unutar identiteta, perspektive ovog plemena na putu ka naciji i ka legitimizaciji polaganja prava na historiju, kulturu i simbole, kako odbrane RBiH, tako i ranijeg vremena, ostaju ravne nuli. Ili će se kolektiv sekularizirati i razviti nacionalnu pripadnost kao primarni identitet, ili će nestati u hladnom ratu identiteta Bosanaca i Muslimana. Predugo vođeni moronima, zar da nam sad ovi Bitni budu nekakva moralna i intelektualna vertikala u koju ćemo se uzdati? Neće proći.