Nedim Jahić: Lipovača i prilagođena ljevica
Piše: Nedim Jahić
Premijer Unsko-sanskog kantona, Hamdija Lipovača, na sastanku sa predstavnicima Udruženja ilmije Bosne i Hercegovine govorio je o inicijativi da Vlada USK u budžetu za 2012. godinu osigura sredstva za zdravstveno osiguranje vjerskih službenika „sve“ tri konfesije (!). Planirana izdvajanja opteretit će kantonalni budžet za 800.000 konvertibilnih maraka.
Osiguranje dostupnosti lijekova, šira mogućnost izbora pri korištenju zdravstvenih usluga, prestanak razlika u pravima na osnovu prebivališta, garancija osnovnog paketa prava na zdravstvenu zaštitu, te puno zdravstveno osiguranje za sve građane Bosne i Hercegovine do navršene osamnaeste godine života.
Ovo su samo neka od pitanja kojima se Socijaldemokratska partija bavila u svojoj predizbornoj kampanji, a i na čemu, sa ograničenim uspjehom, radi trenutno ministarstvo zdravstva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.
U takvim uslovima, gdje
su postavljeni jasni ciljevi za popravljanje stanja, budžetska opterećenja bit
će sasvim opravdana, a u svrhu ostvarenja legitimnog cilja – ostvarenja
minimuma zdravstvene zaštite za sve građane. No, kako se u tu sliku uklapa puna
zdravstvena zaštita sveštenstva od strane države?
Vezani tekst istog autora - Reis i SDP: Od Lipovače do Suljagića
Kako se tačno brani potez u kojem kanton dodatno stimulira najbogatije i najrastrošnije asocijacije pojedinaca – vjerske zajednice? I dalje nam se ostaje samo za nadati da će stvarna ljevica imati snage reagirati na „sitna“ davanja koja merhametlija na čelu USK-a provlači već godinama do džepa Islamske vjerske zajednice (a sada i do šake pravoslavnog i katoličkog sveštenstva). Prije da će prešutiti, čuvajući tanak balans između onoga što su danas stvarno dvije ideološki razdvojene frakcije unutar samog SDP-a – sekularisti i „donatori“.
Širok krug birača i omasovljenje političke partije svakako dovodi do gubitka ideologije, uz svu bljutavost osnova i uvjerenja njenih „pridruženih“ članova. Ovo se čak može i prihvatiti, onako, u svrhu realne politike i odnosa u društvu. No, mi danas doživljavamo gutanje cijelog pokreta u ralje ideologije protiv koje su se njeni „začetnici“ i ustali.
Sumnjam da se već izgubilo sjećanje na teror i bacanje na granice društvenih margina koje su preživjeli vjerni socijaldemokrati u vrijeme haranja nesvetih saveza nacionalista i vjerskih zajednica ovom zemljom. Zbog toga ostaje pitanje, da li je vrijedna realna politika izdavanja osnovnog principa, za kojeg se i danas (kada im to odgovara) zalažu lideri SDP-a: jednakopravnosti građana?
Do kada ćemo trpiti poigravanje sa pojmom „građanske države“? Termin koji im danas odgovara kada se treba obračunati sa HDZ-om, a ostaje zaboravljena fraza kada je vrijeme za suočavanje sa elitnim grupama koje i danas vuku konce u dijelu zemlje gdje SDP ima punu vlast?
Ne postoji opravdanje,
ne postoji 500.000 glasova vrijednih te diskriminacije, bezobrazluka, udara na
sekularne principe države i podržavanja očuvanja vjerskih elita u društvu. Jer,
ako na tim vrijednostima „ljevica“ pada, onda se uz sve ostale posrtaje može
slobodno zapitati zašto već 1990. nije u koaliciji sa SDA – SDS – HDZ uzela 100
%? Ima li ljevičara u ljevici?
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.