Nedim Jahić: Četvrta zajednica između Bajrovića i Gratza

Piše: Nedim Jahić

Svakom prosječnom posmatraču već odavno je jasno da se termin bosansko-hercegovačke nacije i pripadnosti, nikada do kraja nije dovoljno artikulirao, te adekvatno smjestio u kontekst realnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Istina, ni zagovornicima bh. identiteta koji su dolazili iz različitih tabora, nisu ni bile jasne razlike u viđenjima i konceptima koje su jedni drugima poturali pod nos, baš u ono vrijeme “naše borbe” protiv etnonacionalizma.

Zagrijavanje za 2014. godinu

Čini se da je i tome došao kraj, budući da je pitanje pripadnosti bosansko-hercegovačkom kolektivu  konačno dobilo dvije strane priče, koje su u svojoj suštini potpuno suprotne.Dennis Gratz je podnio žalbu Agenciji za statistiku Bosne i Hercegovine, a u vezi sa potrebom razdvajanja pitanja o nacionalnoj i onoga o etničkoj pripadnosti na Popisu stanovništva 2013. godine. Na ovo mu je oštro odgovorio Reuf Bajrović, koji ovakav potez smatra uslugom etnonacionalistima, poput onih koji su se afirmirali kroz Pokret za ravnopravnost “Bitno je biti Bošnjak”.

Zapravo, ovdje se čini da je riječ o početku sudara, koji ćemo gledati u naredne dvije godine. To je sudar između Naše stranke i stranke u nastajanju – okupljene oko Željka Komšića. Da li će se kao takav dalje razvijati, ostaje da vidimo u mjesecima koji su pred nama, čekajući Popis. Dvije opcije, koje pretenduju na razočarane glasače Socijaldemokratske partije, građane okupljene oko bosanskohercegovačkog identiteta, sve one Ostale i preostale. U čemu je zapravo razlika između te dvije struje, te kako one to različito percipiraju problem bosansko-hercegovačkog ideniteta? Da li je ona povučena na stajalištima Bajrovića i Gratza?

Naime, Gratz polazi od tumačenja nacionalne pripadnosti, kao pitanja koje se vezuje za državljanstvo. On pod etničkom pripadnosti podrazumijeva današnje tzv.  “konstitutivne narode” i druge etničke zajednice koje to nisu. Korektno tu Gratz podvlači zapravo neisključivost bosansko-hercegovačkog identiteta, te razdvanje istog od osjećaja pripadnosti bošnjačkoj, hrvatskoj ili srpskoj zajednici. Odlično, ne možemo uskratiti građaninu da osjeća jednako relevatnim pripadnost etničkoj skupini i onome nadetničkom – pripadnosti Bosni i Hercegovini.

Ono što je tu zanemareno jeste da kako je činjenica da su “konstitutivni narodi” ustavna kategorija, tako je i “vitalni interes naroda” koncept koji se za njih vezuje. Ustav Bosne i Hercegovine, ma koliko to pogrešno ili ne, u samoj svojoj osnovi pojmu “konstitutivnog naroda” pripaja kontekst nacije.

U tom smislu, postojeći ustroj priznaje trima etničkim skupinama status nacija, kao konstitutivnih elemenata u Ustavu Bosne i Hercegovine. Nepostojanjem mehanizma zaštite “vitalnog nacionalnog interesa” Ostalih, zapravo sve građane nepripadnike “konstitutivnih naroda” svrstava u drugi red. Upravo tu i leži opravdanost i prihvatljivost da se građani izjasne kao Bosanci-Hercegovci u smislu trenutnog pitanja etničke/nacionalne pripadnosti.

Zašto? Zato što je jedno biti Bosanac-Hercegovac koji je istovremeno i pripadnik “konstitutivnog naroda”, a drugo je biti Bosanac-Hercegovac i biti isključivo to, te biti diskriminiran zbog svoje pripadnosti. U tom smislu, ovi “drugi” Bosanci-Hercegovci moraju nastupiti u postojećem kontekstu etničke demokratije, te “zloupotrijebiti” sistem kako bi došli do svog glasa.

Gratz bi na to vjerovatno odgovorio da građani svoj protest iskažu kroz to da se izjasne kao Bosanci-Hercegovci u nacionalnom, a u etničkom klasificiraju kao “neopredijeljeni”. Zapravo, njegov koncept četiri zajednice su Bošnjaci, Hrvati, Srbi i građani. U toj brojnosti neopredijeljnih građana, zapravo se želi zasnovati teza o antidiskriminaciji i uključivanju građanskog faktora u postojeću strukturu etničke demokratije u Bosni i Hercegovini. Nasuprot toga stoji koncept “četiri zajednice”, koji zapravo Bajrović podržava kroz svoj odgovor, a to je ravnopravan položaj četiri konstitutivna elementa: Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih.

Brojnost za ustavnost

Dakle, u sukobu Gratz-Bajrović, nije više stvar Popisa stanovništva 2013. godine, ni statističkog pregleda. Stvar je osiguranja legitimiteta za izgradnju četvrtog faktora u ustavnom poretku. Ostale u konceptu “četiri zajednice” čine Bosanci-Hercegovci, nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni. Ako bi iz Ostalih uklonio “isključive” Bosance-Hercegovce, brojnost četvrtog elementa, pa samim tim i relevantnost u odnosu na tri trenutna “konstitutivna naroda” bi opao.

Zbog toga je bitno postići dovoljnu relevantnost Ostalih, kako bi se prijedlog “četiri zajednice”  mogao postaviti kao i politički relevantnu temu u debatu o ustavnim promjenama. To znači i zagovaranje odnosa, u kojem četiri zajednice tako  ravnopravno dijele učešće u donošenju odluka – u onim segmentima gdje je do sada bilo prisutno pitanje “vitalnog nacionalnog interesa”.

Gratz, se s druge strane, bavi građanskim segmentom u etničkoj demokratiji, pokušavajući postaviti građanski interes u srazmjer sa interesom tri konstitutivna naroda. Premda je, za zdravo društvo i državu, normalno zastupati jačanje pozicije građana, u odnosu na poziciju tzv. “konstitutivnih naroda”, taj koncept nije realan u postojećim odnosima u Bosni i Hercegovini.

Prvi korak u jačanju pozicije “četvrtog” identiteta u zemlji je stvaranje jakog kolektiva Ostalih, u koji ulaze Bosanci-Hercegovci. Ako se pitanje ovog identieta pri razdvajanju nacionalnog i etničkog, razvodni, te kao takvo utječe i relativizira brojnost Ostalih, ovu šaroliku skupinu u Bosni i Hercegovini postavlja u poziciju gdje se mora zadovoljiti ukidanjem formalne diskriminacije, a ne sa konkretnim preustrojem odnosa i stvaranjem novog “konstitutivnog” elementa.

Njihova veća brojnost i dostizanje procenta od 10%, postavlja ih kao realne pretendente na ravnopravan položaj sa tri etničke zajednice koje trenutno uživaju status “konstitutivnih naroda”. Uzimajući sve ovo u obzir, politika “četiri zajednice” realnija je i artikuliranija od politike “građana i naroda”. Jasno je da tu Gratz cilja i na zaštitu individualnih prava, što ima svoju težinu, ali u trenutnom kontekstu, borba za uklapanje "četvrtog elementa" u etničku demokratiju ima veće izglede od skretanja u građansku demokratiju. Istovremeno, uz dokidanje monopola trima etničkim zajednicama na konstitutivnost, ne znači ukidanje prava građanima - kroz one segmente vlasti koji posjeduju element neposrednog izbora, već utječe na onaj dio koji je danas ustrojen po troetničkom modelu.

U borbi za “četiri zajednice”, Bosanac-Hercegovac kao etnički identitet se pokazuje kao bitna karika u procesu zagovaranja ustavnih promjena. I na tome, oni koji se tako izjašnjavaju, ali i oni koji zagovaraju ovakav preustroj pozicija u ustavnom poretku, moraju istrajati. Na kraju ipak, na Bosancima-Hercegovcima je da odluče. Sloboda izjašnjavanja ostaje prioritet, a pripadnost kolektivu - stvar ličnog izbora.

[Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]